Tekstovi

Mentalitet bosanskog naroda se često zasniva na mišljenju drugih ljudi. Nerijetko, nažalost, bude važnije mišljenje drugih ljudi, nego zadovoljstvo Gospodara. Najveći problem nastaje upravo onda kada pojedinac nema podršku porodice u onome što radi, isključivo radi mišljenja drugih ljudi.

Stvari, prije svega, treba posmatrati kakve su u odnosu na Allahov propis i Njegovo zadovoljstvo, a ne kakve su u očima ljudi. „Nije se rodio ko je ljudima ugodio“ – poznata je narodna izreka. I zaista, do ljudskog zadovoljstva put je nemoguć. Do zadovoljstva Gospodara je samo jedan put. Put Istine i Dobra. A koliko smo mi više opterećeni zadovoljstvom ljudi u odnosu na zadovoljstvo Gospodara?

Djevojka želi da se pokrije i razmišlja o reakciji okoline.

Roditelji brane pokrivanje kćerki zbog mišljenja okoline.

Djevojka radije prihvata blud, nego poligamiju. Blud je tajan a poligamija je „društvena sramota“. Ili se roditelji suprostave takvom braku kako ih društvo ne bi ogovaralo.

Mladić neće da se oženi djevojkom koju roditelji ne prihvataju ali će otići u blud.

Sramota je oženiti razvedenu ili stariju djevojku.

Sramota je udati se za razvedenog ili starijeg.

Sramota je ne otići na ekskurziju ili matursko veče jer svi idu… Šta će reći ljudi?

A šta će reći Gospodar? Kur’an Časni nas uči da zadovoljstvo ljudi nikada ne smije biti ispred zadovoljstva Gospodara. U ajetu koji govori o slučaju Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem, njegovog posinka Zejda, radijallahu anhu, i Zejneb, radijallahu anha, Uzvišeni Allah kaže:

„A kad ti reče onome kome je Allah bio blagodaran, i kome si i ti bio blagodaran: ‘Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!’ – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. A Allahova odredba je izvršiva!“ (sura El-Ahzab, 37)

Uzvišeni Allah nam poručuje da nam je preče da se Allaha bojimo, nego da na ljude gledamo. I to nam treba biti mjerna jedinica naših djela. Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je Allahovom odredbom oženio ženu svog posinka, nakon što se on od nje razveo. To je tada bilo društveno neprihvatljivo. Ali kod Uzvišenog nije bilo grijeh. I ovaj događaj nas uči da društvo nije bitno tamo gdje nema nezadovoljstva Gospodara.

Drugi slučaj jeste osjećaj nelagode koji drugu prouzrokuju drugi ljudi i naš odnos prema njima.

„O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za nihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti sa se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio veliki grijeh.“ (sura El-Ahzab, 53)

Istine se ne trebamo stiditi. Niti mišljenja ljudi u onome što nije zabranjeno kod Allaha. Islam mnogo vodi računa o zaštiti ljudskih emocija. Međutim, naše odluke koje nisu na uštrb drugih ljudi, odluke koje su islamom dozvoljene, ne trebamo mjeriti mišljenjem ljudi. Ako želite samo upisati neki kurs ili školu, upitajte nekoliko ljudi i zabilježite njihove odgovore. Nećete nikada naći da vas različiti ljudi podržavaju u nekoj odluci. A zašto bi i bilo važno šta drugi misle? Nije li vaša sreća samo vaša?

Sjetite se koliko je brakova propalo zbog društva. Dobrih prilika zbog „šta će teći svijet“. Grijeha učinjeno zbog „da budemo kao drugi“.

Sjetite se da ništa nije vrijedno gubitka Njegovog zadovoljstva. I sjetimo se da je pogrešno žrtvovati svoju sreću za ljudsko zadovoljstvo.

„Šta će reći Allah?“ – neka bude naša jedina briga.