Tekstovi

Fenomen oholnika pod lupom šerijata

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

    Kada nekoga pozoveš ka Allahu, pokajanju, šerijatu ili bilo kakvom obliku dobra stavio si na ispit njegovu iskrenost, pa ako se odazove bez predomišljanja sačuvao je svoju čast i iman, a ako se počne opirati, skretati sa teme, upirati na druge, onda ti treba biti jasno s čim imaš posla i to je primjer onih koji su stavili svoj ego iznad svog imana i u stvarnosti su pogazili čast pred Allahom i melecima i učenima i vjernicima. Desilo se sasvim kontraproduktivno, a ono što su uradili, uradili su jer bi u suprotnom ovaj hajr u kojeg ih pozivaš javno i tajno bio ”ispod njihove časti”, ovako se ponašaju drznici i oholnici koji u trenutku svoje srdžbe proživljavaju srdžbu onako kako je taj događaj opisan a to je kao bjesnilo, bjesnilo pri kojem okreću glavu od svakog savjetnika, ajeta i hadisa, poziva na opštepoznat i častan čin dobra u Islamu, ovo je fenomen neiskrenih i oholih.

    Velika je ironija ovo, i Allahova pravda se mudro manifestuje u tome da u njihovom bijednom pokušaju da očuvaju i asertiraju tu svoju neku ”čast”, makar po cijenu štete prava nekog od vjernika kao što su čast, život, imetak, osjećanja, oni urade direktno suprotno i u stvarnosti oni pogube i to malo ”časti” koje su imali, što je više ljudi prisutno veća je sramota.

     ”O, vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni (pravi vjernici).” (Et-Tevbe, 119)

    Od vremena Selefa pa do danas vjernici a naročito učeni ljudi kuburaju s ovom sortom insana koji se pokoravaju Allahu i namiruju prava džemata vjernika tek kada se isuče sablja, a to je uvijek zadnja opcija prema muslimanu pored ostalih odgojnih metoda. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘‘On zaista ne voli one koji se ohole!” (En-Nahl, 23)

    Svako, apsolutno svako opiranje nakon što nekom uputiš najbolji poziv ”boj se Allaha”, će rezultirati u tome da dotični oholnik spadne  u opis ovog ajeta, a Allahu se utičemo od spadanja u opis ovog ajeta: ”A kada mu se kaže: ‘Boj se Allaha,’ njega obuzme ponos (u ajetu je korištena riječ ‘izze, što isto znači i čast, snaga ili oholost) koja ga vodi ka (nastavljanju) činjenju zla. Dovoljan će mu biti Džehennem! A kako li je to ružno mjesto prebivališta!” (El-Bekare, 206)

    Jedan od apsolutno najčešćih razloga skretanja sa upute u zablude kao što kufr i više oholosti, neopisivo lagan put do zablude je upravo ovo koketiranje koje ne vrijedi kod ljudi ni kod Gospodara ni šaku prašine, veli Uzvišeni Allah o ovoj kategoriji ljudi: ”Odvratit ću od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole. I kakav god dokaz oni vide, neće ga vjerovati; ako vide pravi put – neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put će je prihvatiti.” (El-A’raf, 146)

    Onome koji ima priliku da isčitava knjige Selefa i klasične uleme o ovim temama nema sumnje da će mu biti jasan ovaj opis i ponašanje ove sorte ljudi, koji, napominjem, nemaju opravdanja pred Allahom za ono što rade, niti je ikome podaren imunitet na ovom Dunjaluku, od Adema do Muhammeda sallallahu alejhum ve sellem  a samim time i svim ostalim običnim smrtnicima, od toga da se ne poboje Allaha kada se to od njih  zahtijeva.

    Od fenomena zablude i oholnika je da oni u trenutku njihovog bjesnila, ne samo da nisu spremni na jedan jednostavan i častan čin izvinjenja i priznanja javne greške javno, kao što svoje tajne greške ne priznavaju pred Allahom tajno, već i ne vide, makar im u oči ušla uputa, ne vide je i uputa pored njihovih očiju prolazi kao poput stoke, koja ne razumije uputu, ajet, hadis, savjet, propis.

     Navođenje ajeta i hadisa ovdje u ovom skromnom tekstu je namijenjeno da bude oporuka i korist vjernicima, rekao je Uzvišeni Allah: ”Opominji! Opomena će koristiti vjernicima!” (Ez-Zariat, 55)

    Međutim kada čita onaj koji je svoju (ne)čast i svoj ego digao iznad svog islama prema Allahu, od kojeg je nenanošenje vjernicima štete, isto kao da i ne vidi ništa, ili ako vidi rasplamsa mu se bijes i poveća zabluda jer nagrada za oholost nije osim zabluda i produbljenje oholosti i iste, sve dok ne bude bačen na lice prema Džehennemu.

    Ovo je poziv zdravom razumu i ponavljam, djelu koje je jako lahko i jednostavno na jeziku a uzvišeno kod Allaha, tj. izvinjenje uvrijeđenom ili općenito bilo kakav vid odricanja džahilijjeta ovdje, i najmanjeg ispoljavanja oholosti (a niko od nas nema pravo na oholjenje), je nešto u što vas pozivaju Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako se ne odazovete ovome slagali ste, slagali ste da ste sljedbenici Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i slagali ste da ste pokorni Allahu.

    Međutim kada bi vas na uputu pozivao i crni šejtan, lanetullahi alejhi, bila bi obaveza pokoriti se govoru Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je menhedž ehlus-sunneta vel-džema’ata, odazivanje i pridržavanje upute i istine bez diskriminacije prema ustima iz kojih je izišla, a ovo je opštepoznato osim oholom! Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Oholost je ponižavanje drugih i negiranje istine.” (Sahih Muslim)

     Pa vas također pitam, braćo i sestre u Islamu, da li moj ili vaš ili bilo čiji trenutak izliva oholosti, ponosa i prkosa vrijedi toga da budeš nagrađen time tako što ćeš biti na lice bačen u Džehennem? Ako vjeruješ u Allaha naravno da će odgovor biti da ne vrijedi, međutim oni koji ne vjeruju u Allaha ili ispravno ili nikako srca im se neće ispuniti strahom kada se On, subhaneh, spomene i kada se opominju Njegovim opomenama.

     Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Čovjek se neće prestati kuražiti i oholiti dok ne bude zapisan (kod Allaha) kao oholnik, te će potom biti iskušan s onim što pogađa takve.” (Tirmizi, hadis je sahih-hasen; Rijadus-salihin, br. 619) Također se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude imao koliko zrno gorušice oholosti u svom srcu neće ući u Džennet.” (Džami’ut-Tirmizi, br. 1998; Sunen Ibn Madže, br. 59)

     Također, jedan hadis kojeg prenosi Harisa b. Vehb radijallahu anhu, u kojem stoji da je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ”Da vam kazujem o stanovnicima Dženneta? Oni se sastoje od svakog slabašnika siromaha (daifin muted’eeafin), i ako se (takav) zakune Allahom da će nešto uraditi, Allah će to ispuniti, dok stanovnike Vatre sačinjava svaki silnik, okrutnik oholnik.” (Sahihul-Buhari, br. 6657; Sunen Ibn Madže, 4116)

     Također, još jedan hadis kojeg prenosi Sevban, radijallahu anhu, oslobođeni rob Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”U svakog čija duša napusti tijelo, a on je slobodan od tri stvari (pri njemu ih nema) ući će u Džennet: oholost, krađa ratnog plijena i dug.” (Sunen Ibn  Madže, br. 2412)

     Također, od hadisa na ovu temu koji smekšavaju srca i koji se mogu naći kod Ibn Madže, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allah me je učinio poniznim i zahvalnim robom a nije me učinio oholim i tvrdoglavim.” (Sunen Ibn Madže, br. 3263; i drugi)

     Dakle ove dvije osobine, ukoliko se nađu kod nekoga ko se naziva sunnetlijom, slobodno ga otpišite od tog časnog naziva jer nije mogao uraditi veće djelo koje je u koliziji sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i opisom njega samoga poslije novotarije od oholosti. Najzad, veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ponos i oholost su karakteristike ruralnika, ehlul-veberi (neotesane pustinjske seljačine).” (Sahihul-Buhari, br. 3499)

A Allah najbolje zna.

Priredio: Ali Ujkašević
(20.06.2021. – 10.11.1442. h. g.=

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: