Učenje Kur‘ana za pare – učenje tevhida, sedmina…

Pitanje: Molim vas da mi objasnite stav islama o učenju Kur‘ana (hatmi) za pare, zatim učenje tevhida, sedmina, četeresnica, godišnjica, učenja na kaburu itd. Da li umrli od toga imaju koristi?

Odgovor:

Allah, dž.š, kaže: ”Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.) Ne prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s, učio Kur‘an umrlima. U vezi sa pitanjem da li umrli ima koristi od takvog učenja učenjaci su se razišli. Razlog razilaženju je u činjenici da postoje vjerodostojni hadisi koji govore da sevapi za obavljeni hadž i post dolaze umrlom. Oni koji su rekli da umrli ima koristi od tog učenja, a to je preferirajuće mišljenje, analogizirali su učenje Kur‘ana sa hadžom i postom. (Vidi opširnije u Šerhul-akide et-tahavije, 2/671-672.)

Međutim, što se tiče učenja Kur‘ana za pare o tom pitanju nema relevantnog razilaženja. Učenjaci se slažu da je zabranjeno (haram) Kur‘an učiti za pare. Poznati hanefijski učenjak Ibn Ebul-Izz, komentator Tahavijeve poslanice kaže: ”Iznajmljivanje nekoga da uči Kur‘an i to poklanja umrlom nije radio niko iz prvih generacija muslimana (selefa), niti je to naredio neki od imama u vjeri, niti dao olakšicu u tom pogledu.” (Šerhul-akide et-tahavije, 2/672.)

Ibn Abidin u svojoj Hašiji (6/56-57) navodi mišljenja hanefijskih učenjaka o ovom pitanju pa kaže da je Tadžuš-šeri‘a u komentaru Hidaje rekao: ”Učenjem Kur‘ana za pare sevap ne zaslužuje niti umrli niti onaj koji uči.”»El-Ajni u komentaru Hidaje kaže: ”Treba spriječiti onoga koji uči za dunjaluk (tj. za pare). Onaj ko uzima i ko daje su griješni…”, da bi rekao: ”Od onih koji su to izjavili je imam El-Berkevi na kraju (knjige) Et-Tarika el-Muhammedijje. Rekao je: ”Treće poglavlje: O novotarijama koje su batil (neosnovane, ništavne, lažne), a koje je svijet prihvatio misleći da su to dobra djela. U ovo se ubraja oporuka umrlog da se sprema hrana i ugošćavaju gosti na dan njegove smrti ili poslije, zatim plaćanje nekog ko će učiti Kur‘an njegovoj duši, ili tespihati ili tehlil činiti (tj. govoriti Allahu ekber.). Sve su to novotarije, haram, i nevažeća (batil) djela. Ono što se za to uzme je haram onome ko to uzme, a on sam je nepokoran (asin) zbog toga što uči (Kur‘an) i zikr čini radi dunjaluka.”

Isto tako, ne prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s, učio na kaburu umrlog. Kada bi završili s ukopom umrlog Poslanik, s.a.v.s, bi govorio ashabima, kako prenosi Osman b. Affan, r.a,: ”Tražite oprost (činite istigfar) za svoga brata i molite za njega da imadne čvrst odgovor, jer on se sad ispituje.” (Ebu Davud, Sunen, ”El-Dženaiz”, br. 2804.)

Svoje ashabe Poslanik, s.a.v.s, podučio je da kada prolaze pored mezaristana, ili ih posjećuju, umrlima nazovu selam i prouče dovu govoreći: ”Es-selamu alejkum stanovnici ovih kuća, mu‘mini i muslimani. Mi ćemo se, inša-Allah, vama pridružiti. Molim od Allaha spas i za nas i za vas.” (Muslim, Sahihu Muslim, ”El-Dženaiz”, br. 975.) U komentaru na Ebu Hanifin El-Fikh el-ekber str. 198 stoji: ”Učenje kod kabura je mekruh po Ebu Hanifi, Maliku i Ahmedu (po jednom predanju), da im se Allah smiluje, zato što je to novotarija koja nije zabilježena u sunnetu.” Imam Malik kaže: ”Nisam saznao da je iko od njih (tj. ashaba) to radio.” (Iktidaus-sirat el-mustekim, str. 380.)

Što se tiče sedmina, četeresnica, godišnjica, a vjerovatno ćemo uskoro imati i dvogodišnjica, trogodišnjica itd., to nije bilo poznato prvim generacijama muslimana. To su kršćanski običaji. Pogledajte ”Tužna sjećanja”, na bilo kojoj lokalnoj televiziji pa ćete vidjeti kako se rodbina prisjeća svojih umrlih Jovana, Marka, Stjepana itd. obilježavajući sedmine, četeresnice i godišnjice njihove smrti. To su prihvatili i muslimani, tako da se i za Muhammede, Hasane i druge pripremaju sedmine, četeresnice i godišnjice. Istinu je rekao Poslanik, s.a.v.s, kada je kazao: ”Vi ćete, uistinu, slijediti postupke onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, tako da kad bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili.” Rekli smo: ”Allahov Poslaniče, jevreje i kršćane?” ”A koga drugog”, odgovorio je.” (Buhari, Sahihul-Buhari, ”El-I‘tisam bil-kitabi ves-sunne”, br. 6775.)

I na kraju, treba napomenuti da smo svi odgovorni što ove novotarije žive među muslimanima. Ja imam razumijevanje za mnoge imame. Teško materijalno stanje mnoge je nagnalo da egzistenciju obezbjeđuju putem ovih harama. Štaviše, džamijski odbori ih vrlo često na to prisiljavaju. Međutim, sve to možda i nije dovoljno opravdanje jer nije farz biti hodža, ali je hodži farz ispravno tumačiti islam. Nije dostojanstveno svjesno ljude varati. Danas je to malo i teže, jer ljudi imaju priliku da upoznaju propise islama i preko drugih izvora, a ne samo preko svoga imama. Moja preporuka svim imamima jeste da se vrate Kur‘anu i sunnetu.

Mutevelijama i džamijskim odborima skrećem pažnju da su griješni što ponižavaju imame dajući im male plate, što ih tako tjeraju da žive od harama, što ih tjeraju da rade poslove koje imam ne bi trebalo da radi, a sve na uštrb poslova koji bi trebalo da budu imamova osnovna briga i preokupacija. Žalosno je da se o imamima, onima koji treba da budu najugledniji među nama, koji treba da budu naši lideri u svakom pogledu, žalosno je da se o njima u mnogim našim sredinama priča kao o džeparošima, pa ih čak takvim imenom i nazivaju. Imami koji su svjesni svoje uloge moraju udruženim snagama pokušati vratiti ugled imamu time što će se boriti da mu se omogući da radi posao koji treba da radi i koji mu dolikuje. Svjesni muslimani znaće vrijednost i značaj pravog imama i sigurno će ga dostojanstveno nagraditi. Molim Allaha, dž.š, da ih u tome pomogne.

Dr. Šukrija Ramić