Smrt i sudnji dan

Šejh Safet o smrti

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

U povijesti uzoritih generacija navode se brojne i veoma čudne predaje, koje ukazuju na njihov strah od smrti, jer je smrt (tj. mezar) prva onosvjetska stanica

Čovjek kao i sva druga živa bića ima ograničen životni vijek, koji mu je propisan prije njegovog stvaranja. Uzvišeni Allah ga izvodi iz tmina majčine utrobe da bi na ovome svijetu zaradio vječna uživanja ili nesnosnu patnju. Uzvišeni Allah kaže:

…A Mi u matericama što želimo stvaramo, do roka određenog, zatim se kao dojenčad rađate, potom do zrelog doba uzrastate. Jedni od vas umiru, a drugi svoju poznu starost doživljavaju da nakon razuma sve ponovo zaboravljaju… U drugom ajetu Allah kaže: “… Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan, ako ti umreš, zar će oni vječno živjeti? Svaka duša će smrt okusiti…” Dakle, rastanak sa ovim svjetom je neminovan. Dolazili su bolji od nas-poslanici i vjerovjesnici, ali nisu bili besmrtni.

Uzvišeni kaže: “…Muhammed je samo poslanik, a i prije njega su dolazili poslanici. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se paganstvu vratili? Onaj ko se paganstvu vrati, neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalnima lijepu nagradu dati…” Sehl b. Sad kaže da je Džibril, a.s., došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: “…0 Muhammede, živi koliko želiš, ali znaj da ćeš umrijeti. Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš ga napustiti.” Neophodno je imati na umu čas u kome će čovjek sve napustiti i svome se Gospodaru ponovo vratiti, potom će polagati račun.

Ebu-Sejid ei-Hudri kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sjećajte se puno smrti, ona će prekinuti vaša ovosvjetska naslađivanja.” U komentaru citiranog hadisa imam lbnul-Arebi el-Maliki kaže: “Čovjek se treba prisjećati smrti, jer ga vreba svakog momenta. Kada je svjestan rastanka sa ovim svijetom neće mu pridavati pažnju niti će ga zaokupljati njegove varljive ljepote, već će raditi za onaj vječni svijet.”

Prisjećanje na smrt ubraja se među najpohvalnija djela. Ibn-Omer kaže da je jedan čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s., koji su to vjernici najbolji? Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Koji su najljepšeg ponašanja (ahlaka).” “Potom koji?” upita ponovo. Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovori: “Oni koji se najviše prisjećaju smrti i pripremaju se za nju, oni su najvrijedniji.

U povijesti uzoritih generacija navode se brojne i veoma čudne predaje, koje ukazuju na njihov strah od smrti, jer je smrt (tj. mezar) prva onosvjetska stanica. Ibn-Omer kaže: “Omer je boravio u mojoj kući neposredno pred svoju smrt. Jednom mi reče: ‘Spusti moje lice na zemlju.’ ‘Zbog čega?! Ne smeta da ležiš na postelji”‘, reče Ibn-Omer. Omer ga tada ukori rekavši: “Spusti me, majke ne imao”, pa ga je spustio. Nakon toga Omer reče: “Teško se meni, teško se mojoj majci ako mi se ne smiluje moj Gospodar.”

U drugoj predaji stoji da je Osman ušao kod Omera nakon što je nepravedno izboden i vidjevši njegovu glavu na zemlji prišao mu je želeći ga podići, a Omer reče: “Ostavi me, teško mi se i teško se mojoj majci ako mi ne oprosti moj Gospodar.” To je ponovio dva puta.

Ovo je istinska poniznost vjerničke duše u posljednjim momentima života, strah od onoga što slijedi nakon smrti. Nakon što je Omer b. Hattab izboden nožem, Ibn-Abbas mu je rekao: ” O vladaru pravovjernih, raduj se, jer si učinio veliko dobro za islam!. Znaš da si bio uz Allahovog Poslanika s.a.v.s., potom si pravedno vladao, te kao šehid napustaš ovaj svijet.” Omer tada reče: “Bratiću moj, kamo sreće da me više nikad nema,” (tj. da ostane crna zemlja).

Imam EI-Evzai kaže da je Omer b. Abdul-Aziz rekao: “Ne želim da mi se olakšaju smrtne muke, jer je to zadnja stvar za koju musliman biva nagrađen.”16 Vidimo da Omer b. Abdul-Aziz i zadnje momente svoga života želi potčiniti boljem svijetu, odazivajući se time riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: Iskoristi mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti. Kada bi se spomenula smrt u prisustvu Omera b. Abdul-Aziza njegovi udovi bi zadrhtali od straha.

Prenosi se od Sufjana es-Sevrija da bi nakon što mu se spomene smrt ostao nekoliko dana u teškom stanju. Kada bi mu neko postavio pitanje, odgovorio bi: “Ne znam, ne znam.” U drugoj predaji stoji da bi Sufjan mokrio krv kada se spomene budući svijet. Vjernik čije je srce vezano za budući svijet shvatiće bezvrijednost ovoga prolaznog svijeta i neće ga obmanuti njegove varljive ljepote.

Veliki islamski pobožnjak Vuhejb b. el-Verd kaže: “Sagradio je Allahov poslanik Nuh, a.s., kuću od trske. Neko mu reče: ‘Da si sagradio nešto bolje od ovoga?’ Nuh, a.s., odgovori: ‘I ovo je previše za smrtnika.”‘ U drugoj predaji Vuhejb kaže: “Ebui-Mutia je pogledao u svoju kuću pa se zadivio njenim izgledom, potom je zaplakao i rekao: ‘Tako mi Allaha, da nije smrti tebi bi se radovao. Da neću osjetiti mezarsku (kabursku) tegobu, ovaj svijet bih zavolio.’ Potom je još silnije zaplakao.”

Hasan el-Basri je rekao: “Ko se često sjeća smrti omrznuće mu ovaj svijet i sve što je na njemu.” Međutim, strah od smrti i onoga što predstoji nakon nje ne smije dovesti vjernika u stanje da zamrzi povratak Allahu, naročito u vrijeme smrti, jer ako ga tada zamrzi, Uzvišeni Allah će zamrziti susret sa svojim robom. Ubade b. es-Samit kaže, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko voli susret sa Allahom, Allah voli susret s njim. Ko mrzi da sretne Allaha, Allah mrzi susret s njim.” Nakon toga Aiša reče: “Mi, uistinu, mrzimo smrt!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Nije to što mislite. Vjernik je u zadnjim momentima svoga života obradovan Allahovim zadovoljstvom i Njegovom nagradom. U tom momentu nema mu draže stvari od onoga što ga čeka, pa voli susret sa Allahom i Allah voli susret s njim. Međutim, kada nevjernik vidi Allahovu kaznu koja mu je pripremljena, mrzi susret sa Allahom i Allah mrzi susret s njim.

Seid ei-Makburi kaže, da je Mervan b. Abdullah ušao kod Ebu-Hurejre dok je bio na samrti, pa je rekao: “Allah te izliječio.” Ebu-Hurejre reče: “Allahu moj, ja volim susret s Tobom, pa voli i Ti susret sa mnom.” Neposredno nakon toga Ebu-Hurejre je preselio, Allah bio zadovoljan njime. Na osnovu ove predaje možemo razumjeti hadis Ebu-Hurejre u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ovaj svijet (dunjaluk) je zatvor za vjernika, džennet za nevjernika.”

lbn-Mesud je kazao: “Vjerniku nema odmora sve do susreta sa svojim Gospodarom.” Poznati tabiin Mesruk b. ei-Edždea je rekao: “Nema boljeg smještaja za vjernika od mezara. Miran je od ovosvjetskih tegoba i siguran od Allahove kazne.”

Molimo Uzvišenog Allaha da nas pouči našoj vjeri, da nas sačuva svih iskušenja, da nas obaspe svojim neizmjernim blagodatima u džennetskim firdeusima u društvu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih. Amin!

Iz knjige: “Pravni propisi dženaze namaza” – dr. Safet Kuduzović – Napomena: U knjizi se nalaze izvori svih predaja koje se spominju u tekstu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: