Odgovori

Tri nova pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. U ČEMU SE OGLEDA DOSTATNOST MEĐU BUDUĆIM SUPRUŽNICIMA

Pitanje: Esselamu alejkum. Zanima me da li ima smetnje sa strane Šerijata naravno da se djevojka iz ugledne u učevne porodice uda za momka čije je porijeklo skoro nepoznato i koji je lošeg materijalnog stanja, ali on se djevojci sviđa i udala bi se za njega. Čula sam nešto kao da moraju biti na istom nivou? Hvala na odgovoru.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.
Tema o kojoj pričaš i pitaš je poznata kod islamskih učenjaka i pravnika pod nazivom DOSTATNOST MEĐU SUPRUŽNICIMA. A to znači da li budući muž i žena trebaju biti jedno drugom dostatni, da jedno drugom odgovaraju, tj. da su na istom nivou u vjerskom, društvenom (porijeklu), finansijskom (vrsti zanimanja) i moralnom (praktikovanju vjere, ahlaku i istikametu) pogledu.

Nema razilaženja među učenjacima da je dostatnost u vjeri šart valjanosti braka, pa tako nije dozvoljeno muslimanki da se uda za kjafira niti muslimanu da se oženi sa kjafirkinjom osim sa kitabijkom pod šartom da je poštena, tj. čista od zinaluka ili da se pokajala nakon djela nemorala.

Zatim su se učenjaci razišli oko dostatnosti u porijeklu i vrsti zanimanja da li se to uzima u obzir i da li je šart koji treba ispuniti među budućim supružnicima. Pa tako Ibn Hazm smatra da se uopće dostatnost među supružnicima ne uzima u obzir, osim vjere naravno oko čega su svi složni. On kaže: “Bilo koji musliman, pod uslovom da nije zinalučar, ima pravo da oženi bilo koju muslimanku, pod uslovom da i ona nije zinalučarka”.

Druga skupina učenjaka smatra da se dostatnost (tj. da jedno drugom odgovaraju, da su na istom nivou) uzima u obzir ali samo u istikametu (praktikovanju vjere) i ahlaku. Po njima nema ibreta u porijeklu, zanimanju, bagastvu ili nečemu drugom, tj. nije uvjet da moraju biti oboje (ili jedno od njih shodno razilaženju) iz uglednih porodica, da su im familije istih ili sličnih zanimanja i da su istog ili sličnog imovinskog stanja. Po ovom stavu dozvoljeno je dobrom čovjeku čije porijeklo nije poznato da oženi ženu iz ugledne porodice, takođe, čovjeku koji ima mizerno zanimanje da oženi ženu čiji roditelji su na vosokoj društvenoj ljestvici po zanimanju, isto tako, dozvoljeno je onome ko nema ugleda da oženi uglednu i poznatu ženu, da siromah oženi bogatu ženu sve dok je pošten musliman.

A ako kod čovjeka nije ispunjen šart istikameta on nije dostatan dobroj i plemenitoj ženi, te ona ima pravo da traži poništenje bračnog ugovora ako ju je otac privolio da se uda za fasika (griješnika koji ustrajava na činjenju velikih grijeha). Ovo je stav malikijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka.

Oni dokazuju svoj stav rijčima Uzvišenog: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistini sve zna i nije Mu skriveno ništa” (El-Hudžurat, 13). Kao i hadisom u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada vam dođe (u prosidbu kćerke) onaj sa čijom vjerom i ahlakom sta zadovoljni udajte kćerku za njega, a ako to ne učinite na Zemlji će nastati fitna i veliki nered”. Hadis bilježe Tirmizi, Bejheki i Taberani, a dobrim su ga ocijenili Tirmizi i Albani, međutim u hadisu ima slabosti.

Dok druga skupina učenjaka smatra da je šart da se dostatnost između čovjeka i žene mora ispuniti u porijeklu i ugledu porodice. Po njima su arapi dostatni samo jedni drugima, a Kurejšije su dostatni samo jedni drugima, te nearap ne može biti dostatan (tj. da odgovara i da je na istom nivou) jednoj ženi arapkinji, a obični arap nije dostatan ženi iz plemena Kurejš. Ovo je stav šafijskog i hanefijskog mezheba. Oni dokazuju svoj stav hadisom u kojem je došlo: “Arapi su dostatni jedni drugima a nearapi su jedni drugima dostatni osim tkalaca i onih koji rade hidžamu”. Hadis bilježi Hakim a za njega kažu Ibn ebi Hatim i Ibn Abdulberr da je munker i izmišljen, a hadis ima mnogo rivajeta s tim da su svi veoma slabi i ništavni sa kojima nije dozvoljeno dokazivati neki propis.

Takođe, skupina učenjaka smatra da se dostatnost gleda i u vrsti zanimanja, pa ako je žena iz porodice koja se bavi nekim časnim i uglednim zanimanjem njoj ne može biti dostatan (tj. na njenom nivou da bi je oženio) onaj čije je zanimanje mizerno i prezreno. A ako su zanimanja slična i bliska onda to ne utiče na dostatnost. Ovo je šafijskog mezheba i rivajet od Ebu Hanife i Ahmeda.

Ispravan stav po ovom pitanju je stav malikija, tj. da se dostatnost (tj. da jedno drugom odgovaraju, da su na istom nivou) uzima u obzir ali samo u istikametu (praktikovanju vjere) i ahlaku te da nema ibreta u gledanju na porijeklo, zanimanje, bagastvo ili tome slično. Po ovom pitanju bez sumnje presuđuju sljedeći ajet i dva hadisa:

– kaže Uzvišeni”O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistini sve zna i nije Mu skriveno ništa” (El-Hudžurat, 13),

– i kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i zaista je vaš otac jedan, nema prednosti arap nad nearapom niti nearap nad arapom, niti čovjek crvene boje nad crncem niti crnac nad čovjekom crvene boje osim sa takvalukom”, a u drugom hadisu: “Kada vam dođe (u prosidbu kćerke) onaj sa čijom vjerom i ahlakom sta zadovoljni udajte kćerku za njega, a ako to ne učinite na Zemlji će nastati fitna i veliki nered”. Ovaj stav su između ostalih snažno podržali Ibnul-Kajjim u knjizi “Zadul-me’ad” i Sane’ani u “Subulusselam”.

Još ako svemu ovome dodamo da je Bilal iz Abesinije, radijallahu anhu, koji je bio crne boje kože i oslobođeni rob, oženio sestru Abdurrahmana ibn ‘Aufa, radijallahu anhu, a ona je bila Kurejšijka, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, udao Zejneb bintu Džahš, za Zejd ibn Harisa, radijallahu anhuma, koji je bio oslobođeni rob, takođe, udao je Fatimu bintu Kajs Kurejšijku za Usamu ibn Zejda, radijallahu anhuma, a i on je bio oslobođeni rob, Ebu Huzejfe je udao kćerku svoga brata Velida za Salima koji je bio oslobođeni rob neke žene od Ensarija, onda postaje sasvim jasno da je ibret po ovom pitanju samo u vjeri, istikametu i ahlaku. Ve billahi tevfik.
________________________________________

2. UDAJA ZA MUSLIMANA DRUGE BOJE KOŽE

Pitanje:

– Esselamu Alajkum, poštovani,
Da odmah pređem na stvar. Ja sam iz dobre muslimanske porodice koja je jako poštovana, trudimo se svi da klanjamo, postimo i radimo ono sto nam je Allah naredio. Međutim, ponekad zbog tradicije koja je jaka u nasim ljudima imam malih nesuglasica sa babom. On je jako dobar čovjek ali previse tradicionalan, a ja sam zbog nekog razloga veoma drugacija, vidim stvari drugacije od njega. Pošto nisam udata imala sam šansu da upoznam brata muslimana koji je presao na islam ima već 7 godina. To je nešto što bi moj babo prihvatio, ali stvar je u tome sto je taj muškarac koji mi nudi brak, crnac.

Poznavajući našu kultutu to bi bilo nešto veoma loše i bilo bi prica do bezkraja. Mene priče ne interesuju ali izgleda da bi interesovalo mog babu. Čovjek koji mi nudi brak je jako dobar, njegovo ponašanje kao muslimana je rijetkost vidjeti, kad razgovara sa mnom gleda u zemlju ili stranu, nikada ne koristi loše rijeći kao sto to znaju nasi ljudi ponekad, sve nase razgovore potvrdi hadisima, posto razgovaramo o zivotu i braku. Tako da bih ja pristala na taj brak ali šta da radim ako je moj babo protiv? Da li je u redu da ja ignorišem njegovo mišljenje i udam se za tog čovjeka ili da se odreknem nekoga koga je teško danas naći. Između dvije vatre sam i molim vas da mi pomognete. I ako je uredu udati se za njega kako ja da ubjedim oca u to. Unaprijed hvala i da vam Allah dz.s. da svako dobro za vaš rad.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistini sve zna i nije Mu skriveno ništa” (El-Hudžurat, 13). I kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i zaista je vaš otac jedan, nema prednosti arap nad nearapom niti nearap nad arapom, niti čovjek crvene kože nad crncem niti crnac nad čovjekom crvene kože osim sa takvalukom”. Hadis bilježe Ahmed u Musnedu, Bejheki u “Šu’abu” i Ebu Nu’ajm u “Hiljetu”, a šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim. Bilal ibn Rebah El-Habeši je oženio sestru Abdurrahmana ibn ‘Aufa, radijallahu anhum, koja je bila Kurejšika, a on je bio crnac.

Ova dva šerijatska teksta i praksa ashaba ukazuju da je muslimanima dozvoljeno da se međusobno žene bez obzira na boju kože i rase kojoj pripadaju. Na ovom stavu je većina učenjaka ovog Ummeta.

Dok skupina učenjaka smatra da je šart da se dostatnost između čovjeka i žene mora ispuniti u porijeklu i ugledu porodice. Po njima su arapi dostatni samo jedni drugima, a Kurejšije su dostatni samo jedni drugima, te nearap ne može biti dostatan (tj. da odgovara i da je na istom nivou) jednoj ženi arapkinji, a obični arap nije dostatan ženi iz plemena Kurejš. Ovo je stav šafijskog i hanefijskog mezheba.

Oni dokazuju svoj stav hadisom u kojem je došlo: “Arapi su dostatni jedni drugima a nearapi su jedni drugima dostatni osim tkalaca i onih koji rade hidžamu”. Hadis bilježi Hakim a za njega kažu Ibn ebi Hatim i Ibn Abdulberr da je munker i izmišljen, a hadis ima mnogo rivajeta s tim da su svi veoma slabi i ništavni sa kojima nije dozvoljeno dokazivati neki propis. Nema sumnje da je ovaj stav slab i oprečan gore spomenutim argumentima.

Sa šerijatske strane nema smetnje da se muslimanka bijele kože uda za crnca ako je njen staratelj zadovoljan sa njegovim ahlakom i vjerom. Jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada vam dođe (u prosidbu kćerke) onaj sa čijom vjerom i ahlakom ste zadovoljni udajte kćerku za njega, a ako to ne učinite na Zemlji će nastati fitna i veliki nered”. Hadis bilježe Tirmizi, Bejheki i Taberani, a dobrim su ga ocijenili Tirmizi i Albani, s tim da u hadisu ima slabosti. U hadisu se Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, obraća starateljima a ne djevojkama i kćerkama. Znači, ibret je da staratelj bude zadovoljan sa vjerom i ahlakom prosca koji traži ruku njegove kćerke a ne kćerka.

Nije ti dozvoljeno da ignorišeš i ne mariš za mišljenje svoga oca, on je tvoj staratelj i bez njegove dozvole se ne smiješ udati. Da se ženi nije dozovljeno udati bez saglasnosti staratelja to je stav većine učenjaka, između ostalih, imama tri mezheba Malika, Šafije i Ahmeda. Dok kod hanefija nije šart valjanosti sklapanja bračnog ugovora dobijanje saglasnosti od staratelja. A ispravno je prvo jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nema brak bez staratelja”. Hadis je prenešen u mnoštvu rivajeta, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali a većina muhaddisa ga ocjenjuje vjerodostojnim, a od savremenih muhaddisa šejh Albani i Šujab Arnaut.

Prema tome, ako tvoj otac da saglasnost i pristanak nema smetnje da se udaš za tog crnca. Na tebi je da upotrebiš žensku i kćerinsku sposobnost pridobijanja roditelja kako bi pristali. Prvo pridobi majku, a onda vas dvije zajedničkim snagama ubijedite oca. Ve billahi tevfik.
____________________________________________

3. MATI I ŽENA MI TRAŽE DA SKRATIM BRADU

Pitanje:

Selamun alejkum.

Već nekoliko godina nosim kratku bradu nakon saznanja da je vadžib. Nakon što sam pročitao knjigu Safeta Kuduzovića “Stav Šerijata o bradi pušenju i muzici” pustio sam je da raste i sad je dužine pola šake. Medutim, pojavio se drugi problem. I moja mati i moja žena mi govore da je skratim da bi im bio finiji pa vas pitam za savjet. ALLAH vas nagradio. Selamun alejkum.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ovo pitanje je slično onim: trebam se zaposliti ali traže od mene da obrijem ili sredim bradu, ili da bi predavao u školi direktor mi je stavio do znanja da uredim bradu, ili idem u Italiju radi posla je li dozvoljeno da skrešem bradu, ili trebam izvaditi pasoš ili ličnu kartu pa je li smijem obrijati bradu, itd.

Jednoglasni su učenjaci selafa ovog Ummeta da je brijanje brade haram i veliki grijeh a da je puštanje brade vjerska obaveza a ne adet, a na ovo upućuju jasni i nedvosmisleni šerijatski dokazi, kao hadis: “Puštajte brade, kratite brkove” kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima. Onaj koji brije bradu je griješnik a mnogi islamski pravnici su takvu osobu koja brije bradu ubrajali među one kojima se ne prima svjedočenje na sudu jer sa brijanjem su postali veliki griješnici.

Takođe treba znati da učenjaci selefa, nakon što su se složili da je brijanje brade haram, po pitanju kraćenja brade imaju pet mišljenja:

Prvo: stav hanefija – da je sunnet potkratiti bradu koja pređe dužinu šake, dok neki hanefijski učenjaci smatraju da je to vadžib.

Drugo: stav malikija – dozvola potkraćivanja brade ispod šake pod šartom da se razlikuje od potkraćivanja mušrika i medžusija koji su kratili brade skroz kratko tako da joj je dužina bila ista sa svih strana.

Treće: stav šafija – da se ne uzima ništa od brade osim pri obavljanju hadždža i ‘umre da se potkrati ono što pređe šaku.

Četvrto: stav većine hanabila – da je ono što pređe šaku dozvoljeno uzeti i ostaviti.

Peto: stav ‘Irakija i Nevevija – da se brada ostavlja u stanju u kakvom i jest te da je zabranjeno uzimati išta od brade.
Ispravan stav po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, da je dozvoljeno uzeti od brade ono što pređe šaku, a to je ono na čemu je bio selef ovog Ummeta počevši od ashaba i tabi’ina pa sve do imama mezheba.

Dokazi sa kojima se dokazuju prva četiri mišljenja su isti, a to je ono što je prenešeno od ashaba, radijallahu anhum: Abdullah ibn Omer bi kratio ono što pređe šaku pri obavljanju ‘umre i hadždža (Buharija), Ebu Hurejre i Džabir ibn Abdullah bi kratili što pređe šaku (Musannef ibn ebi Šejbe – u dobrim rivajetima), Abdullah ibn ‘Abbas smatra da se na obredima hadždža i ‘umre uzima ono što pređe šaku (Tefsir Taberi) i Alija je uzimao što pređe šaku (prenešeno je u slabom rivajetu), takođe su tako radili tabi’ini i tabitabi’ini.

Nema sumnje da je djelo ashaba i njihovo razumijevanje ovog pitanja preče od bilo kojeg drugog, a ovo se ne suprostavlja naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Puštajte brade, kratite brkove”. Jer riječ “puštajte” ne znači jezički da je zabranjeno uzimati nešto od brade. Bilježi Buharija: “Haliful mušrikine veffirulliha (Razlikujte se od mušrika, puštajte brade da budu obilne, velike i bogate)”, što podupire stav ashaba.

Sa druge strane, dozvoljeno je učiniti haram u nuždi, jer fikhsko pravilo kaže: nužda dozvoljava zabranjeno. Pod nuždom se ovdje misli da čovjek nema izbora osim da učini taj haram a ako ne uradi taj haram to bi prouzrokovalo ogromnu štetu kod njega, poput smrti, teške bolesti ili nenormalnog života. A svi gore navedeni primjeri, a i ono što je spomenuto u pitanju, nisu na stepenu nužde te prema tome nisu opravdan šerijatski razlog da bi se učinio haram poput brijanja brade, a ko to uradi griješan je i treba učiniti tevbu.

Takođe, u osnovi obaveza je činiti dobročinstvo roditeljima, a od vida tog dobročinstva je i da im sa bude pokoran. Međutim, ta pokornost je ograničena da bude u dobru a ne onome što predstavlja griješenje prema Uzvišenom Allahu. Jer nema poslušnosti u griješenju, poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”. Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. Bilježe ga Ahmed, Hakim i Taberani, a kažu Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.

Pošto je brijenje brade ili njeno kraćenje mimo onog kako su to pojasnili učenjaci na osnovu šerijatskih argumenata, nema poslušnosti roditeljima po tom pitanju. Prema tome, nije ti dozvoljeno da udovoljiš zahtjevu majke i žene po pitanju kraćenja brade mimo onog kako su to pojasnili učenjaci (znači ispod šake). Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: