Rekaik

Bio je veoma bogobojazan, ali je imao jednu mahanu…

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Da, kao što naslov kaže, bio je veoma bogobojazan, već u odmaklim godinama. Bio je redovan i precizan u svojim ibadetima: redovan na noćnom namazu, dan je postio a dan mrsio, svake godine bi obavljao hadž, dijelio je mnogo sadaku i pomogao siromašne, redovno obavljao namaze u džematu, kad ga vidite, svojim izgledom i svojom skromnošću vas jednostavno zadivi. Ali, imao je jednu mahanu…

– njegova mahana je bila njegov jezik. Ne u smislu, da je imao govornih mahana, ne! Problem je bio u koje sve svrhe je koristio svoj jezik. Ogovarao je ljude, vrijeđao, prenosio riječi, zavađao ljude. Šejh koji priča njegov slučaj (jer mu je lični prijatelj), mnogo puta ga je upozoravao bratski, da se boji Allaha u tom pogledu i da se pokaje.

Uvijek je imao isti izgovor i odgovor: ”Ebu Muhamede, ja se samo branim, i mene ogovaraju, napadaju, pričaju mi iza leđa, samo se branim jer imam na to pravo.” Imao je jednu želju i stalno je molio Allaha da mu je ispuni a to je da umre poslije sabah namaza, kad bude Sunce izlazilo, dok se njegovo prijatelj bojao za njega da ne umre u WC-u, zbog grijeha koje je radio svojim jezikom.

Njegov prijatelj dalje priča: ”Bio sam van Rijada, kad je moj prijatelj umro. Nazvao me jedan od njegovih sinova i javio mi da mu je otac umro. Kad mi je rekao da mu je otac umro, prvo što mi je palo na pamet, jeste, gdje je umro. Odgovorio mi je, da mu je otac umro u kući, nakon što smo klanjali sabah namaz, vratili smo se kući i oko osam sati smo ušli kod njega, sjedio je u svojoj fotelji, bio je mrtav. Taj dan kad je umro, takođe je i zapostio. SubhanAllah, umro je nakon što je klanjao sabah namaz a Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko klanja sabah u džematu, biće u Allahovoj zaštiti.”, a on je umro u Allahovoj zaštiti.

Dalje, taj dan je zapostio a Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko posti dan, želeći Allahovo lice i njime okonča svoj život, ući će u Džennet.” (Musned od Imama Ahmeda, a šejh Albani ga ocijenio kao sahih). Dvije stvari koje ukazuju na lijep završetak.

Gdje su otišli grijesi gibeta, nemimeta, vrijeđanja i nepravde koju je učinio mnogim ljudima…? Uglavnom, kad sam se vratio u Rijad, nakon nekoliko dana, došla mi je jedna žena da sa mnom razgovara, bila je to žena od mog prijatelja koji je umro a bio je razveden od nje. Znao sam od prije da joj je on, dok su bili u braku, veliku nepravdu učinio.

Rekla mi je: ”Šejh Ebu Muhamed, želim da mu preneseš moju poruku, ja sam mu sve oprostila i halalila u ime Allaha, želim da Allah bude sa njim zadovoljan.” Upitao sam je, da li zna da je on umro? Kad je to čula iznenadila se, nije znala…

Nakon dženaze, posjetio sam njegove sinove i tako im ispričao da sam sreo njegovu bivšu ženu koja mu je svu nepravdu halalila a nije znala da je umro. Njegov sin me čudno pogleda pa reče: ”Nečeš vjerovati šejh Ebu Muhamed, dok smo ga ukopavali, došlo je oko sedam ili osam osoba koje ja poznajem lično i koji su mu rekli da halale sve mom ocu a još toliko ih je nazvalo taj dan na telefon da nam kažu kako su mu sve halalili i da mole Allaha da mu oprosti.

Allah je primio njihove dove, njima povečao stepene jer su uradili plemenito djelo, oprostili nepravdu, a njemu oprostio njegove grijehe i podario mu sretan i lijep završetak.

Saudin Cokoja

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: