Aktuelnosti

Kako su sveštenik i prisutni u crkvi primili islam

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Mladić musliman je završavao svoje školovanja u Americi, a bio je od onih koga je Allah počastio svojom blagodati poznavanja vjere Islama i ne samo to nego je čak i prednjačio u razumijevanju propisa vjere te je uporedo sa studiranjem bio aktivni islamski daija…

I tako dok je studirao u Americi upoznao je jednog kršćanina sa kojim se sprijateljio i vezao što je odvelo do toga da je Allah uputio ovog kršćanina na Pravi put te je primio Islam.

Pa tako su jednog dana naš brat mladić musliman iz jedne zaljevske zemlje i njegov drug kršćanin (koji je poslije primio Islam) šetali po jednom od kvartova u gradu i naišli su pored crkve u tom mjestu. Kršćanin je tražio od mladića muslimana da sa njim uđe u crkvu, međutim on je odbio, ali nakon upornog traženja nije imao izbora osim da uđe sa njim. Pa su tako ušli i mladić musliman je sjeo na jednu od klupa.

Nakon što je ušao sveštenik svi su ustali radi pozdrava a zatim ponovo sjeli, onda je sveštenik bacio pogled na prisutne te je rekao: “Među nama je musliman ja zahtijevam da on izađe” a naš brat musliman se nije ni pomjerio, pa je sveštenik ponovio svoj zahtjev a mladić se nije ni pomjerio. Onda je sveštenik rekao: “Ja tražim od njega da izađe a dajem mu sigurnost da ga niko neće napasti”.

Onda je mladić musliman krenuo da izađe a kod vrata je zastao i upitao sveštenika: “Kako si znao da sam ja musliman”, a on mu reče: “Znakovi njihovi su na njihovim licima” (aludirajući na dio kur’anskog ajeta iz sure Muhammed). Pa se mladić okrenuo prema izlazu, međutim sveštenik je htio da iskoristi priliku prisustva ovog muslimana tako što bi mu postavio neka pitanja sa ciljem da ga dovede u nezgodnu situaciju a ujedno da ojača svoje mjesto. Naš brat musliman je pristao na ovu raspravu.

Kaže mu sveštenik: “Pitaću te dvadeset i dva pitanja a ti trebaš potpuno odgovoriti na njih”. Naš brat se nasmijao i rekao: “Daj šta imaš”.

Sveštenik je navodio pitanja:

1 – Ko je jedan kome nema drugog?

2 – Ko su dvojica kojima neće trećeg?

3 – Ko su trojica kojima nema četvrtog?

4 – Ko su četvorica kojima nema petog?

5 – Ko su petorica kojima nema šestog?

6 – Ko su šestorica kojima nema sedmog?

7 – Ko su sedmorica kojima nema osmog?

8 – Ko su osmorica kojima nema devetog?

9 – Ko su devetorica kojima nema desetog?

10 – Šta je desetero na što se može dobiti još više?

11 – Ko su jedanaestorica kojima nema dvanaestog?

12 – Ko su dvanaestorica kojima nema trinaestog?

13 – Ko su trinaestorica kojima nema četrnaestog?

14 – Šta je to što diše a nema dušu?

15 – Koji je kabur hodao sa onim što je u njemu?

16 – Ko su oni koji su slagali a ušli su u Džennet?

17 – Šta je to što je Allah stvorio a nazvao ga najneprijatnijim?

18 – Koje stvari je Allah stvorio bez oca i majke?

19 – Ko je stvoren od vatre, ko će biti uništen Vatrom i ko je sačuvan od vatre?

20 – Ko je stvoren od kamena, ko je uništen kamenom i ko je sačuvan kamenom?

21 –Šta je to što je Allah stvorio i nazvao ga ogromnim?

22 – Koje je to drvo koje ima dvanaest grana i na svakoj grani trideset listova i na svakom listu pet plodova, tri ploda su u tami a dva na Suncu?

Pa se mladić nasmijao osmjehom onog koji ima povjeranja u Uzvišenog Allaha pa je sa Bismilom počeo odgovarati:

1 – Jedan kome nema drugog je Allah subhanehu ve te’ala.

2 – Dvojica kojima nema trećeg su noć i dan, kaže Uzvišeni: “I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili” (El-Isra’, 12)

3 – Trojica kojima nema četvrtog su tri prigovora Muse, alejhisselama, Hidru: probijanje lađe, ubijanja dječaka i popravljanje zida.

4 – Četvorica kojima nema petog su Tevrat, Indžil, Zebur i Kur’an (misli se da peti nije spomenut u Kur’anu).

5 – Petorica kojima nema šestog su pet propisanih farz namaza.

6 – Šestorica kojima nema sedmog je šest dana u kojima je Allah stvorio svemir.

7 – Sedmorica kojima nema osmog je sedam nebesa, kaže Uzvišeni: “Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio” (El-Mulk, 3).

8 – Osmorica kojima nema devetog su nosioci Arša Milostivog, kaže Uzvišeni: “A prijesto Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati” (El-Hakka, 17).

9 – Devetorica kojima nema desetog su mu’džize Muse, alejhisselama: štap, ruka, poplava, sušne godine, žabe, krv, vaši (uši), skakavci i izvori vode.

10 – Desetero na što se može dobiti još više su dobra djela, kaže Uzvišeni: “Ko uradi dobro djelo, biće deseterostruko nagrađen” (El-En’am, 160).

11 – Jedanaestorica kojima nema dvanaestog su braća Jusufa, alejhisselama.

12 – Dvanaestorica kojima nema trinaestog su dvanaest izvora vode Musaovom, alejhisselam, narodu, kaže Uzvišeni: “I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo” (El-Bekara, 60).

13 – Trinaestorica kojima nema četrnaestog su braća Jusufa, alejhisselam, njegova majka i otac.

14 – Ono što diše a nema dušu je sabah, kaže Uzvišeni: “I zorom kada diše” (Et-Tekvir, 18).

15 – Kabur koji je hodao sa onim što je u njemu je kit koji je progutao Junusa, alejhisselam.

16 – Oni koji su slagali a ušli su u Džennet su braća Jusufa, alejhisselam, kaže Uzvišeni: “O oče naš” – rekoše – “bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo” (Jusuf, 17), a kada je otkrivena njihova laž rekao je Jusuf, alejhisselam: “Ja vas sada neću koriti” – reče – “Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” (Jusuf, 92).

17 – Ono što je Allah stvorio a nazvao ga najneprijatnijim je glas magarca, kaže Uzvišeni: “Ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 19).

18 – Stvari koje je Allah stvorio bez oca i majke su Adem, alejhisselam, meleci, deva Saliha, alejhisselam, i ovan Ibrahima, alejhisselam.

19 – Onaj ko je stvoren od vatre je Iblis, a biće uništen Vatrom Ebu Džehl i njegova skupina a sačuvan je od vatre Ibrahim, alejhisselam.

20 – Od kamena je stvorena deva Saliha, alejhisselam, uništeni su kamenom vlasnici slona, a sačuvani su kamenom (pećinom) stanovnici pećine.

21 – Ono što je Allah stvorio i nazvao ga ogromnim su zavjere žena, kaže Uzvišeni: “To je jedna od vaših zavjera, vaše su zavjere zaista velike!” (Jusuf, 28)

22 – Drvo koje ima dvanaest grana je Sunnet, a dvanaest grana su mjeseci, trideset listova su dani u mjesecu, a pet plodova su pet dnevnih farz namaza, tri ploda koja su u tami su tri namaza koja se klanjaju noću a dva na Suncu su dva namaza koja se klanjaju danju.

Sveštenik i prisutni u crkvi su bili jako zapanjeni i iznenađeni oštroumnosti mladića muslimana. I taman kada se mladić oprostio i namjeravao da ide na trenutak zastade i zatraži od sveštenika da mu odgovori samo na jedno pitanje našto je sveštenik pristao. Pa mu mladić musliman postavi pitanju: “Šta je ključ Dženneta (ulaska u Džennet)?”, aludirajući na hadis. Kod ovih riječi uznemiri se sveštenik, lice mu poče mijenjati boje i nije mogao sakriti svoj strah.

Pa su prisutni u crkvi zatražili od sveštenika da odgovori, međutim on je odbio. Pa mu rekoše da je on mladića pitao dvadeset dva pitanja i on mu odgovorio a on njega pita samo jedno pitanje i da on ne zna odgovor. A on mi reče da zna odgovor ali se boji njihove reakcije našto mu oni dadoše garanciju da mu neće nauditi. Pa je rekao sveštenik: “Odgovor je: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH”. Pa sa ovim sveštenik primi Islam, a za njim to uradiše i svi prisutni u crkvi. Pa tako Allah počasti i spasi ove ljude sa Islamom na rukama jednog oštroumnog mladića muslimana.

I ovde završava priča našeg mladića muslimana koji je porijeklom iz jedne od zaljevskih zemalja.

Naravno, postavlja se pitanje istinitosti ove priče, tj. da li se to stvarno desilo?

Nakon istraživanja porijekla ove priče koja se navodno desila u savremeno doba nekom mladiću muslimanu porijeklom iz Zaljeva ustanovilo se da je ova priča izmišljena, lažna i krivotvorena. Te da je puštena na internet pa se na takav način masovno raširila pri čemu je neki naivni muslimani i muslimanke, ne pitajući i ne istražujući njeno porijeklo, navode i šire po svojim stranicama misleći da je u tome veliki ibret i pouka drugima kako da širimo Islam.

Međutim, istina je da je gore spomenuta priča sastavljena i napravljena od priče i navodno događaja koji vodi porijeklo od poznatog sufije Ebu Jezida El-Bestamija.

Stvarna priča koja se prenosi od Ebu Jezida El-Bestamija, a koja je zapisana u knjizi “Šetahatus-sufijje”, se navodno desila u gradu Basra u Iraku a čiji je junak sam Ebu Jezid. Navodno, Ebu Jezid je čuo u snovima glasnika da mu je rekao da ustane, abdesti i ode to jutro u kvart u kojem žive kršćani te da će vidjeti od Allahovih znakova jedno čudo. Pa kada je čuo glasnika nakon sabah namaza je abdestio i otišao u kršćanski kvart a tamo je navodno sveštenik držao propovijed u crkvi.

Kada je on stigao sveštenik je rekao: Ja neću da govorim sve dok je među nama muhamedanac, tj. musliman. Pa mu rekoše kako znaš? A on odgovori: znakovi su na njihovim licima (aludira na dio ajeta). Pa su oni tražili od njega da izađe a on je odbio rekavši: “Tako mi Allaha neću izaći sve dok Allah ne presudi između mene i vas”. Pa mu reče sveštenik: “Postavićemo ti nekliko pitanja pa ako nam samo na jedno ne odgovoriš nećeš odavde izaći osim na našim ramenima. Na to je Ebu Jezid pristao i rekao mu da ga pita šta hoće. Ostatak priče se potpuno slaže sa gore spomenutom u kojoj se spominje mladić koji je boravio u Americi.

Nažalost, ovu priču u savremeno doba je među prvima raširio poznati egipatski šejh i daija Kišk preko audio kasete pod naslovom “Dvadeset tri pitanja”, s tim da nakon što je šejh upoznat o stvarnom stanju ovog sufijskog šejha El-Bestamija od strane jednog od učenjaka on je učinio tevbu zbog svog postupka.

Znači, pozadina gore spomenute priče na početku je ova priča koja vodi svoje porijeklo od velikog sufije Ebu Jezida El-Bestamija.

Što se tiče ove priče (i prve i druge) nužno je da se ukaže na nekoliko stvari:

Prvo – da sama priča u sebi sadrži mnoštvo kontradiktornosti a od kojih je najveće to što mnoge stvari koje pita sveštenik sami kršćani nemaju takva tumačenja i uvjerenja, niti se to nalazi u njihovim knjigama. Takođe, to da sveštenik postavlja takva pitanja i na takav način i redoslijed za koje se odgovori nalaze u Kur’anu (iako mnogi odgovori nisu potpuno tačni) a što ukazuje da je čitava priča naštimana i izmišljena.

Drugo – vlasnik ove priče je sufijski šejh Ebu Jezid El-Bestami koji je bio na akidi Halladža, Ibn Arebija i Ibnul-Farida, od njegovih izreka je sljedeće: “Veličanstven sam ja, veličanstven sam ja, kako sam ja uzvišen!”, takođe pokazujući na svoj ogrtač rekao je: “Ispod ovog ogrtača nije ništa drugo osim Allah”, isto tako rekao je: “Kada bi htio da pljunem na Džehenem ugasio bih ga”, i tako dalje. Pa zar je moguće da Allah, dželle še’nuhu, uputi jednu skupinu kršćana preko nekoga ko ima ovakvu akidu i kojeg je preče pozvati na uputu prije njih samih.

Treće – da sened ove priče kod samih sufija nema svoje porijeklo niti uporište, nego spada u njihove poznate izmišljene priče koje pripisuju svojim šejhovima, tzv. hikaje. A ako bi pretpostavili i da je se ovo stvarno desilo, treba znati da nije dozvoljeno prenositi i širiti među običnim muslimanima nešto poput ovoga, jer to u sebi sadrži pohvalu novotara i prikazivanja njihove biografije svijetlom, pogotovo nekoga poput Ebu Jezida El-Bestamija koji je bio na akidi Hulula (vjerovanje da se Allah utjelovio u neko od Njegovih stvorenja) i Itihada (uvjerenje da su Allah i stvoreni svijet jedno) koji predstavljaju kufr i izlazak iz vjere.

Četvrto – da prenošenjem ovakvih izmišljenih priča ne treba pomagati i širiti islamsku davu. Onaj ko hoće da poziva ljude jedino priznatoj Allahovoj vjeri Islamu dovoljno mu je ono što ima u plemenitom Kur’anu i što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima, u njima je sav bereket, sav hidajet i sva uputa. Kaže Uzvišeni: “Nego podsjeti Kur’anom onoga koji se prijetnje Moje boji!” (Kaf, 45), takođe kaže: “Reci: “Ja vas opominjem Objavom!” – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju”. (El-Enbija, 45).

Peto – ova priča (mladića u Americi) podsjeća i veoma je slična mnogim drugim izmišljenim i “veoma poučnim” pričama sa kojima se želi povećati iman kod ljudi, da se podstaknu na činjenje dobrih djela i da ostave griješenje, poput:

– priče o mladiću koji je ukopan i nakon tri dana izvađen a na njegovom tijelu su se vidjeli tragovi kaburskog kažnjavanja,

– priča o djevojci koja se pretvorila u majmuna jer je slušala muziku,

– priča o stavljenoj sondi u unutrašnjosti zemlje uz pomoć koje su snimljeni krici i glasovi kaburskog kažnjavanja,

– slika sa parkom (navodno u Njemačkoj) čija stabla svojim izgledom ispisuju riječi LA ILAHE ILLELLAH i tako dalje.

Prema tome, ova priča je izmišljena i batil, ona u sebi sadrži pohvalu novotara i onih koji su na zabludi, njen sened je nepoznat pa je stoga nije dozvoljeno širiti i prenositi kako se njome ne bi obični ljudi obmanjivali, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Muazu ibn Džebelu, radijallahu anhu: “Zar neće ljude odvući u Vatru na njihova lica, ili njihove nozdrve, išta drugo osim plodovi njihovih jezika”. Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hadis sahih. Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakic

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: