Sihr - džini

Strah od džina

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Strah od džina, prikaza i slično ima dva stanja i oblika:

Prvi – da strahuje od njihovog uznemiravanja prirodnim strahom, poput straha od neprijatelja u ljudskom liku ili straha od zvijeri i slično tome. Ovaj strah je prirodan kod ljudi pa s toga čovjek nije griješan zbog njega sve dok ga taj strah ne odvede da uradi nešto što je haram. Taj strah se treba otklanjati onim što je propisano za to poput zikra, dove, oslanca na Allaha, a Allah je dovoljan onome ko se osloni na Njega, subhanehu ve te’ala, Zaštitnik onome ko kod Njega traži zaštitu.

Drugi – da strahuje od džina kao što strahuje od Allaha ili još više. Ovaj strah je širk i vadžib (obaveza) je čovjeku da ga ostavi i da se oslanja na Allaha, subhanehu, i da kod Njega traži utočište. Jer oni (džini) mu zaista ne mogu naštetiti.

Ako se neko puno boji džina i priviđa mu se u liku čovjeka koji dolazi iz tamnog mjesta iz ćoškova kuće i slično, onda je najvjerovatnije da je u pitanju vrsta sihra koji se zove sihr priviđanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio pogođen ovom vrstom sihra tako da mu se priviđalo da je uradio neke stvari a nije ih uradio. Međutim, Allah, subhanehu ve te’ala, ga je izliječio svojom moći i poslao mu dva meleka koji su ga obavijestili da je opsihiren, ko ga je opsihirio, kako ga je opsihirio i gdje se nalazi taj sihr. U tom slučaju treba da traži utočište kod Allaha, subhanehu vete’ala, prije bilo čega drugog. Da Mu se obraća u dovama a On je Onaj ko se odaziva onome ko je u nevolji i koji otklanja nevolju, i koji olakšava tugu i brigu, subhaneh.

Zatim je na toj osobi da što više zikri i uči Allahovu Knjigu sa razmišljanjem i skrušenošću jer je u tome siguran lijek za ono što je u prsima, i za otklanjanje brige, tuge, straha i tjeskobe. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima” (El-Isra’, 82) i kaže: “Reci: On je vjernicima upustvo i lijek” (Fusilet, 44), i kaže: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima” (Junus, 57), i kaže Uzvišeni: “One koji vjeruju i čija se srca kad se Allah pomene smiruju, a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju” (Er-R’ad, 28).

Došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Ahmed da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nekoga zadesiti briga i tuga pa kaže: ALLAHUMME INNI ABDUKE VEBNU ABDIKE VEBNU EMETIKE, NASIJETI BIJEDIKE, MADIN FI HUKMIKE, ADLUN FI KADAIKE, ESELUKE BI KULLI ISMIN HUVE LEKE SEMMEJTE BIHI NEFSEKE, EV ALIMTEHU EHADEN MIN HALKIKE, EV ENZELTEHU FI KITABIKE, EV IST’SERTE BIHI FI ILMILGAJBI INDEKE, ENTE TEDŽ’ALULKUR’ANE REBI’A KALBI, VE NURE SADRI, VE DŽELAE HUZNI VE ZEHABE HEMI, a da Allah neće otkloniti njegovu tugu i brigu i da ih neće zamijeniti izlazom i olakšanjem. Pa je rečeno: O Allahov Poslaniče, hoćemo li je naučiti? Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Naravno, onaj ko je čuje treba da je nauči“.

Pa ako i nakon toga nastavi osjećati njihovo prisustvo nema smetnje da ode kod nekoga u čiju vjeru i bogobojaznost ima povjerenja a koji je od onih koji znaju da uče šerijatsku rukju da se liječi kod njega.

Dr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: