Tekstovi

Zemljotresi – posljedice bogohuljenja?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Mnogo interesantan tekst koji je pisan prije 6  godina kada su BiH potresali potresi, ali su očigledne paralele sa današnjim stanjem

U zadnjih petnaestak dana zemljotresi ulijevaju strah u srca stanovnika Bosne i Hercegovine. Napetost, nervoza i bojazan od snažnog potresa koji bi možda mogao uslijediti nakon serije ”slabih”, opsjedaju umove svih onih koji su barem nakratko doživjeli podrhtavanje tla ispod svojih nogu. Iako nas i vjerske i svjetovne nauke uče da su svi događaji u kosmosu manje ili više (in)direktne posljedice onoga što je tom događaju prethodilo, većina ljudi uopće ne razmišlja o povodima određenih događaja, već samo o njihovim posljedicama. Tako je i sa potresima.

Najveći broj onih koji ovih dana na svojoj koži osjećaju strahote potresa, jedino o čemu razmišljaju jeste kako zaštititi svoj život i živote svojih bližnjih, te od razaranja spasiti materijalna dobra u svome vlasništvu, uglavnom nekretnine, koje su, kada je riječ o potresima, najugroženija kategorija ljudske imovine. Ipak, postoje i oni koji se bave pitanjem uzroka, odnosno povoda potresa. Prvi su svakako seizmolozi, tj. stručnjaci koji se bave ovom tematikom, za koje je najveći broj potresa sasvim logična i očekivana reakcija na tektonske, ili kako ih još zovu, geodinamičke procese sučeljavanja kontinenata koji se odvijaju duboko ispod zemljine površine.

Druga skupina su vjernici koji u potresima i sličnim katastrofama između ostalog vide i direktnu Božiju opomenu ili kaznu koju su ljudi zaslužili svojim skretanjem sa Pravoga puta i potonućem u nevjerstvo i grijehe. Za nas muslimane, vjerovati da katastrofe u vidu potresa, poplava ili sličnog dolaze kao vid iskušenja, opomene, ili kazne, spada u osnove našeg vjerovanja. Rekao je Uzvišeni: ”Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti” (Eš-Šura, 30), i rekao je: ”Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive!” (El-Bekare, 155). I seizmološka i teološka tumačenja se, naravno, vrlo lahko mogu uskladiti, jer između ispravnog interpretiranja vjerodostojnih šerijatskih tekstova i neupitnih naučnih činjenica (ne pukih i dokazano nedokazivih teorija!) nikada ne smije doći do sukoba, ali o tome nekom drugom prilikom.

Naše društvo – koliko konzumerističko toliko i bogohulničko

Grijesi već odavno caruju svijetom, ali jedan se posebno udomaćio na našim prostorima. Taj grijeh, baš poput malignog oboljenja, uporno i progresivno nagriza bošnjačko-muslimansko tijelo i svakim danom uzima sve više maha. Radi se o psovanju i verbalnom omalovažavanju i vrijeđanju Allaha, Kur’ana, džamije i ostalih islamskih svetinja. Želio bih upoznati makar jednog Bošnjaka (čije je čulo sluha zdravo) koji nikada u životu nije čuo drugog Bošnjaka kako psuje Boga. Ako ovakvi i postoje, oni su izuzetno rijetki i ima im se na čemu pozavidjeti. Zbog toga, iako društvo u kojem živimo slovi za potrošačko tj. konzumerističko, njemu bi, s obzirom na činjenično stanje i okolnosti, puno bolje odgovarao naziv psovačko tj. bogohulničko.

Povod za psovanje Boga u našoj lijepoj Bosni ne mora biti ništa ”krupno”. Zaboraviti ključeve od auta i toga se sjetiti tek nakon što se siđe niz desetak stepenica, uflekati košulju ili majicu kapljicom kahve ili sladoleda, doživjeti razočarenje zbog toga što je igrač omiljenog tima u utakmici promašio ”zicer”…, velikom broju Bošnjaka su sasvim dovoljni razlozi da se opsuje Bog ili spomene u najgorem mogućem kontekstu.

Također, da nastojanje jedne pubertetlijke da zadrži ili osvoji određenog momka, te da, služeći se svim raspoloživim sredstvima, eliminira svaki vid konkurencije oličene u drugoj ženskoj osobi, isto tako može biti sasvim dovoljan razlog da se na najgori i najgrđi način psuje Uzvišeni Allah, nedavno nam je dokazala jedna mlada Bošnjakinja koja je, shodno tvrdnji dobrih poznavalaca (okolo)zeničkih narječja i dijalekata, najvjerovatnije porijeklom sa ruralnog dijela zeničke općine. Ovom pretpostavkom ni u kojem slučaju ne želim vrijeđati niti omalovažavati osobe koje žive, ili vode porijeklo sa sela jer davno je neko rekao da nije ”seljak” osoba koja ima sijeno ispred kuće, već da je ”seljak” (tj. primitivac) onaj ko ima sijeno u glavi, što je sa junakinjom naše priče definitivno slučaj.

Sjećate li se video snimka koji je polovinom maja ove (2012.) godine kružio internetom, a na kojem je zabilježeno kako jedna srednjoškolka fizički napada drugu, navodno zbog momka, te joj, u svega 48 sekundi koliko traje ovaj video, tri puta psuje Allaha, dok to mobitelom uredno bilježi treća djevojka, koja je s napadom vjerovatno unaprijed bila upoznata? Na ovaj događaj svaki vjernik mora gledati kao na zločin najgore vrste pa ću ga zbog toga tako u ovom tekstu i oslovljavati. Shodno pisanju svih internetskih portala koji su tada prenijeli ovu vijest, ovaj zločin desio se ispred Srednje zanatske škole u Zenici, a njegovi akteri su četiri djevojke inicijala K. K., V. S., M. A. i M. Š.

Ova zadnja (sa vjerovatno najvećom koncentracijom sijena u glavi) je na svoj facebook profil s ponosom i postavila ovaj video degutantnog sadržaja, nakon čega se i proširio internetom. Ovih dana, dok potresi drmaju zeničko tlo, ja sam se sjetio ovog događaja. Ne želim kazati da se Allah psuje samo u Zenici niti da je ovo izolirani incident. Nikako. Kako sam već rekao, činjenice potvrđuju nešto sasvim suprotno. Mnogi potomci bosanskih paša, begova, gazija i hadžija, Uzvišenog Allaha psuju širom Bosne i dijaspore i teško da po tom pitanju postoje vjerodostojni parametri kojima bi se valjano locirala geografska područja na kojima je intenzitet psovačko-bogohulničkog ludila veći ili manji. Ipak, ovaj zločin počinjen na tlu općine Zenica ipak je po nečemu poseban i specifičan.

Prije svega, zato što su njegovi glavni akteri pripadnice ženskog spola. Obrazloženje: Iako bi mi feminističke udruge mogle grdno zamjeriti, ipak ću se usuditi kazati da žene ni izbliza nisu sposobne za mnogo šta za što su sposobni muškarci i da im one na mnogim poljima uopće nisu dorasle. Takav je, recimo, slučaj sa zločinima, nasiljem i kriminalom. Historija nam potvrđuje da je najveći broj svjetski poznatih zlikovaca bio muškog a ne ženskog roda, kao što nam isto tako potvrđuje i to da su u svijetu nasilja i kriminala muškarci uvijek bili apsolutno dominantni.

Zbog toga, vidjeti djevojku od nekih 16-17 godina kako krvnički nasrće na kolegicu iz razreda sa luđačkom željom da joj naudi, psujući joj pri tome Allaha, ovaj zločin dodatno čini još težim i za svaki želudac, čak i onaj najotporniji, apsolutno neprobavljivim. Drugi razlog koji ovaj zločin svrstava u sami vrh vrlo visoke, gotovo nesagledive ljestvice zla jeste to što ova djevojka psuje Allaha a ne Boga. Iako je poenta naravno ista, jer je i jedno i drugo kufr – nevjerstvo, ipak stanje na terenu ukazuje da se samo najokorjeliji bogohulnici (mislimo na one koji su rođeni kao muslimani) usuđuju psovati Allaha. Ovakvi i ovakve, u izuzetno brojnim i raznovrsnim Iblisovim vojskama, vjerovatno nose činove brigadnih generala.

I još nešto. Ovaj se napad nije desio ”slučajno” niti spontano pa da bismo njegovim akterima opravdanje mogli tražiti u nekontroliranom izljevu srdžbe i bijesa, već sve okolnosti jasno ukazuju da se radilo o klasičnom zločinu s predumišljajem koji je glavna akterica čak dala zabilježiti i u video formi, da bi ga kasnije s ponosom postavila na svoj facebook profil. Dakle, ona se diči i ponosi svojim nasiljem, svojom zlobom i svojim bogohulništvom, a blaženi osjećaj ushićenosti koji je u tih 48 sekundi ovladao njenom dušom i tijelom, nesebično je podijelila sa svojim poznanicima. Daljnji komentari su suvišni.

Zar ćemo biti uništeni a među nama ima i dobrih?

Kada je jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., nagovijestio blizinu velikog zla koje će zadesiti Arape, ali i cijelo čovječanstvo (pojavu dva krvoločna naroda poznata kao Jedžudž i Medžudž koji će pred Sudnji dan na Zemlji napraviti neviđen metež i nered), Zejneb bint Džahš ga je upitala: ‘‘Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni iako među nama ima i dobrih (ljudi)”, on joj je odgovorio: ”Da, ukoliko se proširi hubs – pokvarenost.” (Buhari, br. 3346)

U klasičnim komentarima ovog hadisa riječ hubs prvenstveno se tumači kao blud, njegova proširenost i javno činjenje (čega također u našem društvu ne manjka), međutim, etimološki, značenje ove riječi je daleko šire i obuhvatnije. Oni koji iole poznaju arapski jezik, uzalud tragaju za jednom riječju kojom bi barem približno dočarali istinsko značenje ove riječi. U arapskom jeziku ona označava vrhunac bestidnosti, izopačenosti, opakosti, nevaljalosti, zlobe, podmuklosti, zloćudnosti i svega onog što se može dovesti u vezu sa ovim značenjima.

Ono što smo imali priliku vidjeti na spomenutom video uratku jeste upravo to: hubs – rijetko viđen i teško pojmljiv oblik zla koje je jedno sićušno ljudsko biće u stanju proizvesti u manje od jedne minute. Ko zna, možda je i ovaj događaj bio jedan u nizu onih koji povremeno, Allahovom voljom i Njegovim određenjem, pokreću razne katastrofe, pa tako i zemljotrese.

Na kraju, nama koji smo gotovo svakodnevno prinuđeni da budemo nijemi svjedoci zla koje nas okružuje, a čije bi posljedice mogle zadesiti sve nas, gotovo da ne preostaje ništa drugo nego da Uzvišenom Allahu uputimo dovu koju Mu je uputio Njegov odabrani poslanik Musa, alejhis-selam, zavapivši: “Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše.” (El-A’raf, 155)

Amir Durmić, prof. / minber.ba – 2012 g.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: