Odgovori

Dva pitanja i odgovora o pokajanju

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ima li oprosta za blud?

PITANJE: Imam dvadeset jednu godinu i živim kao većina današnje omladine, a često izlazim i na razne zabave sa svojim društvom. Moji su roditelji rođeni kao muslimani, međutim, oboje se deklarišu kao ateisti, tako da u svom životu nisam imala nikakvog dodira s islamom. Naravno, u našem gradu ima i džamija i muslimana, ali me to nikada nije interesovalo. S obzirom na to da su moji roditelji imućni, u mogućnosti sam da sebi priuštim mnogo toga, međutim, osjećam da nisam sretna i više ne vidim svrhu ovakvog života…

Slučajno sam naletjela na neke islamske stranice na internetu, pa sam čitala neke tekstove i gledala video materijal i osjetila sam neku toplinu u sebi. Zaista nikada u životu nisam osjetila ovakvo nešto lijepo, pa me sada interesuje da li ja mogu da budem muslimanka, odnosno da li će mi Allah oprostiti grijehe ako se popravim? Da naglasim, ne smatram se lošom osobom, ali često na ovim zabavama pijem alkohol, činila sam blud i još mnoštvo drugih grijeha. Zaista bih željela da se promijenim, čak sam sa nekim prijateljima pričala o islamu, ali su oni mislili da se samo šalim. Unaprijed zahvalna na odgovoru.

ODGOVOR:

Zahvala pripada Allahu, subhaneh, koji upućuje svoje robove na pravi put. Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi pa ko je taj ko će ga na pravi put uputiti. Najveća blagodat koju Allah spusti na svoga roba je uputa, takvi su uistinu srećnici i na dunjaluku i na Ahiretu.

Mnogo nas raduje kada vidimo Allahovu milost koja se spušta na Njegove robove, pa tako, poštovana sestro, ti nisi nikako “slučajno naletila” na neke islamske stranice, jer se u ovom kevnu (svijetu) ništa ne dešava slučajno, nego je to Allahova odredba. Tvoja smirenost i toplina koju si osjetila čitajući i gledajući islamske sadržaje je dokaz da ti je Allah, subhanehu, otvorio srce za Islam i Njegovu uputu.

Što se tiče praznine koju osjećaš u kafićima, diskotema i drugim haram mjestima je sasvim normalna, jer su to mjesta na kojima se griješi prema Allahu, a čini se pokornost prokletom šejtanu. Pa je s toga sasvim prirodno da se tu ne osjećaš sretnom i ispunjenom.

Da li ti možeš da budeš muslimanka? Naravno da možeš. Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Grijehe koje si činila ne moraš i ne trebaš spominjati jer Islam briše ono što je bilo prije njega. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu:”Islam briše ono što je bilo prije njega” (Ahmed). Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja).

Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove: 1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova. Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio.

Tvoje riječi “oba roditelja su mi muslimani, medjutim obadvoje se deklarisu kao ateisti” znače da su tvoji roditelji Bošnjaci i nisu muslimani. Da bi čovjek postao musliman mora da ispuni pet islamskih šartova:

1- da posvjedoči da je samo Allah božanstvo koje zaslužuje da mu se čini ibadet i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik

2- da klanja pet farzova namaza (sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju)

3- da posti mjesec ramazana

4- daje zekat

5- obavi hadž (posjeti Ka’bu) ako je u mogućnosti jednom u životu. Činjenje ovih stvari jednu osobu čine muslimanom.

S toga, poštovana sestro, požuri sa svojom tevbom i činjenjem onoga što ti je tvoj Gospodar naredio i iskoristi Allahovu milost koju je spustio na tebe učinivši da počneš da mrziš griješenje a da osjećaš ljepotu i smirenost u onome što On, subhanehu, voli i čime je zadovoljan. Pa zamijeni smrad, tjeskobu, zagušljivost i buku diskoteka sa tišinom, mirisom, smirenošću mesdžida. Zamijeni prijatelje koji te pozivaju na razvrat, ružna djela i griješenje prijateljima koji te pozivaju u Allahovu milost i Njegovu prostranost (koja ti je kao i svakom drugom itekako potrebna), koji te pozivaju u pokornost samo Njemu i nikome drugom. Zaista niko neće ostaviti nešto radi Allaha, subhaneh, a da mu to Allah neće zamijeniti nečim ljepšim i boljim za njega, kao što je to došlo u hadisu.

Bilježi Veki’a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K’aba, a Ebu Nu’ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K’aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, neostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu“. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi’ija.

Od prvih obaveza koje treba da uradiš je da se posvetih učenju osnovnih stvari od vjere bez kojih ne možeš biti muslimanka, a od prvih tih obaveza je namaz. Isto tako, ono što naučiš moraš primijeniti u praksi jer je znanje bez primjene u praksi poput drveta koje nema plodova. Treba da svoje praktikovanje vjere uskladiš sa onim što je došlo u Kur’anu i sunnetu a ne sa “bošnjačkom tradicijom”, pa vodi računa gdje i od koga ćeš naučiti vjeru.

Svako djelo koje musliman uradi treba da ispuni dva šarta (uslova) da bi bilo ispravno:

1- da je urađeno iskreno samo radi Allaha a ne zbog bilo koga ili čega drugog

2- da je u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš biti spremna na iskušenja koja će te zadesiti na tvom putu pridržavanja vjere, tako da ćeš naići na nerazumijevanje, ismijavanje, kritike, odbacivanje i to od onih koji su ti najbliži (roditelji, rodbina, prijatelji, komšije, sredina). Kroz to su prolazili poslanici, učenjaci i većina nas kad smo bili na početku svog praktikovanja vjere. Isto tako, ne smiješ dozvoliti da se prepadneš od mnoštva naredbi i zabrana, kako će ti se možda u početku učiniti, zaista je ova vjera Allahova vjera koju je On odabrao svojim robovima i olakšao im je.

Kaže Uzvišeni: “Danas sam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera” (sura El-Maide 3). Najbolja blagodat koju Allah, subhaneh, spusti na svoga roba je da ga uputi na pravi put pa istinu vidi istinom a zabludu vidi zabludom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah hoće dobro dadne mu da razumije vjeru“(mutefekun alejh).

I na kraju poštovana sestro, molimo Allaha da ti omekša tvoje srce za Islam, da ti olakša pridržavanje vjere, da te učini od onih koji su sretni i uspješni i na dunjaluku i na Ahiretu, On je onaj ko je Milostiv, Onaj koji uslišava dove svojim robovima. Dobro došla u društvo mu’mina, onih koji su izabrali Allahov put a ne put onih koji su zalutali pa tumaraju ovim svijetom bez svjetiljke vodilje. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!
______________________________________________________________

Da li će Allah prihvatiti moje pokajanje?

PITANJE:

Es-selamu alejkum! Prije svega, želim da pohvalim vašu stranicu, zaista je korisna i na njoj sam našao puno toga što me interesovalo. Dugo sam se dvoumio da li da vam se obratim jer ima dosta stvari koje mi pritišću savjest i srce, a nemam s kim otvoreno razgovarati o tome. Kao prvo, nisam dugo bio na Pravom putu, većina članova moje porodice su muslimani koji ne klanjaju i ne poste, i u džamiju idu samo od Bajrama do Bajrama. S obzirom na to, sasvim je za očekivati da nemam neko islamsko obrazovanje. Kao mladić, počeo sam konzumirati alkohol i cigarete, psovati…

Od tog puta me je, Allahovom voljom, izbavila jedna moja draga prijateljica koja je dugo u islamu. Njene su riječi toliko utjecale na mene da sam i ja počeo klanjati i postiti, i svim srcem počeo vjerovati u Uzvišenog Allaha. Allahu sam neizmjerno zahvalan što me je, pored svega, uputio na Pravi put, a zahvalan sam i svojoj prijateljici koja se zaista trudila da krenem Pravim putem. Međutim, mene je strah da li je Uzvišeni Allah prihvatio moje pokajanje. Pokajao sam se iz sveg srca i nerijetko znam pustiti suzu zbog toga što sam radio prije, i zaista osjećam strah. Ni najmanje ne sumnjam u svoju vjeru, samo me strah toga, jer sam stvarno radio grozne stvari, i prema sebi i prema drugima. Da li postoji neki način na koji se mogu riješiti ovog straha?

ODGOVOR:

Ve alejkumus-selam!

Poštovani brate,

Hvala Allahu što ti je dao priliku da spoznaš Pravi put i neka Uzvišeni Allah nagradi svakog onog ko je nastojao da te svojim savjetima popravi, uz Allahovu pomoć. U prirodi čovjeka jeste da čini dobra djela a isto tako da pogreši. To su dva sastavna čovjekova momenta i nerazdvojni su. Čovjek se trudi da čini dobra djela i opet pored tog truda ima mogućnost da pogriješi i zbog toga je Uzvišeni znajući prirodu čovjeka otvorio vrata pokajanja od svakog grijeha.

Ljudi ponekad zaborave veličinu grijeha, pa ne osjećaju potrebu da se pokaju niti ga prestanu raditi. Onoliko koliko grijeh smatraju velikim toliku grižnju savijest i krivicu osjećaju. Ovo možemo objasniti na primjeru čovjeka koji izgubi cenat pa ne osjeća žal za njim ali kad vidi malo bolje vidi da je izgubio 2 e briga mu se poveća. Biti svjestan prave veličine grijeha znači poštovati Zakonodavca, odnosno Allaha, dž.š., Njegovu naredbu i duboko vjerovati da će čovjek nagrađen za svoja djela.

Također, ljudi uvjeravaju sami sebe da su se pokajali i toliko budu uvjereni da su se pokajali kao da su dobili potvrdu za pokajanje. On ne smije biti uvjeren da mu je njegovo pokajanje sigurno primljeno niti misliti da je ispunio sve tražene uvjete. Ne smije prestati ulagati napor da upotpuni svoje pokajanje. Treba osjećati strah da mu pokajanje nije primljeno. Ustvari strah treba da bude sve do momenta smrti, do trenutka kada će čuti meleka koji će mu reći: ”Ne boj te se (za ono što slijedi) i ne žalosti te se (za onim što je prošlo), i radujte se džennetu, koji vam je obećan.” (Fussilet, 30)

Kome srce na ovom svijetu ne osjeti strah zbog grijeha, osjetiti će ga na ahiretu, kada istina izađe na vidjelo, kada Allah kazni nepokorne i nagradi pokorne. Neće Allah spojiti dva straha i dvije sigurnosti, strah na ovom i na onom svijetu i sigurnost na ovom i na onom svijetu.

Ovdje bih te podsjetio na nekoliko uslova koji se vežu za ispravno pokajanje:

1. Iskrenost u pokajanju

2. Osjećanje krivice zbog grijeha koje se počinilo. Tako da prsa izgaraju od grijeha koje se počinilo. Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed gdje Poslanik, s.a.w.s., kaže: ”U kajanju da te bole prsa je tevba.” Jer čovjek kad učini grijeh i dok zna da to što je učini je grijeh već je vid tevbe. Musliman kad počini grijeh osjeća se kao da će se na njega brdo sručiti, a kod munafika je je kao muha sleti na njegov nos pa je on rukom samo odmahne.

3. Da čovjek prizna svoj grijeh. Dok čovjek ne prizna da je počinio grijeh, neće se ni pokajati. Zbog toga je novotarija veoma opasna, pored što radi na falsifikaciji Allahove vjere, novator se neće pokajati za svoje nedjela jer ih ne smatra grijehom.

4. Da se prestane sa činjenjem dotičnog grijeha. Ako je iskrena tevba, ona će navesti pokajnika da se ostavi tog grijeha. Onaj ko se pokaje a ne ostavi grijeh za koji se kaje- to je krnjava tevba, pitanje je hoće li biti primljena ili neće.

5. Da se neće vratiti činjenju tog grijeha ili tih grijeha.

6. Da izvršiš nadoknadu ukoliko se radi o pravu ljudi:

a) Kada neko ogovori nekog, kod pravnika šafijskog, hanefijskog, i malikijskog mezheba se uvjetuje javno priznanje i traženje halala. Dokazuju svoje mišljenje hadisom: ”Ko bude učinio nepravdu svome bratu u imetku ili časti, zato neka danas zatraži halala.” (Buhari, 2.449)

b) Prema drugom mišljenju, ne uvjetuje se javno priznanje povrede časti, potvore i ogovaranja, nego je dovoljno da pokajanje bude između čovjeka i Allaha, da ogovaranu osobu spomene osobinama koje su suprotne onima kojima ga je potvorio i ogovarao. (Znate li koja je razlika između potvore i ogovaranja?) Dovoljno je da svoje ogovaranje zamjeni pohvalom i spominjanjem lijepi osobina, a da potvore zamjeni spominjanjem njegove čednosti i krijeposti te da za njega čini istigfar onoliko dugo koliko ga je ogovarao. Ovo je stav Ebul Abbasa i ibn Tejmijje, r.ah.

Oni kažu da će priznanje oštećenoj osobi povećati bol, patnju i nemir, koju nije osjećao prije nego što je čuo. Možda to što čuje neće moći podnijeti, pa će mu naškoditi duhovno i tjelesno. Kako se kaže: ”Uznemirava te ono što si čuo, a ono što nisi čuo, kao da nije ni rečeno.” Ili da kasnije to se iskoristi protiv pokajnika i bude uzrok većem neprijateljstvu. Oni kažu, to je suprotno ciljevima šerijata, koji nalaže zbližavanje srca, samilost, saosjećanje i ljubav. Dok materijalno pravo treba da se javno kaže i vrati, jer kad ti neko vrati pare, čovjek se neće uznemiriti, naljutiti, niti probuditi neprijateljstvo, nego će ga možda i obradovati.

7. Ovaj uslov nije sam po sebi poseban uslov već je znak koji pokazuje da je tevba ispunila svoje uslove, a to je da nakon pokajanja bude bolji. Ukoliko nije tako, onda tevba je manjkava i ima neke nedostatke.

Abdullah Mujić, prof.
______________________________________________________

MOLIMO VAS, POGLEDAJTE OVAJ VIDEO I UKLJUCITE SE I VI U OVAJ HAJR:

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: