Aktuelnosti

Zločin u Bugojnu – terorizam, razbojništvo, hajdučija

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Postovana braco i cjenjene sestre ovdje ce mo prenjeti dio teksta sa dawetskog portala www.minber.ba povodom zlocinackog napada na zgradu policije u gradu Bugojnu. Urednistvo NUM stranice, takodje, osudjuje ovaj napad i ogradjuje se od svih pojedinaca ili grupacija koji podrzavaju ovakve bolesne i sulude ideje.

ZLOUPOTRIJEBLJENI ISLAM

Opasnost terorizma posebno se očituje u onoj njegovoj verziji koja se mučki krije iza vjere i koja biva razlogom da pripadnici dotične vjere, zbog djela i negativne reputacije pojedinaca, počnu odstupati od svoje vjere. Takav terorizam sije raskol, razilaženje i smutnje kojima nema kraja, te naširoko otvara vrata zlu, prepirkama i obračunima.

Povrh svega toga, terorizam našoj čistoj, pravoj, milostivoj, blagoj i umjerenoj vjeri, daje epitet ekstremizma, žestine, pretjerivanja, te se u očima drugih formira pogrešna vizija da je islam nasilan i nesnošljiv. Ovo predstavlja veliko zlo i nedaću i povod je da ljudi zamrze vjeru i njene nosioce, a sve to ostvaruje snove neprijatelja koji jedva čekaju da spriječe muslimane da izvrše obavezu dostavljanja i poziva u Allahovu vjeru. Također, terorizam, koji se pripisuje islamu, a stran je islamu, daje neprijateljima povode da krenu u ideološke pohode protiv muslimanske omladine, da ih udaljavaju od vjere i šire retrogradne ideje među njima.

IDEOLOŠKA POZADINA SAVREMENOG RAZBOJNIŠTVA I TERORIZMA

Nema nimalo sumnje da je ideja neosnovanog tekfira osnovni vodič do terorističkih aktivnosti, posebno kada se govori o čisto muslimanskim sredinama. Sami ideološki preci današnjih tekfirija – haridžije, dobili su ovaj naziv zbog podizanja pobuna i organiziranja oružanih napada na islamske vladare i vlast, od vremena Osmana i Alije, r.a., pa nadalje. Bili su vođeni idejom da su svi muslimani, njihovi neistomišljenici, prestali biti muslimani zato što su, prema njihovim skučenim i priprostim shvatanjima, počinili djela koja ih izvode iz okvira islama. To im je bio alibi za borbu protiv muslimana, a historijski fakti jasno govore da su haridžije imale daleko više predrasuda i bili krvoločniji prema samim muslimanima u čijim sredinama su živjeli negoli prema pripadnicima drugih vjera kojima su davali potpuna prava.

Možemo zaključiti da se kulminacija haridžijske ideologije uvijek iskazivala buntom i atakom na islamsku vlast i muslimane, pa tako i savremeni neoharidžizam – tekfirski pokret (sa svim svojim varijantama), u stanju beznađa i duhovnog kolapsa, zloupotrebljavajući pojam džihada, doživljava svoj vrhunac borbom i terorističkim atacima na neistomišljenike.

KAKO SUZBIJATI TEKFIRSKI TERORIZAM?

Proširena pojava tekfira, nasilja i terorizma po čitavom arapskom svijetu godinama je suzbijana silom, ali su ipak neki arapski sistemi u posljednje vrijeme odustali od ove varijante i zatvore pretvorili u preodgojne centre, jer ideja tekfira je čvršća i jača u ukoliko se sila protiv nje upotrebljava, a splasnut će i nestati ukoliko se suzbija intelektualnim i naučnim djelovanjem. Za to postoji i potvrda u Ibn Abbasovom, r.a., postupku koji je iz haridžijskog tabora svojim zdravim logičkim odgovorima vratio na hiljade zabludjelih pobornika haridžizma.

Ideja tekfira je za neoharidžije sveta i neprikosnovena, zasnovana je djelimično na čvrstim istinskim postavkama sa primjesama pogrešnih vizija, a žrtvovanje životom i imetkom za tu ideologiju predstavlja za njih jedan od najvećih ciljeva, tako da ih vertikalno djelovanje fizičkim metodama, koliko god bili zastrašujući, samo još više čini snažnijim, požrtvovanijim i okrutnijim. Nekoliko islamskih intelektualaca kod nas, još od 2002. godine, zapaža u pojedinim krugovima nemile pojave pretjerivanja u vjeri koje često kulminiraju opasnim izopćavanjem – proglašavanjem ostalih muslimana nevjernicima.

Spomenuti intelektualci pojavu tekfira su gledali budnim okom, na vrijeme ga suzbijali u različitim krugovima, kao što su i na vrijeme upozorili domaću javnost na njegove pobornike, što je kasnije kulminiralo poznatim proglasom – deklaracijom, pa su potom tekfirske grupacije i pisanom i živom riječju atakovale na svakog od ovih intelektualaca. Oni protivnici tekfira, koji se nisu ustručavali istinu govoriti u javnosti, bili su čak fizički napadnuti od strane pobornika ove sulude ideologije. Smutnja se privremeno ugasila zalaganjem, naučnim radom, tribinama i predavanjima, medijskim angažmanom, mada ta činjenica široj javnosti nije poznata, pa su žestoki tekfirski elementi, iako nisu nestali, prestali pržiti i paliti ognjem našu bošnjačku realnost.

Zadnji događaj u kojem su nevini ljudi izgubili živote, a život jednog čovjeka je vredniji od Kabe, pokazatelj je onoga što je malo ko smatrao da se može desiti, a plod je ideja koje smo prethodno spomenuli. Stoga pozivamo sve one koji se ideološki mogu boriti protiv ideologije koja je dovela da ovakvog prljavoga čina, da poduzmu sve mjere na razotkrivanju i preventivnom suzbijanju ovakvih zločinačkih djela u koje vodi tekfir.U tome će imati podršku svakog onoga ko svjesno čuva svoje vlastite interese i interese svoje neprikosnovene vjere.

Smatramo da nam je saradnja na tom polju prije svega vjerska dužnost, jer nas islam uči da nužno čuvamo i da bespotrebno opasnostima ne izlažemo ni svoje ni tuđe živote, časti, imetke, potomstvo i vjeru.

Allahu naš, sačuvaj nas smutnji dana i noći i uputi nas na put umjerenosti, savjesnosti i odgovornosti. Ne prepusti da nas povedu nesavjesni i neuračunljivi, koji bi i nas i našu vjeru u propast odveli. Amin!

Redakcija minber.ba

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: