Odgovori

Tri nova pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. ZAŠTO IZ NE PODUZIMA PROMJENE

Pitanje: Esselamu alejkum. Ne razumijem kako nakon svih ovih godina koje daije pozivaju Kuranu i Sunnetu i da se ostave bidati, a sve sa dokazima, Islamska Zajednica ne poduzima nista da promjeni i govore da treba sacuvati tradiciju bosnjaka. Dzamije su u Bosni vecinom zakljucane preko dana…

malo narod namaz obavalja u dzamijama a i u kucama…Islam se svodi samo na petak, bajrame i ramazanske dane. Zasto Islamska Zajednica na poziva narod da se vrati izvornoj vjeri?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje se vraća na takozvano pitanje TUMAČENJA ISLAMA, tj. Islamska zajednica tumači islam na drugačiji način od onoga što ti nazivaš “pozivanje Kur’anu i Sunnetu” i “vraćanje izvornoj vjeri”. Ovo zadnje, pozivanje Kur’anu i Sunnetu i vraćanje izvornoj vjeri, se od strane predstavnika islamske zajednice naziva pogrdnim imenom VEHABIZAM, ili puritansko tumačenje vjere, ili redukcionizam ili u najboljem terminu selefijsko učenje.

Pozivanje na čisti tevhid ispoljavanja i upućivanja ibadeta samo Uzvišenom Allahu, ostavljanje svih vrsta novotarija od mevluda, četeresnica, hatmi i slično pa do otvaranja raznoraznih svetišta (Ajvatovice, djevojačke pećine, Lastavice i slično), pročišćavanje muslimanskih običaja od natruha koje su se vjekovima taložile ili nikad i nisu bile ostavljene, vraćanje na suštinu i formu islama na kojima su bile prve generacije muslimana, i tako dalje, sve ovo nije islam u koji poziva islamska zajednica.

Čak šta više u vjerskim školama Islamske zajednice se ovo naziva vehabijskim učenjem i tumačenjem vjere a tzv. Vehabije su po njima islamska sekta, znači nisu predstavnici ispravnog tumačenja islama. Zato se oni koji pozivaju izvornom islamu nazivaju pogrdnim nazivom vehabija, upozorava je na njih i stvara loša slika o njima kod običnih muslimanskih masa, ili više od toga nazivaju se potencijalnim teroristima i ljudima koji pogrešno i nakaradno tumače vjeru.

Naravno, Islamska zajednica smatra sebe da je pozvana i jedina kompetentna da tumači islam na ovim prostorima. Njeno tumačenje se svodi na ono što se naziva “islamska tradicija Bošnjaka” ili “bosanski islam”, a što se može rezimirati, kako to tumači dr. Fikret Karčić u sljedećem: “Ehli-sunnetski pravac Islama, uključujući maturidijsko učenje u oblasti akaida i hanefijski mezheb u oblasti fikha, te odgovarajuće sufijske redove (tarikate).”

A ispravno je da maturidijsko akidetsko učenje nije Ehli-sunnetski pravac islama nego jedna od kelamističkih (skolastičkih) islamskih sekti. Takođe, pozivanje na hanefijski mezheb i njegova primjena u našem podneblju je jako upitna i diskutabilna, što je tema za sebe. A sufijski redovi (tarikati) su novotarski tumači i praktikanti islama ma gdje bili samo je razlika među njima (tarikatima) u stepenu i dubini dalaleta na kojem su zasnovani.

Postaje jasno da ovakav “bosanski islam” ili “islamska tradicija Bošnjaka” u startu odbija izvorno tumačenje islama ili ga sa sumnjom, rezervom i podozrenjem posmatra i uzima od njega ono što mu odgovara i ne dovodi u pitanje temelje. Nema sumnje, da je primjetan pozitivan uticaj pozivača u izvorni islama sa kojim je došao Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, na Islamsku zajednicu makar to oni i negirali, iako bi te promjene i reforme trebale biti brže i veće.

Ovo je suštinski problem neodazivanja islamske zajednice neophodnim i normalnim reformama i promjenama koje su mnogim muslimanima sasvim logične i jasne. Ve billahi tevfik.
——————————————

2. MIJEŠANJE MUŠKARACA I ŽENA U DŽAMIJAMA

Pitanje:

Da li je mješanje muškaraca i žena u džamiji i boravak medju njima veliki grijeh. Petkom se omladina susreće u džamiji i na jednoj strani su sestre koje nose hidžaba a na drugoj muskarci. Vrijeme prolazi tako sto na pocetku ako ima novi clanova se predstave onda ima predavanje neko nesto pripremi na neku islamsku temu. Onda ima neka debata ili kviz ,ima isto i procita se tevsir neke kratke sure i onda sjede se pojede popije neste i svako svojoj kuci. Da li je to veliki grijeh jer je to Allahova kuca. Ja odem eto tamo sa ciljem cujem nesto novo ili podjelim dawetskog materijala.

ODGOVOR:

Neopravdano i bespotrebno miješanje ili sijeljenje muškaraca i žena je u osnovi po Šerijatu zabranjeno, na to upućuju mnogi kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na to (miješanje muškaraca i žena) su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice miješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko je realan i objektivan.

Miješanje muškaraca i žena nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju” prije svega u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih, pa dok se nije proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija, a da ne govorimo o ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju.

Što se tiče današnje situacije i toga kako da se primijeni ovaj šerijatski propis nemiješanja muškaraca i žena koji nisu jedni drugima mahrem, tu musliman ne treba da ide ni u jednu ni u drugu krajnost.

Prva krajnost je da se zbog lošeg stanja muslimana po ovom pitanju, tj. međusobnog miješanja na svakom koraku čak i od strane onih koji praktikuju vjeru, bilo to u džamiji, školi ili na drugom mjestu, opravdava nepraktikovanje ovog propisa pod raznim izgovorima. A neki od tih izgovora su: da je to nemoguće danas primijeniti, da su se vremena promijenila, da mi nismo ashabi i da je to (miješanje) danas postalo nešto sasvim normalno, da muškarci i žene vladaju svojim strastima te je tako ružno zamisliti da će oni poput životinja odmah poželjeti jedno drugo čim se sretnu i tome slično.

Naravno, ovakvo razumijevanje ovog pitanja je pogrešno jer ne treba islam prilagođavati stvarnosti i stanju ljudi nego obrnuto, trebaju se ljudi navikavati, prilagođavati i odgajati u skladu šerijatskih propisa. Nema razilaženja među prvim učenjacima ovog Ummeta, a od kojih su i učenjaci četiri mezheba, da je miješanje muškaraca i žena šerijatski zabranjeno. Tek u skorije vrijeme su se pojavili neki kojima se pripisuje znanje koji tvrde da je miješanje dozvoljeno i da u Šerijatu nije došla zabrana istog što je pogrešno.

Obavezan je svaki musliman i muslimanka da praktikuju ovaj propis gdje god su to u stanju: u njihovim kućama, prilikom zijareta, na svadbama, u školama i slično. Oni se ne smiju pomiriti sa stvarnošću i prepustit se uticaju sredine u kojoj žive nego su obavezni da mijenjaju sredinu u kojoj žive u skladu sa šerijatskim propisima.

Druga krajnost je pogrešno razumijevanje i primjenjivanje u praksi ovog pitanja, tj. shvatanje da zabrana miješanja muškaraca i žena znači da one apsolutno ne smiju imati kontakta sa muškarcima, niti razgovarati sa njima, da potpuno treba izolirati ženski svijet iz zajednice, da ona ne treba izlaziti među ljude i da ako tako ne postupa da je ta osoba pod upitnikom, svejedno bila muška ili ženska.

Od primjera toga je da ako dođe nekoj takvoj ženskoj osobi na vrata i pokuca joj na vrata i pita je nešto (npr. gdje joj je muž) ona neće da odgovori, ili ako je neko nazove na telefon neće se javiti, ili ne daj bože da joj neko sazna njeno pravo ime nego je ona Ummu ova ili Ummu ona, ili da je čovjek zaključa u kući i ne ostavi joj ključ sve dok se on ne vrati, da ni u kom slučaju ne bi posjetila prvu komšinicu, koja praktikuje vjeru, jer je može neko muško vidjet (i to svu pokrivenu) i takve slične situacije koje su daleko od onoga sa čim je došao Šerijat.

A da je ovo pretjerano i pogrešno tumačenje nemiješanja i nekontaktiranja žene sa muškim svijetom dovoljan je primjer Aiše, radijallahu anha. Prenosi se u hadisu mutefekun alejhi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Upotpunili su se od muškaraca mnogi, a od žena se nisu upotpunile osim Merjem kći Imranova i Asja žena faraonova, a vrijednost Aiše nad ostalim ženama je kao vrijednost serida (vrsta hrane) nad ostalom hranom”.

A Aiša, radijallahu anha, koja je najvrijednija žena zbog svoje učenosti i praktikovanja vjere, ona je prenijela Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, muškarcima s tim da je bila potpuno pokrivena što ukazuje da je razgovarala sa muškarcima, njeno stvarno ime se spominje u svim islamskim knjigama dok njen nadimak Ummu Abdurrahman mnogo rjeđe, ona je izlazila iz kuće kad god se za to ukazala potreba, imala je svoje prijateljice sa kojima se međusobno zijaretila, pa gdje su žene koje pretjeruju u ophođenju sa muškim svijetom spram Aiše, radijallahu anhu, zar su one bogobojaznije i više mogu da praktikuju vjeru od nje.

Takođe, treba znati da nisu sve vrste miješanja žena i muškaraca šerijatski zabranjene, pa tako miješanje žena i muškaraca na javnim mjestima u gradu, autobuskim stanicama, aerodromima, trgovima i trgovinama i slično nije šerijatski zabranjeno. Naravno, žena i muškarac su obavezna na tim mjestima da se pridržavaju islamskih adaba od oblaćenja, obaranja pogleda, neusiljenog razgovora i slično.

Prema tome, miješanje muškaraca i žena u mesdžidima u obliku koji je spomenut u pitanju je haram i nije dozvoljeno prisustvovati takvim sijelima i susretima pa čak i sa davetskim ciljem. Ve billahi tevfik.
—————————————–

3. VEČE KUR’ANA UZ ILAHIJE I MUZIKU

Pitanje:

– Kakav je stav prisustvovanju vece Kur’ana – uce hafizi iz Bosne Kur’an, ali u medjuvremenu u prekidima uče se ilahije sa muzikom i sestre pjevaju. Da li mi je zabranjeno prisustvovanje E na takvim mjestima.

ODGOVOR:

Nije dozvoljeno organizovati tzv. Veče Kur’ana niti prisustvovati istom ako se na tom sijelu pjevaju ilahije sa muzikom i ako žene pjevaju pred muškarcima.

Da je to zabranjeno ukazuju sljedeći dokazi:

Prvo: što je pjevanje ilahija uz muzičke instrumente haram našto ukazuju jasni argumenti. Opći šerijatski stav o muzici je da je haram po Kur’anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba (uz gore spomenute detanje i razlike među pjesmama). Dokaz iz Kur’ana su riječi Uzvišenig: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna“. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.

Dokaz iz Sunneta je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente…” (Bilježi ga Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis je vjerodostojan oko čega nema razilaženja kod stručnjaka hadisa). Ovaj hadis je šerijatski argument koji presuđuje po ovom pitanju, jer ohalaliti muzičke instrumente ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da je muzika haram.

Drugo: što žene pjevaju pred muškarcima, pa su ovdje spojena dva šerijatska prekršaja: zabranjeno miješanje muškaraca i žena i zabranjeno gledanje muškaraca u žene osim prvog nehotičnog pogleda na čiju zabranu ukazuju mnogi šerijatski argumenti.

Treće: što je sa ovim haramima spojeno pohvalno djelo, tj. učenje Kur’ana, što dodatno čini ovo sijelo još više spornim jer se na njemu spaja ibadet sa jasnim haramima. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: