Rekaik

Potresna priča: Zakopao u zemlju živu kćerkicu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Vratio sam se sa toga puta poslije 4 godine i pred kućom sam vidio malo žensko dijete, i to je bilo najljepše stvorenje koje sam ikad vidio, nikad ništa ljepše u životu ne vidjeh. Upitao sam suprugu o ovoj curici pa mi je odgovorila da je to naše dijete

Zabilježeno je da je Abdullah ibn Mugafela r.a. ispričao: “Sjedio sam jedne prilike sa Allahovim Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu pričao sta sam učinio u džahilijetu (vremenu prije nego sšto je saznao za Islam i postao musliman). Rekao sam: “Allahov Poslaniče, mi smo prije dolaska Islama ukopavali živu žensku djecu, jer se smatralo da je sramota kad bi se nekome rodilo žensko dijete. Ja sam jednog dana otišao na dug put, a moja žena, koja je bila trudna, je ostala kući.

Vratio sam se sa toga puta poslije 4 godine i pred kućom sam vidio malo žensko dijete, i to je bilo najljepše stvorenje koje sam ikad vidio, nikad ništa ljepše u životu ne vidjeh. Upitao sam suprugu o ovoj curici pa mi je odgovorila da je to naše dijete. Rekao sam ženi da obuče curici najljepšu odjeću (običaj je bio da se curice obuku u najljepšu odjeću prije nego što se ukopaju), a žena je naslutila šta želim pa mi je rekla da je curica emanet, koji mi je Bog dao, pa da to ne smijem pronevjeriti.

Ja sam joj odgovorio da imam namjeru da odvedem curicu do rodbine i da im pokažem curicu. Izašao sam sa kćerkicom u pustinju i uputio se prema jednom zapuštenom bunaru, a djevojčica je skakutala oko mojih nogu, razdragana što sto je napokon srela svoga oca. Kada smo stigli do bunara, uzeo sam je za noge i nagnuo nad bunar, ali nisam imao srca da je bacim, pa smo se vratili. Ali uz put sam pomislio šta će reći ljudi ako je ostavim u životu, pa sam se ponovo vratio bunaru, pa sam istu stvar učinio, ali ponovo nisam imao srca da bacim svoju kćerkicu.

Kada sam se po drugi put odmaknuo od bunara, opet sam pomislio šta će reći narod, pa sam se po treći put vratio bunaru, uhvatio kćerkicu za noge da je bacim, a ona je zapomagala i rekla:” Oče, nemoj pronevjeriti emanet” – sjetila se riječi koje je njezina majka rekla, ali ja sam je bacio. Pa sam sjeo pored bunara i čuo sam njezine kriktaje u vodi dok se do jednom nije ušutjela.
Kada sam završio sa ovom pričom, pogledao sam u Poslanika, saallallahu alejhi ve sellem, pa sam vidio da niz njegovo lice cure suze.

Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio da mu ovo ispričam još jednom, pa kada sam završio, rekao mi je: “O Abdullah, tako mi Allaha, da sam nad bilo kome izvršio šerijatsku kaznu zbog grijeha koje je uradio prije primanja islama, sada bih te kaznio, sada bih naredio da te ubiju zbog tog ružnog postupka kojeg si počinio prema tome nejakom stvorenju i emanetu, koji ti je Uzvišeni Allah dao.”

* * * * * * * * * * * *

U gore navedenoj predaji vidimo kako su ljudi postupali prema ženskoj djeci na arapskom poluostrvu prije pojave Islama. Danas ljudi ne rade ovakve stvari, međutim mnogi čine druge radnje kojima nanose ogromnu štetu svojoj djeci, kćerima i sinovima, podjednako. Mnogi roditelji se potrude da svojoj djeci obezbjede lijepu i prostranu kuću, dobru školu i posao, ugodno prevozno sredstvo i drugo, i sve je ovo, naravno, za pohvaliti, ali veliki broj roditelja zapuste svoju djecu u jednom vrlo važnom segmentu života, zapuste djecu u odgoju.

Pa se zna desiti da se roditelji brinu o kćerci do njenih 16-17 godina starosti, da bi ona na kraju postala ona koja ih ne sluša, izlazi iz kuće kada hoće, dolazi kada hoće, a često se dešava da biva od onih čijim se tijelom slade raznorazni probisveti. SubhanAllah, pa zar za ovakve stvari ljudi rađaju i odgajaju svoje kćeri? Ili roditelji imaju sina, koji postaje od onih koji oduzimaju čast kćerkama drugih ljudi, ili postaje od onih koji alkohol konzumiraju, a ne mali broj je i onih koji se upuštaju u konzumiranje raznih drogi.

U porodicama gdje i nema ovih stvari, ali se djeca zapuste u pogledu vjere, tj. u porodicama gdje se ne govori o Allahu, swt, gdje se djeca ne uče kako da Allahu ibadet čine, i gdje se djeca ne podučuvaju o onome šta je Uzvišeni Allah zabranio ljudima, a šta je naredio da rade, život djeci iz takvih porodica će, sasvim sigurno, biti tjeskoban i mukotrpan. Jer Uzvišeni Allah stvara ljude, i On najbolje zna šta je za njih najbolje, pa ako bilo koji čovjek pokuša naći sreću i zadovoljstvo na neki drugi način, pored Allahovog puta, takav će sigurno doživjeti neuspjeh i živjeće teškim životom na ovom svijetu.

A na onom svijetu, kada Allah, dž.š., oživi ljude poslije njihove smrti i kada ih bude ispitivao, takav čovjek će teškom kaznom biti mučen, zbog toga što je bio nepokoran svom Stvoritelju, i tada će proklinjati svoje roditelje. Zato razmislimo o nama samima i o našoj djeci i ne dozvolimo da nam naša djeca budu nesretnici i gubitnici i na ovom i na budućem svijetu. I poslušajmo riječi našeg Gospodara : “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti” (Kur’an, 66:6)

Na kraju, molimo Plemenitog Allaha da budemo od ovih koji se spominju u ovom hadisu: “Čovjek ce stati ispred Allaha, svt, na Sudnjem danu, pa će pogledati sa svoje desne i lijeve strane i ugledaće mnoštvo dobrih dijela, koja će biti velika kao brda, pa će čovjek reči: “Ovo nije moje , ja ovo nisam uradio” – pa će mu biti rečeno: “Jeste, ta djela pripadaju tebi, jer si iza sebe ostavio hairli vaspitano dijete, koje je radilo dobra djela i upučivalo dove za tebe, pa sad i ti imaš udjela u tome .” (Hadis bilježi Taberani)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: