Petogodišnja djevojčica iz Engleske sama spoznala islam

Djevojčica se zove Džordžija, porijeklom je iz Velike Britanije, kad je imala samo pet godina, tečno je izgovorila riječ „Allah“ i jednostavno kazala pred roditeljima da je muslimanka. Njena majka, sada Semira a bivša Samanta, islam je primila zbog slučaja koji se desio sa njenom kčerkom Džordžijom. Njena majka priča:…

“Sve je počelo kad smo joj kupili čokoladu u jednoj trgovini. Kad smo došli kući, gledala je čudno u poleđinu omota te čokolade. Pitala nas je za neka slova, odakle su i kojem narodu pripadaju. Kad sam uzela omot, na njemu su pisali sastojci čokolade na arapskom jeziku, dakle pitala nas je za arapski jezik. Nisam joj ništa drugo znala kazati, osim da je to pismo i jezik naroda koji se zovu arapi, te da su oni uglavnom teroristi, odgovorni za smrt dosta nevinih ljudi.

Međutim, u njenim očima sam vidjela da osjeća veliku pozitivnost prema islamu i muslimanima. Htjela je da joj kupimo Kur’an, ispunila sam joj tu želju, na njen peti rođendan, poklonila sam joj Kur’an a uz Kur’an sam dobila besplatnu odječu u kojoj djevojčica može da obavi molitvu (namaz). Nakon toga u našoj kući se desio strašan požar, izgorilo je sve osim Časnog Kur’ana. Tada smo vidjeli da se nešto nadprirodno dešava. Moj otac je zatražio od nas da našu kčerku prestanemo sputavati u vezi njenog zanimanja za islam, nego da je pustimo njenim putem, jer smo svi vidjeli da se nešto čudno dešava.

Nakon što smo uselili u novi stan, ona je svaki dan oblačila onu odjeću koja je došla besplatno kad smo kupili Kur’an, zatim bi počela klanjati kao što to rade muslimani, činila bi ruku i sedždu (kasnije sam naučila da je to ustvari ruku i sedžda). Sigurno se pitate od kuda je znala način obavljanja molitve? To se i ja pitam, jer u gradiću pored Lonodna gdje smo mi živjeli, nema niti jedne džamije niti jednog muslimana, otišla sam u školu da vidim da li slučajno ima učenica koje su muslimanke, ali nije bilo nikoga. Jednostavno je znala.

Mi nismo neka pobožna vjerska porodica, u crkvu nismo išli, jedino što smo božić obilježavali na jedan više porodični način, a nikako na vjerski, tako da me je ponašanje moje kčerke natjeralo da se malo raspitam o islamu. Na internetu sam prvo malo istraživala sve te famozne ratove između arapskih zemalja i Zapada koje predvodi Amerika i vidjela sam dosta nepravde i zločina koje je učinio Zapad prema muslimanima, Tad sam vidjela da se prema tom narodu čini velika nepravda. Uzela sam svoju kćerku o otišla u Islamski centar u Londonu te tamo upoznala dr. Mensura Malika, koji me je velikodušno primio i uručio mi dosta knjiga o islamu.

Nakon iščitavanja, preostalo mi je samo jedno, a to je da postanem vjernica u jednog Allaha, s.w.t. Ponovo sam otišla do istog Islamskog centra gdje je prvo moja kćerka izgovorila šehadet te promijenila ime u Džemila, a onda sam ja uradila isto te uzela ime Semira.

Nakon određenog vremena, tražila sam od brata Mensura da nam sredi put na hadž, jer su me obredi hadža sa televizije jako dirnuli, međutim, zbog toga što nisam imala mahrema, nije mi uspio pomoći. Onda sam sa kćerkom otišla u Emirate kako bi obišla džamije i još bolje upoznala islam i muslimane. Mnoga moja rodbina i prijatelji nisu mogli da vjeruju, moj muž se od mene rastavio kad sam prihvatila islam jer je bio protiv toga. Imam takođe sina Jakoba (13 god) i kćerku Megan (10 god), koji nisu u islamu, ali su meni i njihovoj sestri dali punu podršku.

Presretna sam žena i majka, ovdje u Emiratima su mi obezbijedili odlazak na umru u Mekku kao i ponuda od sestre Iman Hašimi, koja je inače predsjednica komiteta za konvertite, da moja kćerka Džemila pohađa privatnu islamsku školu, bilo ovdje u Emiratima ili u Londonu.

Istinu ja rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:“ “Svako dijete se rodi u čistoj prirodnoj vjeri islamu pa ga njegovi roditelji odgoje (učine) jevrejom, krsčaninom ili vatropoklonikom.” (Sahihu-l-Muslim)

Saudin Cokoja