Rekaik

Slijepi dječak ne želi da mu Allah vrati vid! ZAŠTO???

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Muaz je dječak iz Egipta, hafiz Allahove Knjige, slijep. Allah je iskušao njega i njegove roditelje velikim iskušenjem. Na snimku se vidi da žive skromnim životom. Ali na osnovu njegovih riječi koje je razmijenio tokom razgovora sa voditeljem, vidi se da nema niko sretniji od njega na svijetu. Njegovo srce preko kojeg samo može da vidi, žudi samo za…

Allahovim zadovoljstvom. Kako veli, znao je tri dana u sedmici prelaziti veliku razdanjinu kako bi od šejha naučio samo jedan ajet. Da, tri dana u sedmici, tri ajeta. SubhanAllah! Bilo mu je teško iz početka kad je izgubio vid, ali se ubrzo pomirio sa Allahovim određenjem.

Za njega ovaj svijet nema nikakvu vrijednost, nikakvu! Čak i ono što bi svako na njegovom mjestu poželio, on takođe ne želi. Šta bi drugo jedan slijepac poželio, osim da mu se vrati njegov vid. Da vidi sovg oca, majku, sestru, brata…Da, međutim, ovaj dječak to ne želi! Ne želi da mu Allah povrati njegov vid!!! On gubljenje vida naziva blagodat od Allaha. Ne naziva ga ni kaznom ni iskušenjem, nego gubitak svog vida smatra da je to Allahova blagodat.

Onda odjednom kaže: “Ja dok klanjam u namazu, NE DOVIM ALLAHU DA MI POVRATI MOJ VID!“ Voditelj iznenađen upita:“A zašto!“ Dječak odgovori: “Nadam se da će mi to biti dokaz na Sudnjem danu i VALJDA ĆE MI ALLAH ZBOG TOG MOG STANJA UBLAŽITI MOJU KAZNU. KAD STANEM PRED ALLAHA, S.W.T. U STRAHU, PITAT ĆE ME: “ŠTA SI I KOLIKO SI URADIO SA KUR’ANOM (Kakav si odnos imao prema Kur’anu), PA SE NADAM DA ĆE MI ALLAH ZBOG MOJE SLIJEPOĆE UBLAŽITI KAZNU, A ALLAH UVODI U OKRILJE SVOJE MILOSTI KOGA ON HOĆE!“

Ja Allah! Gdje smo mi koji vidimo, a ne vidimo? Gdje smo mi koji Kur’an uzimao sedmično, a da ne kažem mjesečno? Gdje smo mi, koji se Kur’anu posvetimo do Ramazana do Ramazana? Gdje su oni muslimani koji imaju blagodati vida, a Kur’an nisu nikad uzeli u svoje ruke? Allahova knjiga zbog koje je Poslanik, s.a.w.s., 23. godine krvario, ranjavan bio, protjeravan, potvoran, nazivan svakakvim imenima i nadimcima, a mi? Čuvamo ga, kao ukras u komodi, prašina se na njemu skuplja, la havle ve la kuvvete illa billah!

Danas muslimani završe kurseve stranog jezika a neće da završi kurs sufare kako bi znao učiti u Kur’anu. A nisu svjesni nagrade. Nije potrebno naučiti arapski jezik da bi se znalo učilo u Kur’anu, nego samo čitati tih 28 slova/harfova. Kako će oni koji nisu Kur’an uzeli u ruke nikada, položiti račun na Sudnjem danu? Možete li zamisliti, čovjek musliman čak i ide ponekad u džamiju (džuma, bajrami, teravije) za svojih nekih 60 godina, nikada nije proučio harf iz Kur’ana a pročitao je da stotine knjiga i časopisa, šta će kazati Allahu na Sudnjem danu!?

Narode moj, u mjescu smo Ramazanu, mjesecu Kur’ana u kojem je i počela Objava kao milost svjetovima, uzmite Kur’an, ako ne znate na arpskom učiti, barem čitajte prevod, razmišljate o ajetima, jer je to Božiji govor, nije sa ovog svijeta. A nakon Ramazana, odmah se obratite lokalnom imamu ili nekoj organizaciji da naučite arapsko pismo, nemojte da vam život prođe a niste harfa iz Allahove knjige proučili. Pogledajte ovog dječaka Muaza koji je slijep, on Kur’an „uči“ svojim prstićima, nije očima jer na njih ne vidi. Vi vidite, pa zašto onda blagodat svoga Gospodara poričete!

Saudin Cokoja

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: