Novotarije i sujevjerje

Turbeta – mjesta biznisa i širka

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Korist od para, koje se ubacuju radi ispunjenja želje od strane mrtvog ili da se on zalaže kod Allaha za tvoju želju, imaju samo oni u čijem je posjedu taj grob/mezar ili turbe. Tako da je to jedan vidi biznisa a ne utemeljena vjerska praksa; čak, štaviše, upućivanje dove umrlom (ili bilo kom drugom mimo Allahu) izvodi čovjeka iz islama i to je grijeh kojeg Allah ne oprašta. Ovo turbe ima godišnje zarade oko 12 hiljada konvertibilnih maraka, što je jedna dobra plata u Bosni i Hercegovini. Ima i onih na kojima se daleko više zarađuje. Tamo gdje narod slabije poznaje vjeru ili su praznovjerni ovakve devijacije sve više se šire i opstaju. Opstanak ove prakse brane samo neuki i oni koji imaju ličnu korist od toga.

Kada je spomenuto da se ovaj mezar izmjesti iz džamije, osoba zadužena za njega je rekla: “Nije problem ako ćeš ti osigurati godišnji priliv novca koji je donosilo turbe.” Eto, 12 hiljada godišnje i riješen problem.

Da bi se dobila dozvola za turbe potrebno je:
– da je mezar star makar 100 godina,
– da se ne zna o kome se radi,
– da je priča o umrlom mistificirana,
– proglasiti umrlog svetim čovjekom/evlijom.
Zagarantovana zarada; eto naivnih i neukih a sa njima i pare.

Subhanallah, niko ne može znati na dunjaluku svoj niti tuđi status kod Allaha dok mu to poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne potvrdi; pošto je on, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, nakon njegove smrti niko ne može garantovati ni za koga. Zar pored Allaha nekome drugom dove upućivati?!

Abdullah Mujić, prof. 

_______________________

SANDŽAČKI ALIMI O TURBETIMA

“Turbeta su se pretvorila u idole. Muslimani se ponašaju prema njima isto onako kako se ponašaju idolopoklonici prema svojim idolima. Obožavajući ih, njima se obraćaju, moleći im se traže od njih ispunjenje svojih želja i vjeruju da im oni mogu želju uslišati. Upravo traže od njih ono što se traži samo od Boga. Obraćaju se turbetima isto onako kao što su se mušrici u predislamsko doba obraćali kumirima, idolima.  I što je još gore, niko, ni ulema, ni Emir, ni vezir, ni vladar ne diže u ime islama svoga glasa, da bi osudio ovo opasno zlo i ovu idolatriju. Ovi obožavatelji grobova idu tako daleko, da više drže do svog šejha i evlije ili groba nekog dobrog, nego do samoga Boga.”

VEHBIJA ef. HODŽIĆ (umro u N. Pazaru 1977. god.), rahmetullahi alejhi, u svom radu „Sujevjerje – ostaci mnogoboštva (širka)“, koji je objavljen u GLASNIK-u VIS XXX, br. 7-8 (str. 303-308), kao i u Takvimu 1967 god. (str. 104-107).

Kada bi danas neko napisao i objavio ovakav govor, bez sumnje bi automatski bio proglašen ‘vehabijom’ i neko ko ruši našu tradiciju.

Mr. Elvedin Pezić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: