Odgovori

Sest novih pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Cinila sam najgore grijehe

Pitanje: Eselamu alejkum poštovani, Iako ste odgovorili na već slično postavljeno pitanje ja sam odlučila da i ja iznesem svoju verziju. Naime, ja sam rodjena u islamu, moji roditelji se izjašnjavaju kao muslimani ali nikad neprakticiraju namaz, post i sl., ali daju zekat, vitre, prate islamske običaje i praznike, otac ode na bajram i nekad na džumu namaz, mati dok je bila mlađa isto ponekad je klanjala. Ja imam 28 g. i do skoro sam živijela…

nevjerničkim životom činila sam sve moguće grijehe, one najgore. Vjerovala sam u Allaha i znala 5, 6 sura što sam naučila kao mala u mejtefu i ponekad sam ga dozivala kad mi je bilo teško i to je sve. Nikad nisam ni pomišljala da klanjam i učim o islamu. Sad u u zadnji 7, 8 mjeseci ja sam se potpuno posvetila vjeri i obavljam sve vakte namaza. Sad mene zanima je li se ja pred Allahom tretiram isto kao i oni što nisu rodjeni u islamu pa su prihvatili islam, odnosno da li moja haram dijela i dalje se računaju i da li ću odgovarati za njih na Sudnjem danu, ili ?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ti se ne tretiraš kao oni koji nisu bili muslimani jer si ti rođena kao muslimanka u muslimanskoj porodici i vjerovala si u Allaha kako sama tvrdiš, međutim nisi praktikovala od vjere osim nešto malo što nije bilo dovoljno da se smatra da si ispunila svoje osnovne obaveze prema Allahu kao muslimanka.

Međutim, to ne znači da ti Allah neće oprostiti grijehe koje si radila prije nego što si se pokajala. Ako je tvoja tevba iskrena i ispravna Allah će ti oprostiti ono što si radila od grijeha, inšaallah. Da bi tevba (pokajanje) bila ispravna treba da ispuni sljedeće uslove: 1- da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe.

Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.

Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.” (Zumer 53-54)

Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, kada bi vi griješili tako da vaši grijesi napune ono što je između nebesa i Zemlje, pa zatražili oprosta od Allaha On bi vam to oprostio. I tako mi onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili Allah bi došao sa narodom koji griješi, pa poslije traži oprosta od Allaha pa im On oprašta“. Hadis ocjenjuje Šuajb Arnaut vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta, a Hejsemi kaže da su njegove ravije pouzdane.

Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Za grijehe koje si činila nećeš odgovarati na Sudnjem danu ako si se iskreno pokajala jer iskrena tevba sa ispunjenim šartovima tevbe briše ono što je bilo prije nje. Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja). Ve billahi tevfik.
********************************

2. Da li je dozvoljeno klanjati našminkana?

Pitanje:

Selam alejkum!

Da li je dozvoljeno klanjati našminkana?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ako žena prvo abdesti a zatim stavi šminku koja ne sadrži u sebi nečistoću, to joj ne utiče na valjanost i ispravnost abdesta i namaza. Iz ovog se izuzima šminka koja u sebi sadrži nečistoću jer su čistoća tijela i odjeće šartovi valjanosti namaza kod većine učenjaka. Ako bi se prvo našminkala a zatim abdestila tako da joj voda ne dopire do dijelova tijela koje je vadžib oprati prilikom abdesta, onda joj nije ispravan ni abdest niti namaz.

Takođe, treba naglasiti da ženi nije dozvoljeno da bude našminkana ispred muškaraca stranaca, tj. onih koji joj nisu mahremi, misli se na ženu koja ne pokriva lice, jer šminka predstavlja ukrašavanje a to je fitna za muškarce. A kaže Uzvišeni: “I neka ne pokazuju ukrase svoje osim muževima svojim …” (En-Nur, 31). A ako bi žena našminkana klanjala pred muškarcima strancima ima nagradu klanjanja namaza i ima grijeh zbog ukrašavanja i izazivanja fitne. Ve billahi tevfik.
*****************************

3. Propis tetoviranja

Pitanje:

Selamu alejkum, želim znati da li je haram istetovirati svoje telo sa nekim oznakama ili napisima?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Tetoviranje je zabranjeno po idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta, ovaj idžma prenosi Ibn Kudame u svojoj knjizi El-Mugni (1/94). A argument da je zabranjeno je hadis od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija (5931) i Muslim (5695) da je Allah prokleo one koje tetoviraju i koje traže da im se učini tetoviranje, koje čupaju obrve i bruse zube (praveći razmak među njima) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”. Ve billahi tevfik.
********************************

4. Do kada se može klanjati jacija namaz

Pitanje:

Selam alejkum, imam jedno pitanje, dosta je jednostavno, ali da nemam sumnja i dilema i da sam sigurna šta je ispravno / zato vas pitam. Pitanje glasi: do kada traje jacija namaz ??? Ako pogledam www.vaktija.ba jasno pise SABAH TRAJE od zore pa do izlaska sunca… podne od tada i tada do tada………itd.. Za jaciju piše kad počinje ali do kada traje jacija namaz.. ?? Da li traje do zore (sabaha) ili kao sto jedni kažu do 12 : 00 h do ponoći…?? Allah vam podario svako dobro!!!!

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Islamski pravnici imaju tri mišljenja oko zadnjeg vremena jacije namaza.

Prvo mišljenje je da jacija namaz traje do pojave prave zore. Na ovom stavu su Ebu Hanife i njegovi učenici, takođe to je mezheb šafija (s tim da oko toga šta je šafijski mezheb učenjaci ovog mezheba imaju podijeljeno mišljenje) i ovo je jedan od stavova malikijskog mezheba.

Oni dokazuju svoj stav hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije nemarnost u snu (da se prespava namaz) nego je nemarnost da se odgodi klanjanje namaza sve dok nastupi vrijema klanjanja drugog namaza”. Ovaj hadis ukazuje da namasko vrijeme traje sve do početka namaskog vremena sljedećeg namaza.

Međutim ovome se može prigovoriti da se u hadisu misli na četiri namaza: podne, ikindiju, akšam i jaciju jer su vakti ovih namaza spojeni, dok namasko vrijeme sabah namaza se ne spaja poslije njega sa nekim drugim namazom oko čega nema razilaženja a oko spajanja prije njega ima razilaženje što je tema ovog pitanja.

Drugo mišljenje je da jacija namaz traje do trećine noći. Ovo je poznati stav malikija, jedan od stavova Šafije i Ebu Hanife. Takođe, ovo je rivajet hanbelijskog mezheba, s tim da je kod njih ovo osnovno vrijeme klanjanja jacije a od trećine noći do sabaha (do prave zore) je nužno vrijeme za klanjanje jacije namaza, poput toga da klanja bolesnik koji je prizdravio ili žene u stanju hajza i nifasa ako je postala čista.

Oni svoj stav dokazuju poznatim vjerodostojnim hadisom u kojem je Džibril predvodio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kojeg bilježe Tirmizi, Nesai i Ahmed i za kojeg kaže Buhari da je najvjerodostojniji hadis u poglavlju o namaskim vremenima. U ovom hadisu je došlo da je jedan dan Džibril predvodio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na početku svakog namaskog vremena, a drugi dan ga je predvodio u klanjanju svih pet namaza u njihovim zadnjim namaskim vremenima, pa je u tom hadisu došlo da je drugi dan klanjao jaciju namaz kada je prošla trećina noći.

A u rivajetu kod Tirmizija Džibril je rekao: “O Muhammede, ovo je namasko vrijeme vjerovjesnika prije tebe, namasko vrijeme je između ova dva vakta (vremena)”. Međutim, dokazivanje sa ovim hadisom je donekle upitno jer je u ovom hadisu ravija koji prenosi imao nedoumicu da li je Džibril došao u pola noći ili u trećini noći, u hadisu je došlo “Zatim mu je došao (Džibril) u jacijsko vrijeme kada je otišla polovina noći, ili je rekao trećina noći, pa je klanjao sa njim jaciju”.

Takođe, dokazuju hadisom od Aiše, radijallaha anha, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjajte je (jaciju) između vremena kada nestane crvenilo do trećine noći”.

Treće mišljenje je da je jacijsko vrijeme do polovine noći. Ovo se prenosi od imama Malika i od Šafije u jednom od rivajeta. Takođe, od savremenih učenjaka ovo mišljenje je izabrao i šejh Usejmin.

Oni dokazuju svoj stav hadisom od Enesa, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Enes, radijallahu anhu, kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgodio jaciju namaz do polovine noći”.

A najjači argument sa kojim dokazuju da se jacija klanja do polovine noći je kur’anski ajet u kome Uzvišeni kaže: “Obavljaj propisane namaze kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru” (El-Isra’, 78). Tako u ovom ajetu su spomenuta namaska vremena namaza koji su spojeni jedan sa drugim, a to su riječi ” kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine”, jer kad Sunce sa polovine krene to je početak podne namaza, a noćna tmina je polovina noći što je zadnje vrijeme jacije namaza. A namaz u zoru predstavlja sabah namaz koji se ne spaja ni sa jednim namazom ni prije njega ni poslije njega.

Nakon izloženih stavova učenjaka i njihovih argumenata treće mišljenje po kojem se jacija klanja do polovine noći je najbliže ispravnom na što ukazuje kur’anski ajet i spomenuti hadis. S tim da se ovo smatra osnovnim namaskim vremenom klanjanja jacije namaza a da u slučaju nužde se može klanjati i do sabah namaza, a Allah zna najbolje.

Treba napomenuti da termin “pola noći” znači polovina vremena od zalaska Sunca do izlaska Sunca a ne da je polovina noći uvijek 12:00 naveče, pa tako nekad polovina noći može biti prije dvanaest a nekada poslije. Ovo isto se odnosi i na termin “trećina noći”.

Mustehab je odgoditi klanjanje jacije do trećine ili čak polovine noći osim ako će to praviti poteškoće džematlijama. Dokaz za to je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da se ne bojim da ću otežati svom Ummetu naredio bi im da odgode klanjanje jacije do trećine ili polovine noći”. Hadis bilježi Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed a Tirmizi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim. Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgađao klanjanje jacije. Ve billahi tevfik.
*********************************

5. Stavljanje dova i zikrova kao zvona na telefonu

Pitanje:

Selam alejkum!

Lijepo je imati ezan ili Quran kao ringtone na mobitel ali je nerespektivno prekidati to kad se treba javiti na telefonu i neki šejhovi se slažu s tim. Medjutim da li je ok ako vam ringtone zvoni kao Allah Akbar i Laillallah illalah i sl., uglavnom da nije sura, ajet, ezan ili dova, da li bi to bilo dozvoljeno? Ja imam ringtone koji sam napravio da ponavlja Allah Akbar I Laillahaillalah pa bi ga volio koristiti.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Nema neki šerijatski tekst koji direktno zabranjuje stavljanje učenja Kur’ana, ezana i dova kao zvono na mobitelu, a učenjaci koji to zabranjuju ili smatraju pokuđenim dokazuju to obavezom svakog muslimana da cijeni i poštuje Kur’an u što ulaze i ezani, zikrovi i dove. Zaista ne priliči da Allahove riječi i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se stave na nivo zvona jer to dvoje treba biti na većem stepenu kod muslimana.

A što se tiče tekbira (riječi ALLAHU EKBER) i LA ILAHE ILLELLAH i to dvoje predstavlja zikr, odnosno veličanje i spominjanje Allaha, dželle še’nuhu, i to najvrijedniji zikr. Pa s toga ne priliči da se ovakvi zikrovi spuštaju na nivo običnog zvona koje upozorava čovjeka da mu neko upućuje telefonski poziv. Zikrovi i dove trebaju da budu na višem stepenu kod jednog muslimana od toga da ih koristi kao zvono. Ve billahi tevfik.
**********************************

6. Da li je bijelo pranje nečisto i da li kvari abdest

Pitanje:

Esselamu alejkum, kada sam čista, tj.kada mogu klanjati, često imam bijelo pranje, ili neki drugi iscjedak slično tome.Jesam li dužna za svaki namaz da uzimam novi abdest, ili ne, ili promijeniti veš?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje sadrži dvije različite mes’ele: da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom i da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?

Da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom?

Oko nečistoće bijelog pranja i sličnih iscjedaka kod žene islamski pravnici imaju veoma podijeljeno mišljenje čak i unutar jednog mezheba.

Prvi stav učenjaka je da je bijelo pranje čisto. Ovo je stav Ebu Hanife i hanefijskog mezheba, jedno od mišljenja koje se prenosi od imama Šafije a što je i zvanični mezheb šafijskog mezheba i ovo je zvanični mezheb kod hanabila.

Kod hanefija je bijelo pranje čisto ako nije pomiješano sa krvlju, niti sa mezjom i spermom.

Drugo mišljenje je da je bijelo pranje nečistoća. Ovo zastupaju Ebu Jusuf i Muhammed Šejbani od hanefija, takođe ovo je stav malikijskog mezheba i mišljenje unutar hanefijskog i hanbelijskog mezheba.

Oni koji smatraju da je bijelo pranje nečisto dokazuju to sa hadisom od Zejd ibn Halida, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima a u kojima je došlo da je on upitao Osmana, radijallahu anhu, o čovjeku koji polno opći sa svojom ženom ali ne izbaci sjeme, pa mu je odgovorio: “Treba uzeti abdest kao što ga uzima za namaz i oprati polni organ”. I još je dodao: “Ovo sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”.

A dodaje Buharija u svom Sahihu da je on (Zejd ibn Halid, radijallahu anhu) ovo upitao Aliju, Zubejra, Talhu i Ubejj ibn K’aba, radijallahu anhum, pa su mu isto odgovorili. Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ubejj ibn K’aba, radijalalhu anhu, da je on to isto upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je odgovorio: “Treba oprati ono sa čime je dodirnuo ženu a zatim neka abdesti i klanja”. Ovi spomenuti hadisi u kojima je došlo da onaj ko polno opći a ne izbaci sjeme nije dužan uzeti gusul su derogirani drugim vjerodostojnim hadisima koji obavezuju uzimanje gusula nakon polnog općenja (ulaska muškog polnog organa u ženski) pa makar i ne izbacio sjeme oko čega nema razilaženja među učenjacima.

Pa tako kažu, derogirano je neuzimanje gusula ali je ostalo da nije derogirana obaveza pranja polnog organa što ukazuje na nečistoću bijelog pranja. Ovom dokazu se može prigovoriti da je pitanje o kojem mi govorimo bijelo pranje i iscjedci koji izlaze kod žene mimo polnog odnosa.

Takođe, oni dokazuju svoj stav da je bijelo pranje nečisto time što izlazi iz polnog organa a od tog bijelog pranja se ne rađa dijete pa je prema tome sličniji mezju koji je po idžmau učenjaka nečist.

Oni koji smatraju da je bijelo pranje čisto dokazuju to hadisom od Aiše, radijallahu naha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Aiša struganjem i trljanjem skidala osušene tragove sperme sa odjeće Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je ostala nakon polnog odnosa. A nema sumnje da je se sperma pomiješala sa bijelim pranjem i sličnim tekućinama unutar polnog organa žene a to je nije učinilo nečistom, naravno po mišljenju učenjaka koji smatraju da je sperma čista (šafija i hanabila).

A najjači argument sa kojim se dokazuje čistoća bijelog pranja i sličnih iscjedaka je to da je osnov u svim stvarima da su čiste sve dok nemamo dokaza o njihovoj nečistoći, a nije prenešeno u šerijatskim tekstovima ništa što ukazuje na obavezu žene da čisti bijelo pranje i slične iscjedtke što bi jasno ukazalo na nečistoću istih. A ako se tome još i doda opća raširenost ove pojave kod žena, tj. rijetko koja žena da nema bijelo pranje i da joj ne izlaze neki iscjedci, pa da pored te opće raširenosti ne dođe ni jedan šerijatski tekst koji obavezuje ženu da čisti te tekućine.

Odabrano mišljenje po ovom pitanju je prvi stav učenjaka, tj. da su bijelo pranje i ostali iscjedci koji izlaze iz polnog organa žene čisti jer nema dokaza koji ukazuju na nečistoću istih niti obavezu čišćenja od istih. A hadis Zejda ibn Halida i hadis Aiše, radijallahu anhuma, su kontradiktorni jedan drugom, jedan obavezuje čišćenje a drugi ne obavezuje, a sa druge strane oba govore o polnom odnosu a ne o samom bijelom pranju i sličnim iscjedcima, pa tako ne mogu biti argumenti koji presuđuju po ovom pitanju.

Druga: da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?

Ovo pitanje se vraća na poznatu mes’elu: da li sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) kvari abdest ili kvari abdest samo ono što izađe iz ta dva prirodna otvora a došao je dokaz u šerijatskom tekstu da to kvari abdest.

Kod onih učenjaka koji smatraju da su bijelo pranje i ostali iscjedci nečisti njihov izlazak iz polnog organa kvari abdest, dok oni koji smatraju bijelo pranje čistim imaju podijeljeno mišljenje da li izlazak toga kvari abdest ili ne. Uglavnom, stavovi učenjaka po ovom pitanju se mogu podijeliti na dva mišljenja:

Prvo mišljenje – da sve što izađe na dva prirodna otvora kvari abdest, svejedno bilo čisto ili nečisto, u tekućem ili čvrstom stanju ili u vidu vjetra. Ovo je stav većine učenjaka. Pa tako po njima bijelo pranje i slični iscjedci kvare abdest.

Argument sa kojim dokazuju svoj stav su šerijatski tekstovi u kojima je došlo da izlazak mokraće, izmeta, vjetra, mezja, vedja i sličnog kvari abdest a sve ovo ima istu zajedničku osobinu a to je da izlazi na dva prirodna otvora, te prema tome obuhvata i bijelo pranje i slične iscjedke.

Drugo mišljenje – da ono što izađe iz dva otvora a došao je šerijatski tekst da to kvari abdest, da je to samo ono što kvari abdest, a ono za što nema teksta to ne kvari. Po ovom mišljenju abdest kvare mokraća, izmet, vjetar, mezj i vedj, a sve drugo za što nema dokaza da kvari abdest ne kvari abdest a u to spadaju bijelo pranje i slični iscjedci. Ovaj stav, između ostalih, zauzima Ibn Hazm, a od savremenih učenjaka šejh Usejmin.

Ispravno mišljenje je drugi stav učenjaka a to je da bijelo pranje i slični iscjedci ne kvare abdest jer nema dokaza koji ukazuje na to. Takođe, kao što smo već naveli, bijelo pranje je opće raširena pojava među ženama, te je bila jaka potreba da se pojasni da li ono kvari abdest ili ne, a nemamo ni jednog šerijatskog teksta koji ukazuje na to, a osnov je da ništa ne kvari abdest osim ono za što imamo dokaz da kvari.

Nakon izlaganja ove dvije mes’ele, može se dodati da od argumenata sa kojim se može dokazivati da bijelo pranje i slični iscjedci nisu nečisti i da ne kvare abdest je i hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ummu Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudret (smeđa tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) i sufret (žuta tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) niušto”, a u rivajetu kod Ebu Davuda se prenosi vjerodostojan dodatak “nakon čistoće”. Opće značenje ovog hadisa ukazuje da smeđa i žuta tekućina koje izlaze iz polnog organa žene nisu ubrajane u nečistoću niti u ono što kvari abdest.

Prema tome, ti nisi dužna da mijenjaš veš zbog bijelog pranja i sličnih iscjedaka jer oni nisu nečisti, niti izlazak istih kvari abdest. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: