Fenomen oholnika pod lupom šerijata

    Kada nekoga pozoveš ka Allahu, pokajanju, šerijatu ili bilo kakvom obliku dobra stavio si na ispit njegovu iskrenost, pa ako se odazove bez predomišljanja sačuvao je svoju čast i iman, a ako se počne opirati, skretati sa teme, upirati na druge, onda ti treba biti jasno s čim imaš posla i to je primjer onih koji su stavili svoj ego iznad svog imana i u stvarnosti su pogazili čast pred Allahom i melecima i učenima i vjernicima. Desilo se sasvim kontraproduktivno, a ono što su uradili, uradili su jer bi u suprotnom ovaj hajr u kojeg ih pozivaš javno i tajno bio ”ispod njihove časti”, ovako se ponašaju drznici i oholnici koji u trenutku svoje srdžbe proživljavaju srdžbu onako kako je taj događaj opisan a to je kao bjesnilo, bjesnilo pri kojem okreću glavu od svakog savjetnika, ajeta i hadisa, poziva na opštepoznat i častan čin dobra u Islamu, ovo je fenomen neiskrenih i oholih.

    Velika je ironija ovo, i Allahova pravda se mudro manifestuje u tome da u njihovom bijednom pokušaju da očuvaju i asertiraju tu svoju neku ”čast”, makar po cijenu štete prava nekog od vjernika kao što su čast, život, imetak, osjećanja, oni urade direktno suprotno i u stvarnosti oni pogube i to malo ”časti” koje su imali, što je više ljudi prisutno veća je sramota.

     ”O, vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni (pravi vjernici).” (Et-Tevbe, 119)

    Od vremena Selefa pa do danas vjernici a naročito učeni ljudi kuburaju s ovom sortom insana koji se pokoravaju Allahu i namiruju prava džemata vjernika tek kada se isuče sablja, a to je uvijek zadnja opcija prema muslimanu pored ostalih odgojnih metoda. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘‘On zaista ne voli one koji se ohole!” (En-Nahl, 23)

    Svako, apsolutno svako opiranje nakon što nekom uputiš najbolji poziv ”boj se Allaha”, će rezultirati u tome da dotični oholnik spadne  u opis ovog ajeta, a Allahu se utičemo od spadanja u opis ovog ajeta: ”A kada mu se kaže: ‘Boj se Allaha,’ njega obuzme ponos (u ajetu je korištena riječ ‘izze, što isto znači i čast, snaga ili oholost) koja ga vodi ka (nastavljanju) činjenju zla. Dovoljan će mu biti Džehennem! A kako li je to ružno mjesto prebivališta!” (El-Bekare, 206)

    Jedan od apsolutno najčešćih razloga skretanja sa upute u zablude kao što kufr i više oholosti, neopisivo lagan put do zablude je upravo ovo koketiranje koje ne vrijedi kod ljudi ni kod Gospodara ni šaku prašine, veli Uzvišeni Allah o ovoj kategoriji ljudi: ”Odvratit ću od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole. I kakav god dokaz oni vide, neće ga vjerovati; ako vide pravi put – neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put će je prihvatiti.” (El-A’raf, 146)

    Onome koji ima priliku da isčitava knjige Selefa i klasične uleme o ovim temama nema sumnje da će mu biti jasan ovaj opis i ponašanje ove sorte ljudi, koji, napominjem, nemaju opravdanja pred Allahom za ono što rade, niti je ikome podaren imunitet na ovom Dunjaluku, od Adema do Muhammeda sallallahu alejhum ve sellem  a samim time i svim ostalim običnim smrtnicima, od toga da se ne poboje Allaha kada se to od njih  zahtijeva.

    Od fenomena zablude i oholnika je da oni u trenutku njihovog bjesnila, ne samo da nisu spremni na jedan jednostavan i častan čin izvinjenja i priznanja javne greške javno, kao što svoje tajne greške ne priznavaju pred Allahom tajno, već i ne vide, makar im u oči ušla uputa, ne vide je i uputa pored njihovih očiju prolazi kao poput stoke, koja ne razumije uputu, ajet, hadis, savjet, propis.

     Navođenje ajeta i hadisa ovdje u ovom skromnom tekstu je namijenjeno da bude oporuka i korist vjernicima, rekao je Uzvišeni Allah: ”Opominji! Opomena će koristiti vjernicima!” (Ez-Zariat, 55)

    Međutim kada čita onaj koji je svoju (ne)čast i svoj ego digao iznad svog islama prema Allahu, od kojeg je nenanošenje vjernicima štete, isto kao da i ne vidi ništa, ili ako vidi rasplamsa mu se bijes i poveća zabluda jer nagrada za oholost nije osim zabluda i produbljenje oholosti i iste, sve dok ne bude bačen na lice prema Džehennemu.

    Ovo je poziv zdravom razumu i ponavljam, djelu koje je jako lahko i jednostavno na jeziku a uzvišeno kod Allaha, tj. izvinjenje uvrijeđenom ili općenito bilo kakav vid odricanja džahilijjeta ovdje, i najmanjeg ispoljavanja oholosti (a niko od nas nema pravo na oholjenje), je nešto u što vas pozivaju Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako se ne odazovete ovome slagali ste, slagali ste da ste sljedbenici Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i slagali ste da ste pokorni Allahu.

    Međutim kada bi vas na uputu pozivao i crni šejtan, lanetullahi alejhi, bila bi obaveza pokoriti se govoru Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je menhedž ehlus-sunneta vel-džema’ata, odazivanje i pridržavanje upute i istine bez diskriminacije prema ustima iz kojih je izišla, a ovo je opštepoznato osim oholom! Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Oholost je ponižavanje drugih i negiranje istine.” (Sahih Muslim)

     Pa vas također pitam, braćo i sestre u Islamu, da li moj ili vaš ili bilo čiji trenutak izliva oholosti, ponosa i prkosa vrijedi toga da budeš nagrađen time tako što ćeš biti na lice bačen u Džehennem? Ako vjeruješ u Allaha naravno da će odgovor biti da ne vrijedi, međutim oni koji ne vjeruju u Allaha ili ispravno ili nikako srca im se neće ispuniti strahom kada se On, subhaneh, spomene i kada se opominju Njegovim opomenama.

     Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Čovjek se neće prestati kuražiti i oholiti dok ne bude zapisan (kod Allaha) kao oholnik, te će potom biti iskušan s onim što pogađa takve.” (Tirmizi, hadis je sahih-hasen; Rijadus-salihin, br. 619) Također se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude imao koliko zrno gorušice oholosti u svom srcu neće ući u Džennet.” (Džami’ut-Tirmizi, br. 1998; Sunen Ibn Madže, br. 59)

     Također, jedan hadis kojeg prenosi Harisa b. Vehb radijallahu anhu, u kojem stoji da je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ”Da vam kazujem o stanovnicima Dženneta? Oni se sastoje od svakog slabašnika siromaha (daifin muted’eeafin), i ako se (takav) zakune Allahom da će nešto uraditi, Allah će to ispuniti, dok stanovnike Vatre sačinjava svaki silnik, okrutnik oholnik.” (Sahihul-Buhari, br. 6657; Sunen Ibn Madže, 4116)

     Također, još jedan hadis kojeg prenosi Sevban, radijallahu anhu, oslobođeni rob Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”U svakog čija duša napusti tijelo, a on je slobodan od tri stvari (pri njemu ih nema) ući će u Džennet: oholost, krađa ratnog plijena i dug.” (Sunen Ibn  Madže, br. 2412)

     Također, od hadisa na ovu temu koji smekšavaju srca i koji se mogu naći kod Ibn Madže, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allah me je učinio poniznim i zahvalnim robom a nije me učinio oholim i tvrdoglavim.” (Sunen Ibn Madže, br. 3263; i drugi)

     Dakle ove dvije osobine, ukoliko se nađu kod nekoga ko se naziva sunnetlijom, slobodno ga otpišite od tog časnog naziva jer nije mogao uraditi veće djelo koje je u koliziji sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i opisom njega samoga poslije novotarije od oholosti. Najzad, veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ponos i oholost su karakteristike ruralnika, ehlul-veberi (neotesane pustinjske seljačine).” (Sahihul-Buhari, br. 3499)

A Allah najbolje zna.

Priredio: Ali Ujkašević
(20.06.2021. – 10.11.1442. h. g.=