Rekaik

Strast koja me je upropastila

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Jednog turobnog dana, na pijaci grada Haber na istoku Saudijske Arabije, sjedio sam u jednom restoranu i pijuckao kahvu. Dok sam čitao novine, primjetih djevojku lijepih očiju, privlačnog tijela i koketnog hoda. Prolazila je ispred gledajući me strasnim pogledom žednim moje ljepote, korpulentnosti i pedantnosti. Ustao sam bez ikakvog osjećaja i krenuo…

za njom. Ušla je u jednu prodavnicu. Nisam je mogao pratiti plašeći se ljudi iz obezbjeđenja – a ne Allaha – da me Allah sačuva. Okrenula se licem prema meni i bijelom, lijepom, nježnom i gracioznom rukom pokazala burmu i narukvice. Bez ikakvog osjećaja sam ušao u prodavnicu. Ona mi, učtivo, reče: „Molim vas, ako mogu dobiti vaš broj?“ Usmeno sam ga izdiktirao, a ona zapisala u bilježnici koja će nam izazvati probleme. U posljednjim noćnim satima me je pozvala. Počeli smo slatkorječivim i zadivljujućim govorom. Rekla je da je raspušćenica, da ima veliki imetak i 31 godinu. Kada sam je vidio, pomislio sam da je osamnaestogodišnjakinja.

Nakon čestih razgovora, počeli smo dogovarati susret. Na početku smo se susretali u restoranima. Prilikom susreta, nisam je mogao poljubiti ili joj bar cjelivati ruku. Moje vezivanje za nju se povećalo. Govorio sam sebi: “Ona je čestita, nikoga prije mene nije upoznala. Ja sam u njenim očima divan mladić, jer sam obdaren ljepotom.’’
Jednog dana me je nazvala:
– Želim da dođeš zbog nečega veoma važnog.
– Ja sam pod tvojom naredbom, živote moj!
– Želim da se sretnemo u restoranu za sat.
– Dolazim, i u vatru ako treba.

Sreli smo se u restoranu i počeli razgovarati. Rekoh joj: „Živote, šta želiš da učinim za tebe?“ U tom trenutku, iz torbe izvadi avionsku kartu, prve klase, za Kairo koja je glasila na moje ime i boravak od tri dana u hotelu od pet zvjezdica. Također je izvadila i ovjeren ček od deset hiljada saudijskih rijala rekavši: „Želim da odeš u Kairo sutra kao što stoji u karti, odsjedneš u tom hotelu i sretneš se s jednim čovjekom, evo ti njegov broj telefona. On će te povesti u jednu agenciju. Ti ćeš, u moje ime potpisati s njim dogovor o odjeći koja dolazi iz Pariza. Ovaj papir ti je punomoćje. Molim te da to uradiš.“

Uzeo sam ovlašćenje i krenuo istog trenutka. Kamo sreće da nisam. Kada sam stigao, u četiri sata poslije podne, riješio sam se malo odmoriti. U devet sati, sam uzeo telefonski imenik i potražio broj koji mi je dala. Kamo sreće da ga nisam tražio! Možete li pretpostaviti ko je bio na tom broju? Moja prijateljica! Rekao sam: „Da?“, a ona: „Došla sam da ti bolje pojasnim stvari. Dragi, dođi u taj i taj apartman.“ Istog trena sam otišao i zatekao je u prozirnoj i izazovnoj odjeći. Ko god bi je vidio u takvoj odjeći, ne bi se mogao kontrolirati, osim onoga koga Allah zaštiti. Zagrlila me je i počela ljubiti i dodirivati. Zaboravio sam se i imao odnos s njom, počinio sam blud. Produžio sam rezervaciju na deset dana i svo vrijeme ostao s njom.

Nakon toga smo se istim avionom vratili sjedeći zajedno. Letjeli smo, a nismo bili svjesni da je Uzvišeni Allah iznad nas. Izgubili smo osjećaj o Njegovom postojanju. Ovako smo proveli punu godinu. Imali smo odnose u njenom stanu, ali je često dolazila i u moj, skromni stan. Jednog dana sam s bratom bio u Rijadu, prijestolnici Saudijske Arabije. Allah je odredio – imali smo saobraćajnu nesreću. Brat je iskrvario, a meni se nije dogodilo ništa, hvala Allahu. Imao sam svega nekoliko neznatnih povreda. Ljudi su se okupili oko nas, došla su ambulantna kola.

Prebačeni smo u obližnju bolnicu. Brata su odmah uveli u operacionu salu. Doktor je tražio da mu dam krv, jer smo istih krvnih grupa. Odgovorih da sam spreman. Odveli su me do transfuzione sale i uzeli malu količinu zbog provjere. Bio sam siguran u sebe. Ni na um mi nije padala žena s kojom sam imao seksualne odnose. Nakon analize, uđe doktor tužnog lica. Ja ga upitah:
– Doktore, šta se dogodilo mome bratu? Molim te, reci mi!
– Sinko, molim te da budeš čvrst vjernik u Allahovu odredbu.

Ustao sam sa kreveta i uzviknuo:
– Je li brat umro, je li umro?
– Ne.
– Šta se, dogodilo?
– Tvoja krv je zaražena HIV-virusom.
To me je ošinulo poput munje. Kamo sreće da se zemlja otvorila i progutala me. Kada mi je ovo doktor rekao, onesvijestio sam se. Pošto sam malo došao sebi, upitah doktora:

– Jesam li stvarno bolestan od te neizlječive bolesti? Allahu, od kada sam u takvom stanju?
– Još nisi bolestan, samo nosiš virus koji će bit u tebi cijelog života.
Dva dana po nesreći, brat je preselio. To me je jako rastužilo. Nije mi bio samo brat, već i iskreni prijatelj koji me je, od prvog trenutka, savjetovao da se klonim ove žene, jer sam mu ispričaoza našu vezu.

Deset dana nakon bratove smrti, pozvala me je prijateljica i rekla:
– Dragi, gdje si ti? Prošlo je puno vremena…
– Šta želiš?
– Šta ti je?
– Poginuo mi je brat u saobraćajnoj nesreći i žalostan sam zbog njega.
– Kada te mogu vidjeti?
– Više se nećemo viđati.

Otvoreno sam joj rekao da je volim, ali da se više nećemo viđati, jer joj ne želim nanijeti zlo. Upitala me je zbog čega, ispričah joj za virus. Upitala me je da li sam imao odnos s drugim djevojkama, što sam negirao. Opet me je upitala da li sam ikada primao krv odnekoga, što sam odbacio. Tada reče: – Znači, moja namjera se ostvarila!
– Kakva namjera, ženo?
– Želim se osvetiti svim muškarcima zato što su uzrok moje bolesti. Vidjet će to! Ti si prvi, a ostali su na putu. Zatim me je pljunula i spustila slušalicu. Rekao sam: – Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik!

Ostale riječi ne želim spominjati kako vam ne bi povrijedio osjećanja. Sada imam 32 godine i još se nisam oženio. U dvadeset devetoj godini sam bio pred ženidbom i tada sam se razbolio od ove bolesti. Majka i braća i dalje insistiraju da se ženim. Odbijam, jer sam zarobljenik ove opake bolesti. Oni to ne znaju, a ja je ne želim prenijeti na suprugu i djecu. Obzirom da sam najstariji, otac me je želio oženiti, ali je umro i ne dočekavši ispunjenje želje. Čak mi i kolege s posla stalno spočitavaju da se trebam ženiti.

Sada sam pod velikim duševnim umorom. Imam 55 kg, iako sam prije bolesti imao 68. Sve to zbog duševnog stanja i opake bolesti koja će mi prije ili poslije okončati život. Iskreno sam se pokajao, klanjam namaze i napamet učim Kur’an, iako je, možda, kasno.

Ovo pismo šaljem svim muslimanima, braći i sestrama, ne bi li se klonili svega što srdi Allaha, kao što je nemoral i druge zabranjene stvari. Šaljem svoj savjet internetom i novinama i kažem: “život je lijep i njegova slast je ljepota, ali je pokornost Allahu ljepša… Nije slast u nekoliko minuta spolnog odnosa na nedozvoljen način, koji uništavaju tvoj život i bacaju te u Džehennem i probleme koje ja danas, i svaki dan, preživljavam.”

Ovu priču sam napisao iz ljubavi prema vama i straha za vas od prljavih bolesti. Želim da vas ova moja priča približi Allahu i pojača vaše vjerovanje, pa da vas šejtan ne može zavesti. Očekujem da ćete moliti Allaha za moje izlječenje. Molim Ga da nagradi svakog ko pomogne širenju ove priče.

Iz knjige “Otvorili su dusu i srce” – autor: Amr Halid

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: