Završetak jednog mladića!

Imao je 17 godina, treći razred srednje škole. Nakon drugog časa, otišao je do direktora, jer njegovog razrednika nije bilo, da ga pita nešto. Nakon selama, rekao je direktoru:“Izvinite, da li biste me mogli osloboditi nastave za danas, mama mi je bolesna a otac na poslu van grada. Mama mi ima zakazano kod doktora, pa bih sanjom otišao jer nema niko drugi?“ Direktor se nasmija i reče: “Drago mi je da se tako brineš za majku, ipak je majka i njeno zdravlje preče od škole, škola se može nadoknaditi a majčina ljubav ne može. Idi slobodno, samo…

uzmi papir da možeš pokazati svom razredniku sutra da sam te ja pustio i da ti opravda časove.“ Mladić se zahvalio, uzeo knjige te izašao. Pošto je škola bila pored glavne ulice na kojoj je bio gust promet, mladić je čekao priliku da pređe ulicu. Samo što je kročio nogom, iznenada velikom brzinom naišao je automobil i svo jačinom udario mladića. Knjige koje je držao u ruci, raspršile su se na sve strane, njegovo tijelo je ležalo nepomično nekoliko metara od mjesta udesa.

Dežurni učenik u školi, odmah je otrčao do direktora da mu kaže, kako je automobil udario jednog od naših učenika. Direktor je odmah istrčao iz svog ureda, kad je stigao na mjesto nesreće, imao je šta i vidjeti, bio je to učenik koji ga je prije par minuta pitao za dozvolu kako bi odvezao bolesnu majku u bolnicu. SubhanAllah, kako je život nepredvidljiv, kako samo smjelo planiramo a tako malo razmišljamo, hoćemo li to biti u stanju završiti. Nije bio još mrtav, davao je znakove života. Dok su zvali hitnu pomoć, prišao sam mu uplakanim glasom i rekao: “Sine, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:“Kome budu zadnje riječi: La ilahe illa Allah, njegovo mjesto je u Džennetu“, zato sine, kaži da nema drugog boga osim Allaha!“ Pogledao me je svojim očima u kojima se vidjela tuga, prošaptao je: “Profesore, šest mjeseci, šest mjeseci, nisam pao Allahu na sedždu!“

To su mu bile zadnje riječi, sa tim riječima i sa tim priznanjem je umro. Ustao sam se od njega i donosio istigfar, moleći Allaha da mu se smiluje i oprosti.

Da, on nije klanjao prije svoje smrti, šest mjeseci, a šta je sa onima koji nisu nikad Allahu na sedždu pali. Večeras ćemo „vatreno“ da navijamo za naše Zmajeve, punih 90 minuta, nećemo da znamo ni za koga oko sebe. Večeras će otac da zaboravi svoju djecu, brat svoju sestru, muž svoju ženu, sin svoju majku, večeras je „ludilo“ a svaki gol će da se proslavi na poseban, nama prepoznatljiv način. Akšam namaz se može klanjati za pet minuta, akšam sadrži deset sedždi, na tih deset sedždi, ako iskreno Allaha zamoliš za oprost, On ti može tvoje grijehe oprostiti, roditelje sačuvati, nafaku i znanje povečati..učiniti te sretnijom i boljom osobom. Nemoj zaspati a da nisi Allahu na sedždu pao, jer ko ti garantuje da ćeš se probuditi, ko ti garantuje da ćeš ujutro vidjeti one koje voliš i one sa kojima si navijao, ko ti garantuje da ćeš gledati ostale utakmice naših Zmajeva? Zato pazi, kakav završetak želiš za sebe!

Ako se ne probudiš, nego zaspeš dubokim snom iz kojeg nema buđenja prije Sudnjega dana, znaj da ćeš biti pitan za svaku sedždu, svaki namaz! Zapitaj se, mlad si i zdrav, da li tvoja svijest može da razluči i odluči sljedeće: Mogu da gledam utakmicu 90 min., a ne mogu da klanjam akšam namaz pet minuta? Ako izabereš prvo a ostaviš drugo, moram ti priznati da si hrabar!

Saudin Cokoja

TOPLO VAM PREPORUCUJEMO VIDEO: “ZADNJI UZDISAJ“: