Tekstovi

Kada nas Allah, milošću Svojom, uputi na pravi put i otvori nam vrata Svoje dobrote, često poželimo da u jednom trenutku svi ljudi osjete ono što smo mi osjetili. Ne pitamo se da li su ti ljudi još spremni za onu količinu upute i spoznaje koju smo mi osjetili. I zbog toga, nerijetko, počnemo osuđivati druge, prozivati ih, potcjenjivati, vrijeđati…

Zaboravljamo da je čovjek, u svojoj osnovi, stvoren kao stvorenje sa negativnim svojstvima: nezahvalan na Allahovim blagodatima, sklon zlu, brzoplet, pohlepan. „Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.“ (sura Jusuf, 53)

Sjetimo se sebe: lahko nam je klanjati sabah, ali poslije jedva klanjamo neki dnevni namaz. Lahko nam je postiti, ali teško klanjati. Svih grijeha nam se lahko odreći, ali ima onaj jedan na koji smo najslabiji: kocka, pornografija, muzika… Borimo se, ali čas padamo, čas ustajemo.
_________________

Često zaboravljamo da se neko lakše a neko teže izbori sa svojim slabostima i da nikada druge ljude ne možemo porediti sa sobom ili sebe sa njima. Upravo zbog toga, moramo biti mudri, pažljivi i nježni kada ljude pozivamo Allahu, i to raditi isključivo radi Allaha i želeći im dobro, a ne da bismo ih ponizili i pokazali svoju superiornost nad njima.

Nijjet, osnovni razlog zbog kojeg će djelo biti dobro, primljeno kod Allaha i dati uspjehe mora biti čist. I naš takav nijjet će se osjetiti u svakoj riječi koju izreknemo i u svakom djelu koje uradimo.
_____________

Sestri na kojoj primijetimo neispravan hidžab nećemo početi govoriti kako je se pokrila nepropisno i kako su „bolje otkrivene od nje“. Naprotiv, pohvalit ćemo njenu hrabrost, njen korak i vezu sa Allahom, a zatim joj ispričati o tekstu koji nas je impresionirao o hidžabu ili propisima hidžaba, ili o haljini i hidžabu koji nam se dopao i koji želimo sebi kupiti. Nije cilj da je potopimo, cilj je da joj ispružimo ruku i pomognemo da se izbori sa svojim nefsom.

Bratu koji redovno ne klanja nećemo govoriti o tome kako džaba posti jer ne klanja ili kako je njegov iman slab. Umjesto toga, pozvat ćemo ga na zajednički namaz, na ders. Pohvaliti njegovu borbu sa samim sobom u vremenu smutnje i ukazati mu na potrebu da se ne predaje. Da će biti teško, izazovno. Ali da vjerujemo da će, uz Allahovu pomoć, uspjeti. Možemo pokloniti i neku lijepu knjigu sa posvetom i slično.

Posebna smutnja su danas društvene mreže na kojima pokazujemo svoju superiornost razmećući se komentarima o našim dobrim djelima koja bi trebala biti tajna veza između nas i Gospodara. Rado pišemo kako smo muslimani od prije, kada drugi nisu bili. Zaboravljamo da se iman ne mjeri dužinom staža već jačinom upute i Allahove milosti koja obaspe roba. Ako smo duže u vjeri, to je samo milošću i dobrotom našeg Gospodara. U ostalom, zar naš Gospodar nije o svemu obaviješten?

Ne budimo dežurni policajci koji prate i pišu prekršaje za tuđe grijehe. Radije budimo onaj koji će brojati dobra djela drugih i na temelju toga pisati lijepe priče. Hvalimo dobro u ljudima da bismo im pomogli da budu ustrajni i da zavole Allahovu vjeru koja je prepuna ljubavi. Govorimo im o neizmjernoj Allahovoj milosti koja obuhvata sve i koja je pretekla Allahovu srdžbu. I imajmo na umu da je možda baš danas vrijeme u kojem je iman teško sačuvati poput žeravice na dlanu. Zato, budimo podrška i braća jedni drugima. I mudro pozivajmo na put Gospodara koji prašta i koji je samilostan.