Odgovori

Šest novih pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. KADA NASTUPA ZADNJA TREĆINA NOĆI

Pitanje: Selam alejkum. Možete li mi reći kada nastupa zadnja trećina noći….Allah vas obilato nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: “Silazi naš Gospodar, tebareke ve te’ala, svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći, kaže: Ko će mi dovu uputiti pa da mu se odazovem, ko će od mene (nešto) tražiti pa da mu dam, ko će Mi istigfar činiti pa da mu oprostim“. Ovaj hadis je…

dokaz da je jedno od vremena kada Uzvišeni Allah prima dovu zadnja trećina noći. Međutim, kako i od kada se računa ta zadnja trećina noći, to je pitanje koje traži odgovor. Oko načina računanja kada nastupa zadnja trećina noći nije mi poznato da postoji neki direktni ili indirektni šerijatski tekst. Pa tako se prenose tri stava učenjaka:

Prvi stav: da se računa tako što se vrijeme od početka jacije namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje savremeni učenjak Abdulkerim El-Hudajr prenosi od Ibn Tejmije i smatra da je najbliže ispravnom.
Na primjer, ako je između početka jacije i nastupanja zore 9 sati, onda su tri sata prije zore zadnja trećina noći.

Drugi stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovaj stav zastupa između ostalih Bin Baz, rahimehullh. Međutim, slabost ovog stava se ogleda u računanju u tu trećinu vremena od akšama do jacije što naravno ulazi u noćno vrijeme, a ne računa se od zore do izlaska Sunca što je upitno jer se i to vrijeme ubraja u noć.

Treći stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do izlaska Sunca podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje se vraća na riječi “noć” u tekstu hadisa “zadnja trećina noći”, jezičko značenje riječi noć se odnosi na vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca. Sa ove strane ovo mišljenje je najbliže ispravnom.
Primjer ovog računanja: da je vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca 12 sati, trećina je 4 sata, onda se zadnja trećina računa u četiri sata u zadnjoj trećini do izlaska Sunca.
*****************************************

2. KUR’AN JE SVJEDOK, ČUVAR, POVJERENIK I PRESUDITELJ KNJIGAMA OBJAVLJENJIM PRIJE NJEGA

Pitanje:

Eselamu alejkum, da li bi ste mi mogli pojasniti kraj ovog ajeta: “I tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi.” (El-Maide, 48)

Zašto “NAD NJIMA”? Sve do sada što sam našao potvrđuje da su Indžil i Tevrat izmijenjeni i da ne postoje u originalnom obliku. Ipak, nisam razumio ovaj ajet, pa da ne bih sam tumačio, pitaću učenije. Da vas Allah Uzvišeni nagradi.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u “Zadul-mesir” i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi “ve muhejminen ‘alejhi” spomenutih na kraju ajeta. Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur’an i da su svojstvo ili osobina Kur’ana, s tim da se razilaze međusobno šta šta znači to svojstvo.

Prvo mišljenje: da je Kur’an SVJEDOK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo je stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Mudžahida, Katade i drugih.

Drugo mišljenje: da je Kur’an POVJERENIK (emin) nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo se prenosi od Dahhaka.

Treće mišljenje: da Kur’an ONAJ KOJI POTVRĐUJE ONO ŠTO JE OBAVIJEŠTENO u knjigama objavljenim prije njega. Ovo kaže Ibn Zejd.

Četvrto mišljenje: da je Kur’an ČUVAR I NADZORNIK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.

Peto mišljenje: da je Kur’an PRESUDITELJ ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ova dva mišljenja navode Ibn Kesiri El-Dževzi bez spominjanja ko ih zastupa.

Manja skupina učenjaka smatra da se ove riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenik nad knjigama objavljenim prije Kur’ana. Ovaj stav se prenosi od Ikrime, Seid ibn Džubejra i Mudžahida.

Prema tome, prijevod riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” sa “i da nad njima bdi”, kako je to preveo Besim Korkut, odveo te je na pogrešno razumijevanje ovog ajeta. Jer ni po jednom mišljenju gore spomenutom ovaj ajet ne znači da Kur’an ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvaju knjige objavljene prije Kur’ana od iskrivljenja i izmjene koja im se desila. Ve billahi tevfik.
****************************************

3. KOGA SELAMIMO KADA PREDAJEMO SELAM U NAMAZU

Pitanje:

Es-Selamu Alejkum Ve-Rahmetullahi Ve-Berakatuhu.

Imam jedno pitanje kome predajemo selam na kraju svakog namaz?
Kako sam čula predaje se selam na desnu stranu ljudima koji su nam sa desne strane, a na ljevu onima koji su sa ljeve strane, ali šta ako smo sami u namazu, kome onda?

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko predavanja selama, džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je predavanje selama vadžib, dok Ebu Hanife i njegovi učenici smatraju da nije vadžib.
A što se tiče toga kome se predaje selam prilikom predavanja selama, navodi hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svojoj knjizi “El-Mugni” nekoliko stavova učenjaka po tog pitanja.

Prvi stav učenjaka: da je obaveza sa predavanjem selama zanijetiti izlazak iz namaza a ako klanjač to ne zanijeti namaz mu je pokvaren. Ovo je stav šafijskog mezheba (a unutar mezheba je razilaženje) i hanbelijskog učenjaka Ibn Hamida. To dokazuju kijasom (analogijom) na početni tekbir, tj. kao što je namaz neispravan bez nijeta ulaska u namaz sa početnim tekbirom tako isto je neispravan bez nijetom izlaska iz namaza sa predavanjem selama.

Takođe, po šafijskom mezhebu sunnet je da se sa predavanjem selama u namazu nijetiti poselamljivanje klanjača. Dokaz za ovo je hadis koji će doći. Kaže Ibn Hamid da ako sa predavanjem selama uz nijet izlaska iz namaza nijeti takođe nazivanje selama melecima ili ljudima koji klanjaju sa njim oko ispravnosti tog namaza su dvije mogućnosti: jedna da je pokvaren a druga da nije.
Drugi stav: da sa predavanjem selama nijet izlaska iz namaza nije vadžib i da se sa izostavljanjem tog nijeta ne kvari namaz. Na ovom stavu su ostali učenjaci, s tim da se međusobno razilaze oko nekih detalja.

Da sa predavanjem selama nije vadžib nijetiti izlazak iz namaza to dokazuju time što je dovoljan jedan nijet za čitav namaz, takođe, time što ni u drugim ibadetima nije vadžib da se nijeti izlazak iz njih.

Prenosi se od imama Ahmeda i učenjaka njegovog mezheba da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama (prilikom predavanja selama u namazu) izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvari, pratilaca), imamu i klanjačima oko njega.

Hanefijski mezheb (i šafijski kao što je već rečeno) je na stavu da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti (nijetiti da ih selami) klanjače oko njega.

Dok habelijski učenjak Ebu Hafs ibn El-Muslim smatra da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Što se tiče šerijatskih argumenata, za propisanost donošenja nijeta izlaska iz namaza sa predavanjem selama kao i nijet nazivanja selama melecima čuvarima sa predavanjem selama, za ove dvije stvari mi nije poznat dokaz iz suneta.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, da je rekao: “Mi kada bi klanjali sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorili bi (pri predavanju selama): es-selamu alejkum es-selamu alejkum, pa je (jednom) u nas pogledao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Šta vam je pa išaretite rukama kao da su konjski repovi? Kada neko od vas predaje selam neka se okrene prema svom suklanjaču i neka ne pokazuje rukom”. A u rivajetu: “Dovoljno je nekom od vas da stavi ruku na koljeno zatim nazove selam (preda selam) svom bratu onome koji je na desnoj i lijevoj strani”. A u rivajetu kod Ebu Davuda: “Naredio nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da odgovorimo na selam imamu (predavanjem selama) i da nazivamo selam jedni drugima (predavanjem selama)”.

Prema tome, oko pitanja kome se predaje selam dio učenjaka smatra da se sa predavanjem selama treba samo zanijetiti izlazak iz namaza, druga skupina kaže da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvara pratilaca), imamu i klanjačima oko njega, treća skupina smatra da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega a četvrti stav je da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Od svega spomenutog samo mišljenje da je klanjaču sunet da sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega ima dokaz u vjerodostojnom hadisu kojem bilježi Muslim u svom Sahihu. Ve billahi tevfik.
**************************************

4. NAPAŠTANJE ZA UMRLU NANU

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Moje pitanje glasi: Moja nana je umrla prije 1 godinu, bila je vjernica i pokrivena, a bolovala je jedan ramazan i nije mogla postiti, pošto znam da nije ispostila taj ramazan, jesam li dužna, ili mogu li ja ispostiti za nju? Hvala vam, Allah vas nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Pošto nije pojašnjeno u pitanju da li je tvoja nana od bolesti koja je spriječila da posti i umrla, odgovor na ovo pitanje se mora podijeliti u dva stanja.

Prvo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da se ta bolest produžila i poslije Ramazana od koje je i tvoja nana i umrla. A to znači da zbog bolesti nije bila u stanju ni da naposti propuštene dane Ramazana. U ovom slučaju tvoja nana nije bila dužna da naposti jer je bila u nemogućnosti, niti je bila obavezna da nahrani trideset siromaha za svaki dan Ramazana. Takođe, nije obaveza da se za nju posti, niti da se u njeno ime nahrane siromasi.

Drugo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da je ozdravila nakon Ramazana i bila je u stanju da naposti propuštene dane ali nije. U ovom slučaju nakon što je umrla ostala je dužna da naposti taj mjesec Ramazana. A oko pitanja posta nekoga drugog za nju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Prvi stav je da je dozvoljeno, a po nekima mustehab ili vadžib, da neko od rodbine naposti za nju tih trideset dana. Ovo je stav imama Šafije ( stim da je od njega prenešen i drugi stav) i skupine učenjaka unutar šafijskog mezheba, zahirijskog mezheba, a odabrali su ga Ibn Hadžer, Nevevi i Ibn Usejmin.

Drugi stav je da se za umrlu osobu ne posti osim posta zavjeta, a što se tiče Ramazana da se umjesto te osobe nahrani za svaki dan propuštenog posta po jedan siromah. Ovo se prenosi kao fetva od Aiše i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, a takođe ovo je mezheb hanbelija i stav Lejsa, Ishaka i Ebu Ubejda.

Treći stav je da se za umrlog ne napašta, niti post zavjeta niti Ramazana niti bilo koji drugi post. Ovo je stav hanefijskog i malikijskog mezheba.

A što se tiče argumenata i dokaza najjače argumente imaju učenjaci prvog stava, a Allah zna najbolje. Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a ostao je dužan postiti neka posti umjesto njega njegov velijj (rođak i slično)”. takođe, bilježe njih dvojica od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je neki čovjek pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da posti za svoju majku koja je umrla a ostala je dužna da posti mjesec (Ramazana), pa ga je pitao: “Da je tvoja majka bila dužna neki imetak da li bi ga za nju vratio?”. A on mu je potvrdno odgovorio nakon čega mu je rekao: “Pa dug Allahu je preči da se vrati”.

Ova dva hadisa u svojoj općoj formi ukazuju na propisanost u najmanju ruku da je sunet da se naposti za umrlu osobu koja je ostala dužna određeni post. Ve billahi tevfik.
***************************************************

5. O NAKLANJAVANJU, ZIKRU I DUHA NAMAZU

Pitanje:

Selam alejkum, dešava mi se da prespavam sabah namaz, kad budem naklanjavao hoću li samo farz ili i sunnet naklanjati i do koje vrijeme mogu naklanjati? Nekad mi se dešava kad zikrim poslije sabahskog farza baš kad Sunce izlazi tih trenutaka, je li pohvalno il trebam prekinuti sa zikrom? Interesuje me do koje vrijeme mogu klanjati salatud-duha?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi (klanjati) namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, nema kefareta za njega osim toga. “I klanjaj namaz da bi Me veličao”, a u rivajetu od Muslima je došao dodatak: “Ili ga prespava”. Ovaj hadis ukazuje na obavezu naklanjavanja propuštenog farz namaza zbog spavanja ili zaborava čim se sjeti da ga je zaboravio klanjati ili prespavao. Nema smetnje da se iz opravdanog razloga malo odgodi naklanjavanje.

A što se tiče naklanjavanja suneta, mustehab i sunet je naklanjavati potvrđene sunete. S tim da vrijeme njihovog naklanjavanja ima više širine nego farz, kad god se naklnjaju dobro je a i ako se ne naklanjaju čovjek nema grijeha. Dokaza je mnogo koji ovo potvrđuju, tj. prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naklanjavao određene pritvrđene sunete poput podnevskog suneta i vitr namaza.

Nema nikakve smetnje da se zikri prilikom izlaska Sunca. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikr u svim vremenima”.

Vrijeme klanjanja duha namaza počinje nakon izlaska Sunca kada se ono podigne na visinu jednog koplja (otprilike petnaest ili dvadeset minuta nakon izlaska Sunca) a završava se prije početka podne namaza, odnosno kada bude Sunce u zenitu (otprilike petnaest ili dvadeset minuta prije dolaska Sunca u zenit). Ve billahi tevfik.
*******************************************

6. STAVLJANJE SURME (ILI ŠMINKANJE) VAN KUĆE

Pitanje:

Essealmu alejkum.

Moje pitanje bi bilo u vezi šmikne, ili bolje rečeno “surme”.
Zanima me da li je dozvoljena jednoj muslimanki da stavi surmu na svoje oči, i tako izađe na ulici? Čitala sam, a i slušala od mnogih učenih ljudi da je zabranjeno ženi da se našminka, bolje rečeno uredi i izađe vani, te da je dozvoljeno da se uređuje samo svom mužu. Ali sa druge strane vidjela sam dosta žena koje su lijepo i propisno obučene, neke nose i nikab, a na očima im je surma.

Kad ih upitam zar je dozvoljeno da tako izađu na ulicu, kazu da jeste, jer je surma ljekovita. Ja nemam namjeru da stavim surmu na svoje oči i tako izađem na ulicu, jer to mom suprugu smeta čak i da je dozvoljeno, ali me zanima stav islama o surmi. Bolje rečeno, da li žena smije izaći vani sa surmom na očima? Da vas Allah s.w.t. nagradi za utrošeno vrijeme.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Nije dozvoljeno stavljanje surme niti neke druge šminke na oči ženi koja izlazi van kuće pri čemu će je vidjeti ljudi koji joj nisu mahremi, svejedno bilo to žena koja ne pokriva lice ili koja pokriva lice ali ne pokriva oči. A dozvoljeno je ženi pod nikabom koja pokriva oči da stavlja surmu ili neku drugu šminku kada izlazi iz kuće.

Dokaz za ovo je ajet u suri En-Nur koji obavezuje svaku mu’minku da sakriva svoje ukrase od muškaraca stranaca, tj onih koji joj nisu mahremi. Kaže Uzvišeni: “I reci vjernicama da obore poglede svoje i čuvaju furudže svoje, i neka ne pokazuju ukrase svoje, izuzev šta je vanjsko od njega; i neka pokrivače svoje stave na grudi svoje, i neka ne pokazuju ukras svoj, izuzev muževima svojim ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih ili ženama svojim, ili onom šta posjeduju desnice njihove, ili slugama svojim od ljudi koji nemaju sposobnost, ili djeci koja ne spoznaju awrete žena. I neka ne udaraju nogama svojim da bi se saznalo šta kriju od ukrasa svog. I pokajte se svi Allahu, o vjernici, da biste vi uspjeli” (En-Nur, 31).

Dokaz iz ajeta su riječi Uzvišenog: “i neka ne pokazuju ukrase svoje“, a pod ukrase spada surma, šminka, nakit i slično koje je dozvoljeno ženi pokazati muškarcima spomenutim u nastavku ajeta. A što se tiče riječi Uzvišenog u istom ajetu: “izuzev šta je vanjsko od njega”, kaže Ibn Kesir u svom tefsiru: “To jest, neka muškarcima strancima (koji im nisu mahremi) ne otkrivaju ništa od ukrasa osim onoga što se ne može sakriti, kaže Ibn Mes’ud: poput ogrtača i odjeće”.

Prema tome, upotreba surme je uopćeno propisana, međutim nije dozvoljeno ženi da muškarcima pokazuje svoje ukrase, u što ulazi i surma, osim mužu i mahremima. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: