Odgovori

Šest novih pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Sufijski zikr

Pitanje: Moje pitanje glasi da li je pogrešno ako nas Imam zikri na način na koji to rade sufije (koliko je meni poznato), dakle poslije jacije namaza naš imam i još nekoliko braće ostanu u džamji da bi zikrili u MRAKU (ne znam zbog čega ali svijetla pogase). Zanima me da li je istina da se…

mora zikriti u pokretu kao što to derviši rade i kao sto naš imam tvrdi da se mora biti u pokretu prilikom zikra ( ljuljaju glavama desno-lijevo). Ja sam stvarno zbunjena po tom pitanju, mnogo sam istraživala o tome ali uvijek bi nailazila na različite informacije pa bi završila još više zbunjena. Možete li mi molim vas pojasniti vrijednost zikra u halki i zašto to Arapi ne rade. Da vas dragi Allah nagradi, Hvala

ODGOVOR:

Prije odgovora na samo pitanje treba naglasiti da su uopćeno sufije zabludjela skupina muslimana, s tim da je od pravednosti priznati da sve sufije nisu na istom stepenu dalaleta. Neki se samo drže novotarskih zikrova u halkama dok drugi dublje rone u ponor dalaleta slijedeći određene tarikate a treći sa svojom zabludjelom akidom su na većem daleletu od kršćana i Židova.

U početku sufizma sufijama su nazivani pobožnjaci i zahidi koji su se pojavili nakon prve tri generacije muslimana kao reakcija na predanost dunjaluku, njegovim užicima i ukrasima a što je nastalo nakon muslimanskih osvajanja. Zatim su u sufizam unesene strane ideje od ostataka Židova, kršćana, medžusija, budista, Grčke filozofije i drugih stranih kultura te se sva ta mješavina pokušala zaodjenuti ruhom Islama.

Tako nastaju sufijski tarikati da bi na kraju nastale ideje Itihada (da sve što postoji da je to Allah) i Hulula (da se Allah utjelovio u neko Njegovo stvorenje) sa njihovim glavnim predstavnicima Ibn Haladžom, Ibnul-Faridom, Ebu Jezidom Bestamijem i Ibn Arebijem koji su sa svojom akidom izašli iz vjere sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Sufije nastoje pridobiti ljude na lijep ahlak i koncentrisanje čitavog Islama na čišćenje duše od grijeha i to na način kako to nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi niti selef ovog Ummeta.

Ono po čemu su sufije posebno poznate to su njihovi zikrovi u halkama. Naime, sufije su izmislile mnoštvo adaba, virdova i zikrova koje obavljaju u halkama koje su sami od sebe stepenovali po vrijednosti i po sevapu, a zašto nemaju nikakvog dokaza u Šerijatu. Naravno i oni nastoje da iznesu dokaze iz Kur’ana i Sunneta za novotarije koje rade, pa tako za svoje zikrove u halkama navode opće dokaze iz Kur’ana i Sunneta u kojima se podstiče na zikr našto iole razuman čovjek ne bi nasjeo.

Pa se tako kod nekih od njih zikr dijeli na nekoliko vrsta:

– zikr jezikom LA ILAHE ILLELLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH, a koji dozovljen u Šerijatu,

– zikr srcem LA ILAHE ILLELLAH, a koji je dozvoljen u Tarikatu,

– zikr dušom ILLELLAH, a koji je dozovljen u Hakikatu,

– tajni zikr ALLAH, a koji je dozovljen u M’arifetu,

– zikr gajba HU, a koji je dozvoljen u Kurbetu,

– zikr mezkur (onog koji se spominje) NAJUZVIŠENIJE IME, a koji je dozvoljen u Vahdetu.

Naravno da ovakva podjela zikrova i njihovo praktikovanje nema nikakvog osnova u vjeri sa kojim je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Eto dovoljno je tražiti od njih da nađu uporište u Šerijatu za zikrenje riječima ALLAH ALLAH ili HU HU, za tresenje glavom u toku zikrenja, hodanje u krug, plesanje i slično. Tako nešto nije niko radio od selefa ovog Ummeta a da ne kažemo da to nema ni u Kur’anu ni u Sunnetu, niti su to radili ashabi.

Pa njihova tumačenja da je zikr običnih muslimana LA ILAHE ILLELLAH, a zikr posebnih muslimana ALLAH ALLAH, a zikr posebno posebnih muslimana je HU HU, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan da nam protumači vjeru i pokaže kako da je živimo kaže u vjerodostojnom hadisu u Sahihu: “Najbolji govor poslije Kur’ana je četvero, a to četvero je iz Kur’ana: SUBHANALLAH, VELHAMDULILLAH, VE LA ILAHE ILLELLAH, VALLAHU EKBER”, a u drugom hadisu kaže: “Najbolji zikr je LA ILAHE ILLELLAH”.

Postavlja se pitanje: ako sufije svoj način zikrenja nisu zasnovali na šerijatskim izvorima, u što nema sumnje, odakle njima onda tako čudni i neobični obredi? Istraživanja su potvrdila da su sufije svoj način upražnjavanja vjere i obreda “obogatili” preuzimanjem iz drugih vjera, kultura i civilizacija a posebno iz budističko-indijske.

Prema tome, zikrenje u mraku, halkama i u pokretu kao što to rade sufije je čista novotarija a i samo pripadanje sufijama, njihovim tarikatima, dervišima, njihovom tumačenju vjere nije dozvoljeno jer su oni svoju vjeru izgradili na onome na što nema uporišta čistom Kur’anu i Sunnetu, niti u hanefijskom mezhebu.

Čudno je da imaš različite informacija i da si još zbunjena oko sufija i derviša, to se može jedino desiti ako si istinu o njima tražila kod njih samih ili kod onih koji ni sami nisu rasčistili sa novotarijama i pogrešnom akidom. U svom istraživanju musliman mora paziti odakle i od koga uzima informacije, posebno ako se radi o islamskoj akidi kao osnovu vjerovanja jednog muslimana. Ve billahi tevfik.
********************************

2. Nezgodna situacija u familiji

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Imam nezgodnu situaciju. Naime, muž od mene traži da završim školu i da se zaposlim da bi učestvovala u izdržavanju porodice. Ja hoću da stavim nikab a on nije za to pod izgovorom da treba čekati bolja vremena, da moji roditelji nisu za to, da se trebamo osamostalit od roditelja i čak je spreman da mi da talak ako bi to uradila. Pa šta da radim, dajte mi savjet.

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je muž onaj ko je dužan da izdržava porodicu (ženu i djecu). Naravno, ovaj stav je zasnovan na jasnim kur’anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima. Žena nije dužna da pomaže muža iz svog vlastitog imetka u izdržavanju porodice, niti je obavezna da radi van kuće kako bi mu pomogla da ih izdržava.

Čak ako bi žena i radila negdje na poslu i dobijala platu sva zarada koju ona dobije je njen vlastiti imetak. Osim u slučaju da joj muž, koji ima pravo da joj zabrani rad van kuće, stavi šart da bi joj dozvolio da radi da izdvaja određeni procenat od zarade za potrebe porodice i ona na to pristane. Takođe, muslimanki nije dozvoljeno da se miješa sa muškarcima niti u školskoj klupi niti na poslu osim u slučaju nužde. A kada je to nužda to zavisi od slučaja do slučaja i svaki slučaj treba posebno analizirati.

Prema tome, ti nisi šerijatski obavezna da se odazoveš mužu da nastaviš školovanje gdje ćeš biti prinuđena da se miješaš sa muškarcima kako bi se poslije zaposlila i privređivala za porodicu, jer te Allah, dželle še’nuhu, ne duži da ti izdržavaš porodicu. Nastavak tvog školovanja zahtijeva miješanje sa muškarcima a vjerovatno i samo zaposlenje, a to nije dozvoljeno osim u nuždi. A ako bi poslušala muža i završila školu i zaposlila se zaradu koju bi dobijala to je tvoj vlastiti imetak, nisi dužna da sa njim izdržavaš porodicu, osim u gore spomenutom slučaju.

Na tvom mužu je da se on potrudi da zarađuje za vas u najmanju ruku onoliko koliko vam je neophodno za normalan život, ali bez obzira na vaše materijalno stanje na tebi je da saburaš i budeš zadovoljna sa onim što vam je Allah dao od rizka. Ne zaboravite da bračni život jedne muslimanske porodice ne čini samo imetak i materijalna strana.

Užitak i ljepota života je, ustvari u pridržavanju i praktikovanju ove uzvišene vjere. A od Allahove mudrosti je i to da mnogima od nas umanji rizk i da nam da samo onoliko koliko nam treba ili manje od toga kako bi nas sačuvao od iskušenja imetka koje zadese mnoge imućne ljude.

A što se tiče nikaba, ispravno je da je pokrivanje lica vadžib svakoj muslimanki a argumenti i dokazi obaveze pokrivanja lica biće obrađeni u jednom drugom odgovoru inšaallah. Tvoje pokrivanje nije relacija između tebe i tvog muža u osnovi, nego između tebe i tvoga Gospodara Allaha, dželle še’nuhu. Čekati da tvoji roditelji prihvate pokrivanje kao i da se situacija promijeni je otvaranje vrata koja se teško zatvaraju.

Nego je na tebi i tebi sličnima da pokrijete svoje lice kako bi time vi ustvari mijenjale situaciju, a ne da očekujemo da će neko doći sa štapićem i promijeniti stanje. Da je tako ne bi ni jedna sestra stavila nikab, niti bi se ko držao Sunneta, niti bi bilo brada, išli bi na mevlude, učestvovali bi na ramazanskim koncertima sve dok nam neki “pozitivni Turabi” ne bi došao i promijenio stanje, a načekali bi se.

Mi trebamo shvatiti da smo mi ti koji mijenjamo situaciju sa pravilnim praktikovanjem vjere bez obzira kako na to reagovali naši roditelji, komšije, prijatelji i ostali. Na njima je da se oni navikavaju i prilagođavaju nama a ne da se radi obrnuto, da se mi njima prilagođavamo na uštrb vjere, sve pod izgovorom mudrosti, postepenosti i uzimanja prioriteta. Mudrost je držati se Istine, praktikovati je a postepenost i prioriteti su sastavni dio praktikovanja vjere, mi svakako ne možemo odjedanput sve primijeniti.

Nego ti svome mužu navijesti da ćeš za neki period staviti nikab i da oko toga ne želiš raspravu niti ubjeđivanje, nego da želiš od njega podršku, pomoć i otklanjanje prepreka sa tog puta. A ako se on svemu ovome suprostavi dolazeći sa raznoraznim izgovorima i čak bude spreman da se razvede s tobom i da ti da talak zbog ovoga, pa onda i ne zaslužuje da ti živiš sa njim.

Znamo mi da nikab nije najbitnija stvar u vjeri, ali je on od vjere, on je ponos i čast jedne muslimanke i blago onom mužu koji će biti zaštitnik tog simbola islama pogotovu u vremenima kada se on napada sa svih strana. Prema tome, nemoj se dvoumiti, budi hrabra i odlučna, dovi da ti Allah pomogne, a Allah zaista pomaže svoje iskrene robove. Ve billahi tevfik.
*****************************************

3.Na koji način klanjaju ljudi u Mekki

Pitanje:

Moje pitanje da li se u Mekki klanja kao kod nas u Bosni ili se noge, ruke itd drže drugačije?

ODGOVOR:

Ako se u pitanju misli na stanovnike Mekke kako klanjaju, onda je odgovor da većina njih klanjaju po hanbelijskom mezhebu jer tako uče u školama. Dok ostali uglavnom klanjaju onako kako su naučili od učenjaka koje smatraju svojim autoritetima poput Bin Baza, Usejmina i slično. Uglavnom, zajednička karakteristika i jednih i drugih je da dižu ruke u namazu i mimo početnog tekbira, izgovaraju glasno Amin za imamom i da raširenost nogu u namazu nije striktno određen.

A ako misliš u svom pitanju na to kako se klanja u samom Haremu, tj. mesdžidu oko Kabe, to zavisi od samih ljudi koji su došli da obave Umru ili ako je za vrijeme obreda Hadždža da obave Hadždž, jer većina klanjača u Haremu budu muslimani koji su van Saudije. Pa pošto su klanjači u Haremu iz različitih muslimanskih zemalja, a u njima se slijede različiti fikhski mezhebi od četiri poznata, pa tako način klanjanja tih ljudi je ovisan od onoga kako su naučili od svojih učenjaka u svojim državama i shodno mezhebima koje slijede.

Pa se tako može vidjeti jedno veliko šarenilo u načinu klanjanja: jedni vežu ruku na grudima, drugi na pojasu, treći ispod pupka a četvrti klanjaju spuštenih ruku, jedni dižu ruke na četiri poznata mjesta u namazu a drugi prilikom samo početnog tekbira, i tome slično u ostalim propisima. Sve ovo što sam spomenuo se može vidjeti i ratiti na satelitskim programima koji direktno prenose namaze iz Mekke i Medine.

Ono što je najbitnije u odgovoru na tvoje pitanje je da trebaš znati da nije ibret u načinu klanjanja to kako se klanja u Mekki i Medini, Kairu ili Bagdadu ili nekom drugom mjestu gdje žive muslimani. Ibret je u tome kako je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu lejhi ve sellem, on je naš uzor i njega smo obavezni slijediti u načinu klanjanja. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Klanjajte kao što ste vidjeli mene da klanjam”.

A njega su vidjeli kakao klanja njegovi ashaba pa su nam to prenijeli i opisali u detalje i to je prenešeno u vjerodostojnim hadisima. Uzvišeni Allaha i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu nas muslimane obavezali da slijedimo u načinu klanjanja ni Ebu Hanifu, ni Malika, ni Šafiju, niti Ahmeda, iako se mi koristimo njihovim znanjem u pojašnjavanju načina klanjanja, a kamoli da su nam naredili da slijedimo to kako se klanja u Mekki, Medini ili bilo kom drugom gradu.

Izvori Šerijata iz kojih se crpe islamski propisi su Kur’an, Sunnet, idžma i kijas (oko ostalih izvora je veliko razilaženje) a ne običaji muslimana u nekim mjestima i sredinama. Zato je na svim musliamnima da usklade svoje praktikovanje vjere shodno tome kakao je došlo u Kur’anu i Sunnetu a što su nam pojasnili imami ovog Ummeta. Ve billahi tevfik.
*************************************

4. Je li grijeh igrati loto, bingo i slicno

Pitanje:

Eselamu alejkum, da li je grijeh igrat lotto, bingo ili tako nesto slicno? Hvala unapred, Allah da vas nagradi!!!!‏

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Ove vrste nagradnih igara u Šerijatu se ubrajaju u kockanje (mejsir) koji je zabranjen tekstom Kur’ana, Sunneta i idžma’om (konsenzus) islamskih učenjaka.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti” (El-Maide 90-91).

Dokaz iz Sunneta je hadis: “Ko kaže svom drugu: dođi da se kladimo, neka da sadaku” (Buharija 4860 i Muslim 1647). Znači, za sam pozivanje na klađenje treba dati sadaku, što znači da je klađenje koje je vrsta kocke haram.

Od učenjaka koji prenose idžma’ su Kurtubi (El-Džamiu’ li ahkamil-kur’an 6/94), Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 32/220) i Ibn Hadžer (Fethul-bari 8/497).

Obrazloženje zabrane: pravilo na osnovu kojeg raspoznajemo nagradne igre koje su zasnovane na kocki od onih koje to nisu je: da kada čovjek uđe u igru ILI JE DOBITNIK ILI GUBITNIK, to je čista kocka. A ova vrsta nagradne igre je klasičan primjer kocke, jer učesnik ulaže novac uplaćivanjem listića pa ako bude izvučen on je dobitnik, a ako ne onda je gubitnik. Ve billahi tevfik.
**************************************

5. žene koje nije dozvoljeno ženiti

Pitanje:

Selam alejkum! Zanima me s kime se može sve stupiti u brak, da li je dozvoljeno oženiti se ili udati za rodbinu i do kojeg koljena je dozvoljeno?

ODGOVOR:

AlejkumusSelam!

U šerijatskim tekstovima u kojima se govori o ženama koje je dozvoljeno ženiti se navede žene koje je zabranjeno ženiti jer je njihov broj manji od onih koje je dozovljeno.

Naime, postoje povodi i razlozi zbog kojih su određene žene zabranjene za ženidbu i to stalnom zabranom za sva vremena i privremenom zabranom koja kada nestane žena postaje dozovljena za ženidbu.

Žene koje je zabranjeno ženiti za sva vremena

Prvo – žene koje su zabranjene zbog rodbinske veze

U ovu skupinu ulazi:

– majka, majka od majke (nena) i njena majka (pranena), majka od oca (nena) i njena majka (pranena), i tako uzlaznom lozom,

– kćerke, kćerke od kćerki (unuke) i kćerke od sinova (unuke), i tako silaznom lozom,

– sestre i polusestre (svejedno od oca ili majke),

– tetke i polutetke (sestre od oca i od majke) i tetke i polutetke oca i majke (sestre od dvije nene i dva djeda),

– kćerke od brata i polubrata,

– kćerke od sestre i polusestre.

(u rodbinu koju je zabranjeno ženiti ne ulaze kćerke tetki po idžmau učenjaka)

Drugo – žene koje su zabranjene zbog taštinske veze

Od njih su žene koje postaju zabranjene samim sklapanjem bračnog ugovora:

– majka supruge i njena nena (svejedno bila od oca ili majke), i tako uzlaznom lozom,

– supruga sina, supruga od unuka tj. od sinovog i od kćerkinog sina, i tako silaznom lozom,

– supruga oca (maćeha).

Žena koja postaje zbaranjena polnim odnosom nakon bračnog ugovora:

– kćerka supruge (pastorka).

Treće – žene koje su zbaranjene zbog dojenja

Sve žene koje su zabranjene zbog rodbinskih veza, tj. sedam žena, zabranjene su i zbog dojenja (majka, kćerka, sestra i polusestre, tetke i polutetke, kćerke od brata i polubrata i kćerke od sestre i polusestre). Dokaz za ovo je hadis mutefekun alejhi: “Zabranjeno je zbog dojenja ono što je zabranjeno zbog rodbinstva”.

Četvrto – žena zabranjena zbog proklinjanja

Kada muž izvrši proklinjanje svoje žene pred kadijom nakon što je optuži da je učinila zinaluk a nema četiri svjedoka a ona to ne prizna (ovo je propisano u suri En-Nur 6-9), kadija ih razvede i ona mu time postaje zabranjena za sva vremena. A ako je trudna i on zanegira da je dijete od njega ono se pripisuje majci a nikome nije dozvoljeno da je naziva zinalučarkom.

Žene koje je zabranjeno privremeno oženiti

Kada nestane razlog zabrane dozovljeno ih je ženiti.

Prvo – da spoji između dvije sestre (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku), tj. nije mu dozovljeno da oženi kao drugu ženu sestru ili polusestru od svoje prve žene, kaže Uzvišeni: “I da spojite između dvije sestre” (En-Nisa 23).

Drugo – da spoji između žene i njene tetke od oca ili majke (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku), tj. nije mu dozovljeno da oženi kao drugu tetku ili polutetku njegove prve žene svejedno od oca ili majke, jer je došlo u hadisu mutefekun alejhi: “Ne spaja se između žene i njene tetke od oca niti tetke od majke”.

S tim da je dozovljeno spojiti između dvije kćerke (kao prvu i drugu ženu) od amidže ili dvije kćerke od daidže.

Treće – udate žene, jer kaže Uzvišeni: “I udate žene osim one koje su u vašem posjedu (robinje)” (En-Nisa 24).

Četvrto – žena koja je puštena tri puta nije dozovljena prvom mužu sve dok je ne oženi neko drugi i ima sa njom polni odnos te se nakon toga razvede onda je tek dozovoljena prvom mužu.

Peto – ženidba mušrikinje mimo kitabijke (Židovke i kršćanke), zbog riječi Uzvišenog: “Ne ženite mušrikinje sve dok ne postanu vjernice” (El-Bekare 221).

Šesto – zabranjeno je muslimanu da ima više od četiri žene odjednom (sura En-Nisa 3).

Sedmo – zabranjeno je onome ko je pod ihramima (u toku obreda Hadždža ili Umre) da se oženi, a ako to uradi brak je ništavan.

Osmo – zabranjeno je poštenom muslimanu da oženi muslimanku koja je počinila zinaluk osim ako se pokajala, a tako isto zabranjeno je poštenoj muslimanki da se uda za muslimana koji je učinio zinaluk osim ako se pokajao, jer Uzvišeni kaže: “Zinalučar ne ženi osim zinalučarku ili mušrikinju, a zinalučarku ne ženi osim zinalučar ili mušrik” (En-Nur 3). Oko ovog pitanja se učenjaci razilaze.

Napomena: žene koje su nekome privremeno zabranjene on njima nije mahrem.

Sve žene mimo spomenutih je dozovljeno ženiti. Ve billahi tevfik.
***************************************

6. Ležanje na stomaku

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Znam da je zabranjeno spavati potrbuške, ali me interesuje mogu li učiti ili se odmarati lezeći na stomaku. Taj položaj mi dosta odgovara dok učim, ali ga izbjegavam jer nisam siguran kakav je propis. Allah vas nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Hadis koji govori o spavanju na stomaku se prenosi od pet ashaba:

Prvi – od Jeiš ibn Tihfe ibn Kajs ibn El-Gaffar od njegovog oca da je spavao u mesdžidu poslije sehura na stomaku pa ga je neki čovjek pomjerao nogom rekavši mu: “Zaista Allah mrzi ležanje na ovakav način”, pa kada je pogledao a ono Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ahmed, a ocjenjuju ga Ibn Abdulberr, Albani i Šuajb Arnaut slabim zbog poremećaja oko imena Tihfeta ibn Kajsa i nepoznavanja njegovog stanja.

Drugi – od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka kako leži na stomaku, pa mu je rekao: “Zaista Allah ne voli ovako ležanje”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Ibn ebi Šejbe, a Buharija, Ebu Hatim (on je pojasnio da se radi o istom hadisu koji se prenosi od Jeiš ibn Tihfe) i Mukbil El-Vadi’i ga ocjenjuju slabim, dok ga Ahmed Šakir i Albani ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim. Naravno ocjeni dvojice imama hadisa (Buhariji i Ebu Hatimu) se daje prednost.

Treći – od Amr ibn Šerida Es-Sulemija da kaže da im je prenešeno da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi našao nekoga da leži na licu a na njegovoj stražnjici nema ništa dirnuo bi ga nogom rekavši: “To je Allahu najmrži način ležanja”. Bilježi ga Ahmed, njegov rivajet je mursel, to jest slab jer u senedu nema ashaba.

Četvrti – od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao u mesdžidu na čovjeka koji spava na licu, pa ga je udario nogom rekavši: “Ustani, to je džehennemski način spavanja”. Bilježi ga Ibn Madže i Buharija u “El-Edebu el-mufred”, a u njegovom senedu je Velid ibn Džemil koji je jako slab ravija, zato ovaj hadis Albani ocjenjuje slabim.

Peti – od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je pored njega prošao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on je spavao na stomaku, pa ga je udario nogom rekavši: “O Džunejdib, to je ležanje stanovnika Džehennema”. Biljež ga Ibn Madže, a Busiri kaže da je slab dok Albani na jednom mjestu kaže da je vjerodostojan a na drugom da je slab.

Nakon navođenja svih rivajeta ovog hadisa može se konstatovati da u svakom rivajetu ima slabosti. Oni učenjaci koji ga ocjenjuju vjerodostojnim ili dobrim, poput Ahmeda Šakira, Albanija, Šujaba Arnauta i Abdulaha Sa’dija, čine to na osnovu mnoštva rivajeta, dok drugi učenjaci smatraju da se ovako slabi rivajeti ne mogu podići na stepen dobrog hadisa.

A što se tiče šerijatskog statusa spavanja na stomaku, većina učenjaka smatra da je to samo mekruh a ne haram, poput tabi’ina Ibn Sirina i Timizija. Dok šejh Usejmin (Šerhu Rijadissalihin, str. 924) smatra dozovljenim spavanje na stomaku ako je takav način spavanja čovjeku prijatniji a da treba izbjegavati spavanje na stomaku u prisustvu ljudi zbog lošeg prizora. Dok sa druge strane Ibnul-Kajjim u knjizi “Zadul-mead” govori opširnije o mudrosti sa zdravstvene strane zabrane ležanja na stomaku koja je došla u hadisima a navodi takođe stav Tirmizija da je to mekruh a ne haram.

Neki učenjaci navode štetne posljedice spavanja na stomaku, jer kažu da u Šerijatu nije ništa pokuđeno a da u tome nije neka šteta za čovjeka. Pa tako kažu da spavanje na stomaku otežava disanje, vodi u ukoćenost vrata, otežava rad srca i mozga, štetno utiče na djecu i slično.

Uglavnom, naviše što se može reći za spavanje na somaku, uzimajući u obzir slabost hadisa u kojima se zabranjuje ležanje na stomaku, je da je to mekruh, tj. pokuđeno, kao i da stalno ležanje na takav način štetno utiče na zdravlje čovjeka kako mnogi tvrde. Sunnet je ležati na desnoj strani našto je podsticao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se prenosi u vjerodstojnim hadisima, a dozvoljeno ležati na lijevoj strani i leđima.

Prema tome, nema nikakve smetnje da se ležeći na stomaku odmaraš ili da učiš u takvom položaju, jer se pokuđenost ležanja na stomaku odnosi na spavanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: