Poučne priče i tekstovi

Tri predivna priloga od naših posjetitelja

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Priča o djevojci koju su mnogi poželjeli

Prenosi se da je jedan mladić rekao svome ocu da je vidio jednu djevojku koju želi oženiti jer ga je očarala njena ljepota i zavele su ga njene lijepe oči. Otac je osjetio radost i rekao svome sinu da ga odvede do djevojke da je isprosi za njega. Kada su otišli kod djevojke i kada ju je otac vidio, zadivila ga je njena ljepota, pa je rekao svome sinu: “Slušaj, sine, ova djevojka nije za tebe, nisi ti na njenom stepenu, njoj treba neko ko ima životnog iskustva – neko kao naprimjer JA!” Sin, sav zaprepašten…

zbog riječi svoga oca, reče mu: “Ne, ne! Ja ću je oženiti, a ne ti!” Posvađali su se njih dvojica pa odlučiše otići do policijske stanice da im oni presude i iznađu rješenje. Kada su policijskom službeniku ispričali svoju priču, on njima reče da mu dovedu djevojku da bi nju pitali koga od njih dvojice ona želi za muža. Djevojka je došla i kada ju je policajac vidio, zadivili su ga njena ljepota i šarm te reče njima dvojici: “Ona ne priliči vama! Ona priliči nekome ko je ugledan u društvu, nekome kao naprimjer JA!”

Tako su se sve trojica posvađali, pa odlučiše otići do ministra da im on presudi. Kada je ministar vidio djevojku, rekao je: “Ovu djevojku može oženiti samo ministar poput mene!” Ponovo su se svi posvađali, ali rješenja nije bilo ni na vidiku sve dok za taj slučaj nije saznao predsjednik države. Kada su došli pred njega, on reče: “Ja ću vam riješiti problem, dovedite mi djevojku! Kada je predsjednik vidio djevojku, reče: “Ovu djevojku može oženiti samo predsjednik poput mene!” I tako su se svi počeli raspravljati…

Utom djevojka ustade i reče: “Ja imam rješenje! Ja ću potrčati, a vi krenite za mnom, pa ko me prvi stigne i uhvati, njegova sam i on će me oženiti.” I zaista, djevojka je potrčala, a za njom mladić, otac, policajac, ministar i predsjednik. I dok su trčali za njom, iznenada sve peterica upadoše u jednu duboku rupu.

Djevojka priđe otvoru i, pogledavši na njih odozgo, upita ih: “Znate li vi ko sam ja? Ja sam DUNJALUK! Ja sam ONA za kojom trče i natječu se svi ljudi, zapostavljajući svoju vjeru, sve dok ne upadnu u KABUR, a ne uspiju da me dobiju!”

Preveo: Mirnes Škrijelj
___________________________________________________

Najbolja trgovina

Jučer bio klošar, danas ‘glumi’ muslimana”, “Do jučer hodala u minjaku, a danas nosi hidžab”, “Jučer bio pijanica, danas redovno ide u džamiju, sigurno mu plaćaju za to”… uz prelijepi naslov: “Ne osuđujte ih što žele Džennet”. Naša posla!

Mnogi od njih nisu ni upoznali život. Osobito ne život kakav preferiraju oni koji onakve riječi upućuju “novopečenim” muslimanima. Mnogi od njih nisu upoznali ovozemaljsku prvu ljubav, najdraži film, najboljeg pjevača. Većina njih samo su blagi, tihi, mladi momci koji se tek primijete u nekoj grupi muslimana, nenametljivi, skromni. Nema ih u širokom raspredanju mes’ela, mišljenja učenjaka, prozivanja i blaćenja braće, daija, učenjaka. Skoro se i ne primjećuju sve dok jednog dana ne osjetimo da u nekom kutku našeg džemata neko nedostaje: Ko je ono bio? Onaj mali, šta je, gdje je? Da nije bolestan? Da nije u kakvim problemima?

Otišao… Otišao u trgovinu. Kakvu trgovinu?

Mnogi od nas svakodnevno se susreću sa trgovanjem. Prodajemo mobitele, automobile, nekretnine, prodajemo tajne, emanete. Kupujemo, prodajemo – jesmo li dobri i koliko? Hoće li se žena obradovati što sam kupio dobar auto ili će se obradovati što sam prodao onaj krš da možemo dijete opremiti u školu? Jesam li sretan što sam kupio dobar mobitel pa sada mogu “nabaciti” razne islamske programe?

Jesmo li sretni što smo kupili zemlju od pozajmljenih novaca, pa ćemo sad “polahko započeti svoju kuću”, samo da nađemo ko će nam pozajmiti novac? Je li tu trgovinu? Ne! Nije u pitanju takva trgovina. Oni odoše u najbolju trgovinu. U trgovinu za koju je nagradu obećao Onaj koji nas je stvorio. On valjda zna šta je za nas najbolje. Subhanallah!

Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (Et-Tevba, 111)

Stvorio nas je i daje nam zdrav i dobar život, daje nam opskrbu, daruje nam Uputu, pa nas kroz uputu vodi riječima iz Kur’ana i životom Svojih poslanika… pa nas na kraju za sve to nagrađuje! A naše je samo da Ga slušamo i da ne budemo škrti.

…Da ne štedimo svoje osmijehe i da se velikodušno osmjehujemo drugim vjernicima, da ne štedimo svoje imetke, vrijeme, zdravlje u radu za Njegovu vjeru. I na kraju… Da ne štedimo svoje živote za Njegovu vjeru, jer ono što On nudi kao protuvrijednost zaista je nemjerljivo.

…Da ne štedimo riječi spomena, hvale i zavidnosti za one koji su otišli i već dali za Allaha ono najvrednije što su imali: svoju mladost i svoj život, za naše sestre, za našu braću, za našu djecu, za islam, za Allaha.

Molim Allaha Uzvišenog da od njih primi ono što su u trgovinu donijeli i dadne im sve ono što im je obećao: “I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!” (El-Bekara, 154).

Brat S.
________________________________________

Doktorova dova

Supruga i ja vjenčali smo se u julu 2004. godine i od samog početka našeg braka htjeli smo da imamo djecu. Međutim, uprkos našim željama, do željene trudnoće nije dolazilo: prolazilo je vrijeme – godine 2004., 2005., 2006. i negdje polovinom 2007. godine odlučili smo da izvršimo detaljne medicinske preglede kako bismo utvrdili eventualni medicinski razlog za izostanak željene trudnoće.

Detaljnim pretragama utvrdili smo da je razlog izostanka začeća ležao u izraslinama na grliću maternice, tzv. konus, i da je te izrasline potrebno hirurški odstraniti. Nakon što smo prikupili sve nalaze, supruga se 20. 11. 2007. godine operirala na Ginekologiji u državnoj bolnici u Sarajevu – operirao ju je dr. Mašić.

Isti dan poslije same operacije, obavio sam razgovor sa dr. Mašićem koji je rekao da je sve prošlo dobro, da je operirano na vrijeme (inače ovdje postoji opasnost da sve to napreduje i da se odstrani cijela maternica jer je ipak život najvažniji), i u razgovoru je dalje objasnio da je to svakako bio glavni razlog zašto nije došlo do željenog začeća, te naglasio da do samog začeća ne bi smjelo doći najmanje u naredna 3 mjeseca (jer postoji opasnost od pucanja tkiva), a također je rekao da će se eventualni porod morati obaviti isključivo kao tzv. carski rez.

Na moj upit: “Doktore, dakle, vi mislite da će poslije ovoga biti moguće da postanemo roditelji?”, on je odgovorio: “Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji.” Nedugo zatim supruga je zatrudnila, a sama trudnoća odlično se odvijala i u 9. mjesecu trudnoće počeli smo prikupljali nalaze za porađanje na tzv. carski rez. Međutim, nešto nije bilo u redu sa EKG snimkom srca (ubrzani rad – što nije tako neobično za trudnice, ali anesteziolog je rekao da ga za svaki slučaj treba ponoviti), pa je anesteziolog odgodio planiranu operaciju / porod za 7 dana (u kojima je supruga ponovila EKG i ovaj ponovljeni put sve je bilo uredno).

Supruga se porodila i sve je prošlo u najboljem redu: dobili smo potpuno zdravu djevojčicu, 3,7 kg tešku i 53 cm dugu – danas naša Hanna ima 5 godina i ide u predškolsko. Naravno, mi smo bili oduševljeni i nakon nekoliko dana obaveznog boravka u bolnici, supruga i beba krenuli su kući. Dok smo na bolničkom šalteru čekali na otpusne dokumente, sestrica koja je to prikupljala rekla je svojoj kolegici: “Vidi ovo, prošle godine ova se žena kod nas operisala tačno na ovaj dan.” Naša Hanna rođena je 20. 11. 2008. godine.

Tek tada sam u cijelosti shvatio kolika je Allahova, s.v.t., milost prema nama i kolika je snaga dove iskrenog vjernika, stotinu puta kroz misli mi je prošla doktorova dova:

“Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji. Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji. Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji”.

Allah, s.v.t., nije htio da to bude bilo koje doba, već isti dan i ista bolnica! Subhanallah, kolika je mogućnost da se poslije skoro 4 godine odmah zatrudni, da se rođenje djeteta desi tačno za 365 dana, da vas anesteziolog vrati sa nalazima i otkaže planiranu operaciju za 7 dana, da vas sestrica upozori na tu činjenicu, na koju mi vjerovatno ne bismo obratili pažnju jer je prošlo godinu dana…? Međutim, Allah, s.v.t., htio je da nam pokaže da je dova dr. Mašića primljena. Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillah!

Molim Allaha, s.v.t., da dr. Mašića učvrsti na putu istine i da mu podari svako dobro i na ovom i na budućem svijetu! Amin!

Brat S. C.
______________________________

SubhanAllah, obavezno pogledajte donji video – samo oni kojima je koprena pred ocima i nad njihovim srcima ne mogu vidjeti ovu istinu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: