Prilozi posjetitelja

U namazu sam našao olakšanje i spas (Priče naših posjetitelja)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

U tom “najopasnijem” periodu srednje škole upao sam u loše društvo i tada sam počeo da se opijam i da upoznajem djevojke. Kasnije kad sam upisao fakultet u Sarajevu, i postalo je još gore jer su nam se otvorila vrata svakog zla, išli smo u klubove gdje smo slušali hip-hop muziku, čak smo i sami počeli da kupujemo muzičku opremu i snimamo pjesme. U tom periodu desila mi se jedna nagla prekretnica u životu…

U namazu sam našao olakšanje i spas

Kada je rat počeo, imao sam oko pet godina, bili smo izbjeglice u Kaknju i tu sam sa starijim rođakom pošao u mekteb i naučio ono osnovno: sure El-Fatihu, El-Felek, En-Nas, El-Ihlas itd. U ratnom periodu, pored mekteba, također sam išao i na džume, teravije, i tako obavljao neke namaze kad me neko od starijih povede u džamiju. Poslije rata smo se vratili u rodno mjesto i tu su me upisali ponovo u mekteb. Dedo i nana redovno su klanjali, dedo je često učio Kur’an, a ja sam, hvala Allahu, puno vremena provodio kod njih, tako da sam ih stalno ispitivao u vezi sa vjerom, naprimjer, gdje se nalazi Allah, dž. š., ili kako je izgledao naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem…

 U mektebu sam došao do sufare i nije možda puno vremena ni ostalo da sufaru završim, međutim, to je bio taj period puberteta kad sam počeo popuštati i počeo sa drugovima da ostajem duže napolju. S druge strane, trenirali smo fudbal, tako da nam je to postala glavna okupacija jer smo putovali sa timom i igrali utakmice širom BiH. Sjećam se da sam tada uglavnom klanjao džume i neke teravije i rijetkost je bila da ispostim cijeli ramazan i kako je vrijeme prolazilo, onda se i džume počele propuštati i slabije postiti.

 U tom “najopasnijem” periodu srednje škole upao sam u loše društvo i tada sam počeo da se opijam i da upoznajem djevojke. Kasnije kad sam upisao fakultet u Sarajevu, i postalo je još gore jer su nam se otvorila vrata svakog zla, išli smo u klubove gdje smo slušali hip-hop muziku, čak smo i sami počeli da kupujemo muzičku opremu i snimamo pjesme. U tom periodu desila mi se jedna nagla prekretnica u životu – imao sam tešku saobraćajnu nesreću u kojoj sam zadobio više povreda, rasjekao sam glavu, slomio ključnu kost itd. Sad se sjetim 216. ajeta iz sure El-Bekara gdje Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” Tada sam morao kući ležati više od mjesec dana kako bi se oporavljao, jedva sam mogao otići u toalet od bolova. Mislio sam da je to bio za mene ako ne i najteži period u životu, pao sam u depresiju, imao sam problema sa spavanjem i počeo sam osjećati strah i anksioznost, međutim, to je bila cijena koju sam trebao platiti da bih bio na mjestu na kojem sam danas. Zbog takvog stanja tražio sam razne načine kako da se izvučem iz te depresije. Jedna osoba predložila mi je da salijem stravu i nakon što sam to uradio, kao osjećao sam se bolje, ali ustvari imao sam i dalje isti problem. Nekoliko puta išao sam i na učenje rukje i na hidžamu, ali problem je i dalje bio tu.

 Sjećam se jednog teškog momenta u kojem nisam znao šta da radim, bio sam sam u kući i osjećao sam se veoma teško. U tom momentu uzeo sam prijevod Kur’ana i počeo da čitam. Srce mi je toliko lupalo i teško sam disao, a to što sam čitao od tolikog uzbuđenja nisam mogao uopće da razmišljam, ali sam čitao bez obzira na sve. Dovio sam u sebi, kajao se, i zakleo se Allahu da, ako udalji problem od mene, nikad više neću okusiti alkohol i da ću se popraviti. Nakon izvjesnog vremena osjetio sam olakšanje. To me je podstaklo da klanjam, i klanjao sam svaki dan, ali nekad jedan namaz dnevno, nekad dva, ali nije mi se nešto dalo da odmah klanjam svih pet. Udaljio sam od lošeg društva i posvetio sam se sebi isključivo u krugu porodice i bližih. Borio sam se sa sobom i trudio se da obavljam od namaza koliko mogu.

 Sjećam se da sam tada tokom jednog namaza na sedždi osjetio toliko olakšanje, a posebno sam imao čudan osjećaj u dlanovima i stopalima, kao da mi blagi, ljetni povjetarac prelazi preko cijelog tijela. To je ostavilo toliki dojam na mene da sam sve više i više namaza obavljao. I dalje sam imao problema sa spavanjem, tako da sam se jednog jutra rano probudio oko četiri ujutro i na YouTubeu nađem video dr. Zakira Naika – neko njegovo predavanje na Oxfordu, kako se sjećam. Nikad prije nisam pogledao nijedno njegovo predavanje, tako da je to za mene bilo nevjerovatno, stvari o kojima je pričao i način na koji je to pričao, tako da sam sve više istraživao i gledao njegova predavanja, kao i predavanja Ahmeda Didata, i tako sam pomalo počeo da pratim i daije s naših prostora. Tada sam već i namaz uz Allahovu pomoć redovno obavljao i postao sam svjestan da je to istinski spas za mene i da to više nikad ne bih ostavio bez obzira na to šta da se desi. Tako sam, pored prijevoda Kur’ana, počeo da čitam i drugu vjersku literaturu.

 U međuvremenu sam poslovno otišao u jednu EU državu jer me prijatelj pozvao da radim s njim sezonski na građevini. Tamo sam se, hvala Allahu, dobro uklopio. Imao sam aplikaciju na mobitelu koja putem navigacije pokazuje džamije u blizini. Tako me je aplikacija odvela u jednu arapsku džamiju gdje sam upoznao puno braće i tu mi je bilo toliko lijepo da sam svaki dan, kad god sam imao vremena, išao u tu džamiju. Iako me prvi put vide, tražili su od mene da ostanem s njima na večeri gdje smo svi zajedno jeli i nakon čega smo opet klanjali. Tu se namaz na određeni način razlikovao od onog kako sam u Bosni klanjao pa sam zato dalje istraživao o farzu, sunnetu, zikru, i tako, Allahovom voljom, spoznao sunet koji je na neki način u Bosni zapostavljen.

 Nakon što sam se vratio u Bosnu, osjećao sam se kao da to nije ona ista osoba koje je tu bila prije putovanja, tako da sam tu naviku izvana prenio u Bosnu gdje svaki dan posjećujem džamije, hvala Allahu. Jedan brat iz džamije ponudio se i podučio me sufari i, hvala Allahu, ima više od godinu dana kako učim Kur’an na arapskom jeziku.

 Iz cijelog iskustva mogu reći da me samo Allah Svojom uputom spasio od raznih problema koje sam imao, istinska je vjera od mene napravila osobu koja sam danas i to zaista ne bih mijenjao ni za šta na svijetu. Koliko god da klanjam i izvršavam ostale ibadete, znam da nikad neću moći da se Allahu zahvalim što me uputio na pravi put. Bilo je tu još nekih momenata koji jednostavno ne mogu da se iskažu riječima, a bilo je i puno situacija i kad bih sve to navodio, onda bi morao knjigu da napišem, a ovako sažeto možda će biti malo konfuzno to sve povezati u jednu životnu priču. Nemoguće je da osoba koja nikad nije pala Allahu na sedždu razumije ovaj tekst, tako da je krajnje vrijeme, ako ne vidi izlaz iz svog problema, da je ništa ne košta da proba i namaz, jer čovjek je nekako spreman sve da proba, samo namaz ostavlja za kraj, što bi trebalo da je obratno. I za kraj ću reći: hvala Allahu na svakom stanju, elhamdulillah.

Tekst poslao brat A. G.

Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: