Rekaik

Tri dirljive i poučne priče iz rekaika

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Dirljiva priča o maloj hafizi Kur’ana

Njeno ime je Ber’a, ima deset godina i porijeklom je iz Egipta. Predivna djevojčica i jedinica kod babe i majke. Njeni roditelji su doktori medicine, radili su u jednoj od bolnica u Saudijskoj Arabiji. Djevojčica Ber’a je bila izuzetno pametna i inteligentna, tako da je do desete godine života naučila čitav Kur’an napamet sa svim propisima. Dok je…

pohađala osnovnu školu u Saudijskoj Arabiji, njena učiteljica je smatrala da ona kada je u pitanju učenje i znanje, može da pređe u više razrede u odnosu na svoje vršnjake. Njena porodica je bila skromna, sretna, držala se vjere i njenih propisa.

Iznenada, njena majka počela je osječati bolove u tijelu. Nakon ljekarskog pregleda, ustanovilo se da ima karcinom koji je već bio uzeo maha. Strpljiva majka je dugo razmišljala kako da svojoj kćerci jedinici to saopšti. Nakon dugog razmišljanja, jedno jutro joj je rekla:“ Moja Ber’a, Kur’an koji si naučila napamet, moraš stalno učiti i ponavljati , jer to ti je garancija uspjeha na dunjaluku i put do Dženneta..“ Nakon toga majka je prebačena u bolnicu. Ber’a nije shvatila šta joj je majka poručila. Svako jutro bi išla u školu, a pred veče išla bi u bolnicu kod svoje majke i učila bi joj Kur’na pored kreveta, a nakon toga bi se vratila kući jer bi joj se tada babo vrati sa posla.

Jedno jutro, uprava bolnice je nazvala njenog oca. Javili su da mu je žena u veoma teškom stanju te da dođe što prije u bolnicu. Otac je prvo sa posla otišao do škole, uzeo Ber’a za ruku te sa njom požurio prema bolnici. Kada su stigli, otac ju je ostavio u autu da sačeka dok on vidi kako je majka. Nije htio da je povede, bojeći se ako je vidi mrtvu da ne doživi šok.

Otac je brzo izašao iz automobila, brišući i krijući suze, zaokupljen mislima..u tom trenutku dok je prelazio put, udario ga je automobil. Bio je mrtav, umro je pred svojom ljepoticom, kćerkom Ber’a. On je izašla iz automobila i počela jako da plače….

Tu nije bio kraj njenoj boli, nakon nekoliko minuta, na Ahiret preselila je i njena majka. Da, u pet dana, izgubila je oba roditelja. Ber’a je ostala sama… Nema nikoga od rodbine u KSA. Ali prijatelji njenog babe i ljudi od hajra, uzeli su sebi Ber’a, da se o njoj brinu i da je prebace do dede i nane u Egipat.

Međutim, tugi nije bio kraj. Nakon nekoliko mjeseci, ber’a je počela da osjeća bolove u tijelu. Nakon pregleda, mala Ber’a je shvatila da ima istu bolest kao i njena majka. Kada su joj rekli o čemu se radi, pred svima se nasmijala i rekla:“Elhamdulillah (Hvala Allahu), sad ću vijdeti svog babu i majku“.

Svi su bili u neviđenom čudu. Tako mala, tako velika iskušenja, a ona i dalje nasmijana, strpljiva i sretna sa Allahovim određenjem. Brigu o njenom liječenju uzeo je jedan od hairli insana u Saudijskoj Arabiji. On je obezbijedio sav novac za njen troškove. Otišla je u Britaniju da se liječi protiv opake bolesti koja nema milosti čak niti prema djeci.

Dok je bila u britanskoj bolnici, jedna od televizija ju je nazvala, da se sa njom čuju uživo i da im prouči nešto iz Kur’ana. Zatim su je ponovo zvali prije na nekoliko dana nego što će pasti u komu. Tada je učila predivnu ilahiju posvećenu svojim roditeljima i tada je uputila dovu za njih. Milioni gledatelja su plakali..SubhanAllah

Nakon toga, bole se povečala, a karcinom je uzimao svoj danak. Imala je nekoliko operacija. Došao je do mozga. Uradili su hitno operaciju..ona je i dalje bila nasmijana zadovoljna Allahovom odredbom. Sad je u komi, u bolnici……ovo je bila njena životna priča..

Ovo je video naše Ber’a kada je se zadnji put javila iz bolnice u Velikoj Britaniji..glas iz Dženneta..ljepotica naša, duša draga….La havle ve la kuvvete illa billah!

Saudin Cokoja
____________________________________________

Istinita i dirljiva priča

Noć se primicala sporim koracima i nadvijala nad kućom Ebu Muhammedove hudovice koja je poživljavala svoj prvi dan nakon što je njen mladi suprug zauvijek otišao svome Gospodaru. Njen dom su obilazili i muškarci i žene, mladi i stari izražavajući svoju sućut i savjetujući: „Strpi se o Ummu Muhammed i izdrži. Allah će ti u trogodišnjem Muhammedu podariti hajirli sina koji će u dobru naslijediti svoga babu.“ Tako je Allah odredio da Muhammed postane jetim izgubivši babu ali je Allahova milost ipak obasula ovog dječaka pa ga je majčino srce obgrlilo i podarilo mu neizmjernu ljubav nadomještajući tako gubitak oca.

Godine su prolazile a mališa je porastao te krenuo u osnovnu školu. Kada je pred kraj šestog razreda nagrađen za svoj uspjeh u školi majka mu je priredila malu i prigodnu zabavu kod kuće. Kada se noć spustila na njihov dom a ljudi razišli majka mu je kazala da je njemu poznato da njihovo materijalno stanje nije baš zavidno ali da je ona odlučila da započne s krojenjem i šivenjem te prodajom odjeće a sve s ciljem kako bi njega odškolovala dok fakultet ne završi jer mu škola ide od ruke.

Muhammed je zaplakao i svoju majku zagrlio te dječačkom iskrenošću prozborio: „Mama, ako uđem u Džennet, inšaAllah, kazat ću babi kako je tvoja dobrota i velikodušnost prema meni bila velika.“ Majki su suze potekle ali je osmjeh nadjačao pa se nasmješila svome sinu.

Godine su prolazile a Muhammed je krenuo na fakultet. Majka je i dalje šila i prodavala odjeću. Jednog dana se Muhammed vratio kući a prizor koji je vidio rasplakao ga je. Vidio je majku, kojoj je prolazak vremena ostavio tragove na licu, kako spava nad krojačkim stolom. Odjeća je još uvijek bila u njenoj ruci. Koliko li se samo premorila zbog Muhammeda. Koliko je samo neprospavanih noći zbog Muhammeda.

Tu noć Muhammed nije mogao da zaspe a sutradan nije otišao na fakultet. Odlučio je da napusti fakultet i nađe neki posao kako bi olakšao svojoj majci. Saznavši za odluku majka se naljutila i kazala: „Moja je želja da ti završiš fakultet a obećavam ti da ću prestati da krojim odjeću čim se ti zaposliš nakon fakulteta.“ I tako se i desilo.

Muhmmed je diplomirao i našao veoma dobar posao kojim je obradovao svoju majku. Muhammed je provodio svoj prvi mjesec na poslu a majka je pribor za krojenje i šivenje odjeće već pripremila kako bi ga poklonila svojoj komšinici koja je bila u potrebi za njim.
Muhammed je brojao dane do svoje prve plate i razmišljao kako da svoju majku obraduje. Da li da negdje otputuje s njom ili pak da joj kupi neki skupocjeni zlatni nakit.

Njegovo razmišljanje prekinuo je majčin ulazak u sobu čije je lice bilo jako blijedo. Kazala mu je: „O sine moj, osjećam neku malaksavost kojoj ne znam razlog.“ Muhammed je požurio da joj pomogne ali je majka pala u nesvijest. Zaboravio je samog sebe i svoj posao.

Majka je ostala u bolnici a s njom i Muhammedovo srce koje nije željelo da napusti svoju majku. Narednog dana je izašao s posla u deset sati ujutro žureći ka bolnici u želji da vidi lice svoje majke i s nadom da je ozdravila. Ispred vrata odjela na kojem je bila njegova majka dočekao ga je jedan tehničar i kazao mu da bude strpljiv i da se drži. Muhammed je pao u nesvijest! Izgubio je svoju najdražu! Allahova odredba je tako nalagala. Majka se pridružila babi nakon mnogo vremena a Muhammed je ponovo postao jetim ali ovaj put i bez oca ali i bez majke.

Prvi radni mjesec je prošao, platu je dobio ali u njoj nije uživao. Kakvu vrijednost ima imetak bez majke? Ovako je razmišljao sve dok nije krenuo putem velikog dobročinstva. Sebe je obavezao da će svojoj maci uzvratiti na dobročinstvo pa makar ona bila pod zemljom. Odlučio je da četvrtinu svoje plate svakog mjeseca izdvaja i da taj imetak daje u trajnu sadaku za svoju majku. I tako je i bilo.

Na ime svoje majke načinio je desetine javnih česmi i kupio mnogo rashladnih uređaja za vodu. Mnogo hajra i dobročinstva je učinio i nikad u tome nije prestao pa čak i nakon što se oženio, ostario i djecu porodio. I dalje je četvrtina njegove plate bila namjenjena kao trajna sadaka za njegovu majku.

Najviše je te pare ulagao u rashladne uređaje za vodu pored mesdžida.Jednog dana je zapazio da jedan radnik postavlja novi rashladni uređaj za vodu kod vrata mesdžida u kojem on obavlja namaz. Muhammed se sam sebi začudio pomislivši kako je moguće da je zaboravio na ovaj mesdžid i kako je moguće da ga je neki dobročinitelj pretekao u ovom djelu. Ipak, radovao se za tog dobročinitelja a bijaše tužan zbog samog sebe jer ga je to dobro djelo mimoišlo.

Sutradan mu se imam mesdžida zahvalio za novi rashladni uređaj koji je kupio. Začuđen, Muhammed mu je rekao da on nije taj koji je kupio rashladni uređaj za vodu u ovom mesdžidu. Imam mu je kazao: „Naprotiv, ti si kupio taj uređaj. Tvoj sin Abdullah (mladić srednjoškolac) mi je dao potrebnu svotu novca i kazao: ‘Ovo je novac koji želim da uvakufim kao trajnu sadaku za svoga oca. Kupi od nje rashladni uređaj za vodu.’

Muhammed se vratio kući sretan zbog djela koje je napravio njegov sin Abdullah te ga upitao kako je došao do novca? Ostao je zaprepašten kada je saznao da je njegov sin u zanjih pet godina prikupljao rijal po rijal dok nije sakupio dovoljno da kupi jedan rashladni uređaj. Sin mu je kazao: „Vidio sam, oče moj, da ti tako činiš prema svojoj majci od kad ja znam za sebe, pa sam htio isto to da učinim za svoga oca.“

Tada je Muhammed zaplakao a zaplako je i njegov sin Abdullah a da su te suze mogle da progovore zasigurno bi kazale: Zaista se bereket dobročinstva prema roditeljima vidi još na dunjaluku prije ahireta!

O sinovi i kćeri, činite dobročinstvo svojim roditeljima, pa čak i ako nisu živi jer će onda i vaša djeca činiti dobročinstvo vama.

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.“ (El-Ahkaf, 15)

Da li znaš o čemu govori ajet koji dolazi odmah poslije ovog?

Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.“ (El-Ahkaf, 16)

Napisao: Dr. Abdulmuhsin Mutajri
Prevod: Fahret Kadrić

____________________________________________________

Kada grijesi pritisnu dusu

Vracao sam se s dugog putovanja, Allah je odredio da u avionu sjedim u blizini grupe podrugljivih maldica koji su se glasno smijali. Vriska i galama su se povecale. Oblak duhanskog dima je ispunjavao prostor. Allahova mudrost je htjela da avion bude pun tako da nisam mogao promeniti sjediste. Pokusao sam se izvuci iz skripca snom, ali je to bilo nemoguce. Kada mi je dosadilo,izvadio sam Mushaf i tiho poceo uciti. Nakon nekoliko trenutaka neki od mladica se smirise. Jedanpoce citati novine,a ostali zaspase. Iznenadilo me je sto je jedan rekao povisenim glasom,i ako je sjedio pored mene: “Dosta,dosta!”

Pomislio sam da mu je ucenje zasmetalo. Nastavio sam tiho uciti, jedva sam se cuo. Vidio sam kako stavlja ruke na glavu i gundja. Puno se pomjerao, a zatim podigao glavu i rekao mi: “Molim te dosta je, prekini, ne mogu izdrzati.”

Ustao je i jedno vrijeme ga nije bilo. Vratio se nazvao mi Selam i izvinuo se. Sutio sam ne znajuci sta se dogadja. Ali,nakon nekoliko trenutaka sutnje okrenuo se prema meni suznih ociju. Tihim glasom mi se obratio: “Tri ili mozda vise od tri godine kako nisam celo spustio na zemlju,niti proucio ista od Kur’ana.

Citav ovaj mjesec sam proveo u putovanjima, nisam ostavio ni jedan grijeh koji nisam pocinio. Kada sam te cuo kako ucis, sve mi se smrklo. Prsa su mi se stegla, osjetio sam gusenje…Imao sam osjecaj da me svakim proucenim ajetom osine munja. Rekoh sebi: “Do kada ces zivjeti u nemarnosti, do kada ces ici ovim putem? Sta slijedi nakon igre i zabave?” Zatim sam otisao do kupatila. Znas li zasto? Osjetio sam snaznu potrebu zaplakati. Jedino sam se tu sklonio od pogleda.”

Puno sam mu govorio o pokajanu i povratku Uzvisenom Allahu…Posto se avion spustio na aerodrom zaustavio me je kao da se zelio udaljiti od prijatelja. Ozbiljnog izraza lica me je zapitao: “Mislis li da ce Allah meni oprostiti grjehe?”

-Ako budes iskren u pokajanju i odlucaan u ostavljanju grijeha znaj da Allah sve grijehe oprasta.

-Ali, ja sam uradio i velike grijehe, veoma velike.

-Zar nisi cuo Allahove rijeci: “Reci O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milsot. Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti On, doista mnogo prasta i On je mislotiv.” Na licu sam mu primjetio osmijeh stece i suzne oci. Ostavio me i otisao.

Slavljen neka je Allah. Koliko god covjek cinio zla i nereda u njegovom srcu ipak ostaje sjeme dobra. Kada dopremo do njega i zalijemo ga ono proklija, a zatim uz Allahovu pomoc, procvjeta, a kasnije i dadne plodove.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: