Lijepi islam

Neki primjeri Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, milosti prema nemuslimanima

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Allahova blagodat, kako nama muslimanima, tako i cijelom čovječanstvu je što je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao milost svim svjetovima. Rekao je Uzvišeni Allah: „A Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali.“ (Sura el-Enbija’, 107) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ja sa vjerovjesnik milosti.“ (Sahihu Muslim) Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, kazao je: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Allah se neće smilovati onome koji nije milostiv prema ljudima.“ (Sahihul-Buhari)

Izraz ‘prema ljudima’ sveobuhvatanog je značenja i odnosi se na sve ljude bez obzira na njihovu rasu, naciju, vjeru i sl. U poglavlju o milosti prema ljudima i životinjama imam Buhari u svom Sahihu navodi hadis: „Koji god musliman posadi sadnicu pa od nje pojede neki čovjek ili životinja, uračunat će mu se kao sadaka.“ Ibn-Tejmijje je kazao: „Uzvišeni Allah poslano je Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao milost svjetovima, i kako god je donio ljudima znanje, Uputu, objavljene i razumske dokaze, tako im je donio dobročinstvo ne tražeći za njega naknadu od ljudi a strpljivo podnoseći njegova uznemiravanja.“

Zato ne čudi da u životu i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo obilje primjera o njegovoj milosti prem nevjernicim. Neki od tih primjera su:

Samilost prema kurejšijskim nemuslimanima u miru i ratu

Uprkos raznovrsnim načinima zlostavljanja kojima su ga nevjernici podvrgli u Mekki Vjerovjesnik, sllallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv prema njim dajući najuzvišenije primjere dobrote i milosti prema ljudima, iako su bili nevjernici i uznemiravali ga. Jedan odo najupečatljivijih primjera za to nalazimo u hadisu u kojem Aiša, radijallahu anha, kaže da je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhhi ve sellem: „Da li si ikada doživio teži dan od onoga na Uhudu? Reče: Svašta sam preživio od tvoga naroda, a najteže što sam od njih doživio je ono što se zbilo na dan Akabe (u Taifu). Tada sam se predstavio Ibn-Jalilu ibn Abdi-Kelalinu, pa mi nije odgovorio onako kako sam ja želio. Od njih sam otišao mnogo uznemiren i zabrinut. Bio sam u zbunjen sve dok ne dođoh do mjesta Karnus-Su’alib.

Tu podigoh glavu i ugledah oblak iznad sebe. Kada sam bolje pogledao, vidio sam na njemu Džibrila. On me zovnuo, poselamio i kazao: „Allah je čuo šta si im govorio, i kako su oni tebi odgovorili! Allah ti šalje meleka zaduženog za brda da mu narediš šta želiš da sa njima učini!“ Tada me je zovnuo melek zadužen za brda, nazvao mi selam i rekao: „O Muhammede, uradit ću onako kako budeš želio! Ako želiš, na njih ću srušiti dva brda!“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, reče: „Naprotiv, nadam se da će Allah iz njhovih kičmi izvesti one koji će Ga obožavati ne pripisujući Mu pri tome nikoga.“ (Buharija i Muslim) A nakon što je pobjednički sa svojom vojskom ušao u Mekku kazao je mekelijama, onima koji su se do jučer borili protiv njega: „Idite, slobodni ste.“

Revnost u pozivanje nemuslimana u islam

Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, milost prema nemuslimanima nije bila ograničena samo na smjerno i strpljivo podnošenje njihovih uznemiravanja i napada. Najljepši, najprostraniji i najvelikodušniji oblik njegove milosti prema nevjernicima je njegova revnost da im dostavi islam da bi se spasili propasti u džehennemskoj vatri. Pozivao ih Allahu mudro, s blagošću, pun sažaljenja i samilosti prema njima, žudeći da prihvate Istinu i spase se Vatre. Njihovo ustrajavanje u nevjerstvu i odbijanju Upute veomaga je žalostilo pa ga je Allah tješio objavivši: „Zar ćeš ti sebe uništiti što ovi neće da vjeruju!?“ (Sura eš-Šuara’, 3)

U svom Tefsiru el-Husejn ibn Mesud el-Begavi kazao je: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, silno je želio da mekelije prihvate vjerovanje (iman) i bilo mu je teško što ga poriču pa je Allah objavio ovaj ajet.“ Ebul-Fida Ismail ibn Omer ibn Kesir u svom Tefsiru je kazao: „Ovim ajetom Allah tješi Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se ne žalosti što neki nevjernici neće da povjeruju u njega, kao što je Uzvišeni kazao: „Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim… Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.“ (Fatir, 8) „Zar da se uništiš od tuge za onima koji u ovaj Govor neće da vjeruju?“ (el-Kehf, 6)

Upućivanje dove da ih Allah uputi na Pravi put

Nema sumnje da je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova za nemuslimane da ih Allah uputi na Pravi put odraz njegove milosti i sažaljenja prema njima. Mnogo je situacija u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odbijao doviti da Allah kazni određene nemuslimanske skupine, štaviše, umjesto toga molio je da ih Allah uputi na Pravi put.

Et-Tufejl ibn Amr Ed-Devsi i njegovi ljudi došli su kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: „O Allahov Poslaniče, pleme Devs ustrajava u nevjerstvu i odbija prihvatiti islam, pa dovi Allahu da ih kazni.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema kibli i podigao svoje ruke, a prisutni počeše govoriti: ‘Uništeno je pleme Devs!’ Ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zamolio: ‘Allahu moj, uputi pleme Devs i dovedi ih k meni.’“ (Sahihul-Buhari)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi: „Neko je zatražio: „Allahov Poslaniče, uputi dovu protiv mušrika.’, pa je kazao: „Nisam poslan da proklinjem, poslan sam kao milost.“ (Sahih Muslim) Od Džabira Ibn Abdullaha, radijallahu anhu, se prenosi da su neke ensarije rekli: „Allahov Poslaniče, uništiše nas strijelci Sekifa pa moli Allaha da ih (tj. pleme Sekif) uništi.“, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zamolio Allaha: „Allahu moj, uputi pleme Sekif!“ (Sunenut-Tirmizi. Sahih-hadis)

Različiti vidovi dobročinstva prema nemuslimanima kao odraz milosti prema njima

Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, odnos i korespondencija sa nemuslimanima koji su živjeli pored njega bio je mnogo otvoreniji od puke razmjene pozdrava i kurtoaznih riječi. Njegov odnos prema njima utemeljen na dobročinstvu i milosrđu obuhvatao je mnoge vidove dobra poput obilaska bolesnog, lijepog i sirdačnog ugošćavanja itd.

Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Jedan dječak Židov, koji je služio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio se pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao da ga obiđe. Sjeo je pored njegove glave i rekao: „Primi islam.“ Dječak je pogledao u svoga oca koji je bio prisutan (tražeći na taj način njegovu dozvolu) pa kada mu otac reče: „Poslušaj Ebul-Kasima.“, dječak primi islam, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe govoreći: „Hvala Allahu Koji ga je spasio od Vatre!“ (Sahihul-Buhari)

Imam Muslim, Ahmed i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: “Jedan monogobožac došao je u goste Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da mu pomuzu jednu ovcu i da ga počaste mlijekom. Ponudiše mu i on popi, potom još jednu i još jednu sve dok ne popi mlijeko od sedam ovaca. Sutradan ujutro on primi islam a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da mu se pomuze ovca i da ga počaste mlijekom. Pošto ga popi, on naredi da mu se pomuze i druga ovca, međutim, on od druge nje mogao popiti mlijeko (jer se zasitio od prve), pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vjernik pije u jedno, a kafir u sedam crijeva.“

Zabrana da im se čini nepravda

U veličanstvene plodove Posalnikove, sallallahu alejhi ve sellem, milosti prema nemuslimanima ubraja se njegova zabrana uznemiravanja i nepravde prema njima. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko učini nepravdu nemuslimanu pod ugovorom (mu’ahid), ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogućnosti ili od njega nešto uzme preko njegove volje, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu.“ (Sunen Ebi Davud, Sunenul-Bejheki)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko uznemiri nemuslimana pod ugovorom (zimmiju) uznemirio je mene. A ko uznemiri mene uznemirio je Allaha.“ (Et-Taberani u El-Evsetu sa hasen senedom)

Zabrana zločina i naredba o lijepom ophođenju čak i u ratu

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se zaustavio samo kod zabranjivanja nepravde i uznemiravanja nemuslimana u miru, nego je zabranio i činjenje zločina protiv njih u ratu, posebno zabranivši zlostavljanje i ubijanje onih koji ne učestvuju u ratu, poput djece, žena, staraca, svećenstva i sl.

Ebu Davud bilježi predaju od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Krenite u ime Allaha,  s Njegovom pomoći i u vjeri Njegovog Poslanika. Ne ubijajte starce, djecu niti žene. Nemojte krasti, sakupite ratni plijen, popravljajte i činite dobročinstvo jer Allah voli dobočinitelje.“

Prenosi se od Burejda ibn Husejba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nekoga odredio za vojskovođu nad vojskom ili izvidnicom, posebno njemu i onim muslimanima koji su sa njim preporučivao dobročinstvo i bogobojaznost, a zatim bi  rekao: „Borite se u ime Allaha i na Allahovom putu. Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha. Borite se, ali ne otuđujte ništa iz ratnog plijena, ne izdajite, ne masakrirajte i ne ubijajte  djecu… (Sahih Muslim)

Priredio: Abdullah Nasup

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: