Pokajnici

Zagrebčanka / Momak iz Beograda / Bogati amerikanac

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Zagrebčanka – Islam je zaživio u mom srcu

Imam tek 16 godina i živim u Zagrebu. Sto se tice vjera u porodici, s očeve strane svi su pravoslavci, ali ne praktikuju previše vjeru, dok su s majčine strane katolici i moglo bi se reći da to i praktikuju. Dok sam bila malena, majka me uvijek vodila sa sobom u crkvu, no ja nisam osjećala nikakvu posebnost u tome, tako da sam jedva čekala da malo odrastem i prestanem ići tamo. Za sve to vrijeme ocu je to smetalo, on je bio više za to da budem odgajana u ateizmu. Prije otprilike pola godine, na netu sam započela dopisivanje sa jednim momkom, koji je znatno stariji od mene. On je iz Bosne i musliman je. Počeli smo da se dopisujemo o svemu, pa tako i o vjeri. Prije toga nisam znala gotovo ništa o islamu. Od njega sam 1. put saznala da muslimani ne jedu svinjetinu, da ne smiju piti alkohol, da se klanjaju Allahu. Sve me to polahko počinjalo interesirati. S obzirom da sam imala naviku na dan provesti po 3 sata na netu bezveze igrajući igrice ili skidajući muziku, odlučila sam da ih provedem istraživanjem tekstova o islamu.

Naravno počela sam polahko sa osnovnim stvarima kao što je na primjer, Ramazan, tko je Allah, ko je Poslanik (a.s.), šta je uopste Kur’an. Ti osnovni pojmovi vodili su me sve dublje tako da sam saznala da je pozdrav ‘Selam alejkum’, sada sam željela znati i značenje tog pozdrava i toga što on predstavlja za muslimane, isto tako sam počela da čitam različite tekstove iz Kur’ana, Dove, priče o Poslaniku (a.s.), itd. Naravno pročitala sam i koji su veliki grijesi. I odjednom kao da sam se počela pridržavati toga. Prije sam s društvom znala piti alkohol u disku, a sada sam se po prvi put osjetila ponosnom što im kažem da više ne pijem i nekako sretnom, ne samo zbog sebe već zbog toga što je to grijeh. Naravno, svaki dan sam na netu tražila nove i nove stvari, započinjala dopisivanja s ljudima koji su također muslimani.

Za sve te prilike odabrala sam si muslimansko ime koje mi je bilo nekako posebno, s značenjem nekako bliskim meni, ko stvoreno za mene, a to je Šemsa (sunčeva svjetlost), jer kao da su me zrake sunca i svjetlosti obasjale nakon što sam počela upoznavati se sa islamom. Sigurna sam da jednog dana želim da se udam za muslimana, tako da mogu i djecu tako odgojiti i da mogu još više i bolje praktikovati vjeru. Eh sada, problem je što ja živim u Hrvatskoj, zemlji koja je katolička i u kojoj baš i nema mnogo muslimana. Moji roditelji vide kako mi ta vjera osvaja srce i pravo su ljuti zbog toga, jer njihove vjere nisam željela da prihvatim a sada odjednom prihvatam islam – vjeru s kojom niko u obje porodice nema veze. Ja nekako u sebi osjećam da je ta vjera kao stvorena za mene, osjećam da je jedina prava.

Zelim se ponašati potpuno u skladu s njom a što nemogu i zbog toga se osjećam strašno. Nemogu da izrazim dio sebe koji je veoma bitan. Jedino što me od svega tješi je da ću jednoga dana kada se udam za muslimana, moći praktikovati sve ono što ne mogu sada (npr. nošenje hidžaba) i jednostavno živim za taj trenutak. A dotada islam će živjeti u meni i mome srcu sve dok mi dragi Allah ne omogući suprotno…
_______________________________________

Momak iz Beograda

Moja prica je duga oko petnaest godina, jer sam se od malena interesovao za religiju. Ovo je bilo utoliko neobicnije sto u mojoj, “formalno” pravoslavnoj porodici skoro da se nije ni praktikovala, i kao sto to uglavnom u narodu i jeste, sve je to delovalo kao da je tu tradicije radi, ne zbog razvijenog i utemeljenog verovanja. Pritom ja nisam bio ni krsten, sto mi je ostavilo prostora da citanjem Starog i Novog zaveta zadovoljim radoznalost za sustinom vere i ujedno da ispitam da li je to ono pravo.

Citanje me je u krajnoj liniji samo udaljilo od Hriscanstva, ali ne i od Boga za koga sam bio duboko uveren da postoji, jedino pitanje je bilo: koja je Njegova prava poruka ljudima? Misleci da su sve te nejasnoce i negativan osecaj nakon citanja Biblije bile najpre posledica mojih godina i nedovoljno razvijene svesti, ponovio sam to iskustvo jos dvaput, sa visegodisnjim razmacima, ali bez bitnih promena. Cak stavise, poslednji put sam toliko bio iritiran jednim prikazom ophodjenja Isusa (Isaa, a.s.) da sam zaklopio stranice i odlucio da ih vise ni ne otvorim. Biblijske interpretacije nisu bile jedina stvar koja mi nije lezala.

Nikada nisam razumevao potrebu za tolikim idolopoklonistvom u vidu fresaka, nebrojenih svetaca i sto varijacija na tu temu, kao ni konceptom Trosjtva i cele price u vezi sa tim, Jednostavno, i previse toga je govorilo da u zvanicnom Hriscanstvu, ja sa svojim kontriranjem nerazumnim dogmama mogu biti samo jeretik. Ali daleko od toga da me je samo Hriscanstvo interesovalo – nekoliko godina sam proveo interesujuci se za “alternativne pristupe”, tacnije, voleo sam da citam razne tekstove iz oblasti Hermetizma, koji su se bavili stanjem duha i shvatanja naseg postojanja. Iako sam ovde cak nailazio na humanije, razumnije i stavove nego kod Hriscana, opet je to bilo nedoreceno i u neku ruku, kao da se vrtelo u krug filozofije, bez mnogo resenja za zivot obicnog coveka. Takodje mi je smetalo sve sto je sugerisalo politeizam, jer to nisam uspevao da prihvatim, prosto intuitivno.

Islam je tokom svog ovog vremena bio “tu negde”, u vidokrugu, ali sam ga zapostavljao misleci da je to samo jos jedna “zvanicna” religija stvorena taman tako da je siroke mase prihvate ali da se opet ne kaze nista konkretno, vec manipulise u skladu sa potrebom. Da Bog sacuva, ne znam ni otkud mi ovo, obzirom da sam malo toga o njemu znao, ali sam ipak jos davno rekao sebi da necu konacno suditi o tome dok ne procitam Kur’an. Onda je doslo sasvim lagano…

Umoran od nekih drugih stvari u zivotu, hteo sam na lep nacin iskoristiti slobodno vreme upoznajuci se sa bliskoistocnom kulturom. Tek sto sam zagrebao povrsinu, neminovno sam naisao na pojasnjenja islamskog nacina zivota, sto mi je razbilo neke pogresne predstave, i cak stavise, poceo sam da razmisljam kako se tu nalazi potencijalno resenje za izvlacenje coveka iz danasnjeg haosa i unistenja sistema vrednosti. Ja licno nisam ni pre bio sklon nezdravom zivotu ili ruznom ponasanju, ali sam se vec bojao da me (nazalost) vecinski takva okolina kad-tad ne povuce na dno.

I pored prijatelja i bliskih ljudi koji nisu takvi, zivot te ne pita sa kim ces mozda sutra deliti radno ili neko drugo mesto. Shvativsi da je veci deo pravila islamskog zivota doslo direktno kroz objavu, iz Kur’ana, pozurio sam da ga pronadjem i procitam radi toga – i dalje misleci da je njegova duhovna strana nedovoljna! Ali sve se promenilo vec tokom citanja druge sure.

Toliko zakljucaka do kojih sam godinama dolazio, i toliko usadjenih verovanja o odnosu prema Bogu i ljudima, za koje sam vec mislio da necu moci pomiriti ni sa kakvim verskim sistemom – sve je vec bilo tu, ispricano najplemenitijim stilom i tonom. Moje dalje citanje je bilo samo potvrda onoga sto sam uvideo nakon vec nekoliko stranica, i nisam skidao osmeh sa lica jer mi je sve to bilo jedno veliko iznenadjenje. Citajuci jos dosta tekstova sa strane vezano za Islam, uverio sam se u njegovu pravu prirodu i put sredine, koji mi je uvek i bio najblizi srcu.

Uz podrsku i ohrabrenje sestara i brace sa jednog islamskog internet foruma, usledio je i sehadet, potom i odlazak u beogradsku dzamiju, gde sam se kroz razgovore sa jednim bratom poceo iz prve ruke upoznavati sa Islamom. A kome najvise da zahvalim na svemu ovome, nego Njemu?
____________________________________

Bogati amerikanac

Dosao je jedan sejh u Ameriku da odrzi predavanje muslimanima, pa kaze kad smo obavili namaz u mesdzidu, prije predavanja dosao nam je jedan mladic musliman sa jednim covjekom koji nije klanjao sa nama, pa sam upitao mladica muslimana, ko je ovaj covjek, pa mi je odgovorio: “Ovo je jedan amerikanac koji zeli da izgovori sehadet, hoce da primi islam”. Onda sam ja rekao: “MashaAllah, to je dobro, ali mozete li prije toga da nam ispricate kako je dosao do istine.”

Pa je mladic musliman poceo da prica: “Ovo je bogatas, covjek koji ima svoje tvrtke, koji ima svoje firme u Americi. Ja sam bio kod ovog covjeka u njegovoj kuci, koja je sva od stakla, cija je jedna strana na moru druga na kopnu, a u njoj ima sve sto se na dunjaluku moze pozeljeti, medjutim on nije bio srecan. Jednog dana dosao je na moje radno mjesto, a ja radim u njegovoj firmi, i zatekao me je da perem noge u toku abdesta, pa me je upitao: “Sta to radis, zasto peres noge na radnom mjestu?” Pa sam mu rekao da sam se abdestio, da sam oprao ostale dijelove tijela i da su ostale jos noge. “A sta je abdest?” – upitao me je, pa sam odgovorio da je to ciscenje prije namaza. “A sta je namaz? -“To je molitva”. “Kome?” – upita. “Allahu” odgovorih. “A ko je Allah?”

Onda sam mu govorio o Allahu i islamskim propisima, pa je rekao: “Cudno je to, ja te uvijek zateknem srecnog, kad god dodjem ti si zadovoljan i trijezan, nikad nisi pijan. Objasni mi zasto je to tako?” – Pa mu odgovorih: “Sto se tice toga da sam uvijek trijezan, Allah swt nam je zabranio alkohol, hoce da budemo svijesni ljudi, da iskoristimo razum za ono za sto ga je Allah swt stvorio. A sto se tice da sam srecan ja cu ti spomenuti hadis od poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaze: “Cudna je stvar mumina, njemu je uvijek dobro, ako ga zadesi dobro on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakav musibet, on se strpi (nadajuci se Allahovoj nagradi) i opet mu je dobro i nije tako niskim osim sa muminom”. Pa me upita: “Bili ja bio srecan ako bi primio islam, ako bi radio to sto ti radis?” – “Bi, tako mi Allaha” – odgovorih mu.

Evo okupao je se i dosao je u mesdzid da izgovori sehadet.” Kada je poceo da izgovara sehadet, ljudi su gledali u njega, a on je poceo da se grca od suza. Plakao je tako da su ljudi dosli oko njega da ga tjese, da ga bodre, medjutim rece im sejh: “Pustite ga da se isplace”. Kada je se isplakao i zavrsio, rece sejh: “Pitajte ga zasto je plakao.” pa amerikanac odgovori: “Kada sam izgovorio sehadet, osjetio sam da mi se prsa sire i osjetio sam zadovoljstvo sa sehadetom.”

Covjek koji ima ogromno bogastvo, koji moze imati sve sto pozeli, ali dusa se ne smiruje osim sa istinom. Rekao je Allah, svt, u Kur’anu: “ Onaj koji okrene glavu od knjige Moje (Kur’ana) taj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: