Prije nekog vremena, dok sam u Jordanu držao predavanja, na jednom sijelu progovorio sam nekoliko riječi o namazu. Pored mene je bio jedan Jordanac, stariji čovjek, koji je imao oko sedamdeset godina. Tom prilikom obratio mi se rekavši da želi da mi ispriča svoju priču o namazu. Pomalo mi je to bilo čudno jer svi su uglavnom imali priče o nečemu drugom: priču sa posla, o ženi koju voli…, ali da neko ima priču o namazu, to me zainteresiralo i zamolio sam ga da nam ispriča, a on je počeo kazivati: “Šejhu, u mladosti sam bio pokvaren… nikakav…,

ali sam klanjao. Niko od mojih grješnih prijatelja nije klanjao, osim mene. Jednom prilikom ušao sam u mesdžid da klanjam. Kada sam podigao ruke da donesem tekbir, ugledao sam ispred sebe na platnu ispisan hadis: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Onaj koga namaz ne odvrati od loših i nevaljalih djela, od njegovog namaza nema ništa.’ Onda sam se zamislio i rekao sam sebi: ‘Šta ja imam od ovoga, ja nemam namaza?’ Dok me moj namaz ne odvraća od nevaljalih djela, znači da od moga namaza nema ništa, što da ga klanjam, što da ga klanjam, šta mi koristi? Je li tako? Namaz uprazno, uzalud…

Deset godina nakon ovoga nisam klanjao, misleći što bih klanjao uprazno, uzalud!? U takvom sam stanju bio sve dok jednom prilikom nisam došao na jedno veselje na kojem se zadesio jedan čovjek iz Džidde, koji je sjeo pored mene i mi smo se napili… Nakon nekog vremena upitao me: ‘Gdje ti je djevojka?’, a ja odgovorih da nema djevojku, na što me on začuđeno pogleda i upita: ‘Kako nemaš? Ti ne činiš blud, nemoral?’ Kada sam mu odgovorio da ne činim, on je upitao zašto, a ja sam odgovorio da to ne želim činiti. Tada me on upitao: ‘Kad ne činiš blud, što, onda, ne klanjaš?’

Rekao sam da ne klanjam, jer sam ja čovjek koji pije alkohol, na što mi on reče: ‘Između nas i Gospodara svih svjetova ima više užadi: Uže dobročinstva prema roditeljima, Uže učenja  Kur’ana, Uže sadake, Uže namaz. Kada ti umru roditelji i prekine ti se dobročinstvo prema njima, prekinuo si  prvo uže. Kada ne učiš Kur’an, došao si do drugog užeta i prekinuo si ga. Kada ne daješ sadaku, došao si do trećeg užeta i prekinuo si ga… Stari moj, ovo Uže namaza možda nam jednoga dana i zatreba. Ostavi to Uže namaza kao vezu između sebe i Allaha, možda ti zatreba…’ Tada sam mu rekao: ‘Boga mi, u  pravu si!’, i izašao sam sa tog mjesta, otišao kući, okupao se i klanjao akšam i jaciju, i od tada namaz nikada nisam propustio do dana današnjega.’”

Vidite kako je ovom čovjeku koji je ostavio namaz šejtan prišao i naveo ga da pomisli, kada je pročitao taj hadis koji je inače daif, kako uprazno i uzalud klanja, a nije ga naveo da pomisli da ostavi grijehe i da su oni uzrok toga. S druge strane, imamo primjer ovog pijanice koji ga je posavjetovao da počne ponovo klanjati. Ko je dobio nagradu za to, na čijoj je vagi dobrih djela nagrada za njegovo ponovno klanjanje? Ovo je jedna od koristi alkohola…, jer Allah kaže: “U njima dvoma je grijeh veliki i neka korist za ljude”, možda je ovo
jedna od tih koristi.

Znači nagrada za to nalazi se na vagi dobrih djela onog pijanice, naravno ako  mu je nijet bio ispravan, mada ne vjerujem da mu je nijet bio ispravan,  jer je on u osnovi bio van pameti (pijan), ali poenta je u tome šta se događa kada čovjek pridaje veliku važnost namazu…

Preuzeto sa predavanja šejha Muhammeda el-Arifija
Obrada: YouTube kanal: Mirnes Dž. Škrijelj
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić