Tekstovi

“Mama, zašto naš stan nije velik kao njihov?” – dobila sam pitanje od svog djeteta , nakon što smo naišli na video uređenja prostranog stana/kuće dvoje mladih. Prvo sam osjetila tugu i nemoć. Zaista bih i ja voljela da naš stan nije tako mal kao što jeste. Na trenutak sam razmislila.

“Ako Allah bude htio, imat ćemo i mi velik stan. Trebamo biti zahvalni na onome što imamo“ – odgovorila sam mu sa osmijehom.

“A je li naš stan mal?” – upitao me ponovo.

“Kada ga usporedimo sa njihovim stanom, jeste. Mal je. Ali, kada ga usporedimo sa šatorima u Gazi, koje vjetrovi nose i koji propuštaju kišu, naš stan je mali dvorac. Zamisli samo koliko je hladno zimi u šatoru, koliko je opasno ljeti od komaraca i drugih insekata” – odgovorila sam mu. “Nikada nemoj gledati samo u onoga ko ima bolje od tebe. Uvijek pogledaj i u onoga ko ima gore, u isto vrijeme” – dodala sam. U trenutku kada sam ovo izgovorila osjetila sam balans u svojoj duši, između želje za većim i boljim i zahvalnosti na onome što već imamo. A zatim je prevagnula zahvalnost. I zbilja, biti zahvalan je posebno vrijedno.

Danas kada smo sve više zaokupljeni da pružimo našoj djeci što više materijalnog, jako je bitno da ne zapostavimo njihov moralni odgoj. Da ih naučimo da uvijek postoji i bolje i gore. Da ih naučimo da ljude ne cijene prema materijalnom bogatstvu, već prema moralu. Da ih naučimo da koliko god da imaju, ne budu oholi ili nadmeni. I da baš na svemu budu Njemu zahvalni. Jer Onaj koji je nekome nešto uskratio, mogao je i nama to isto uskratiti. Ali, dao nam je iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote.

Odgajati djecu u isto vrijeme znači odgajati i sebe, jer mi zajedno sa njima upoznajemo jednu novu, do tada ne otkrivenu, dimenziju sebe. A također, kao roditelji, mi smo najbolji i najveći uzori svojoj djeci, i čak ako to i ne kažu, oni se vrlo često žele identifikovati s nama i doživljavaju nas kao “idealne”, naročito dok su mali.

Zato, kada se desi da želimo imati nešto veće, bolje ili više, imajmo na umu da nećemo to dobiti ljubomorom, ljutnjom na sudbinu i negodovanjem. Uzvišeni Allah nam je u Kur’anu Časnom obećao da povećanje blagodati dolazi sa povećanjem zahvalnosti: “I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (sura Ibrahim, 7)

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti. O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih.” (sura El-Beqare, 152-153)

Ovi ajeti nam trebaju biti snaga i motiv kako da dođemo do željenih blagodati. Našim primjerom trebamo pokazati djeci da zahvaljujemo i srcem i riječima i djelima i onda kada nam je najteže. Učimo ih da je to put do uspjeha, uz trud i rad, a nikako negodovanje uz pasivnost. Pokažimo im da nismo pohlepni i da nismo sebični. Pokažimo im primjerom da uvijek mislimo i na one koji nemaju ili imaju manje.

Nemojmo uvijek spominjati ono što nemamo u njihovom prisustvu, već govorimo kako imamo blagodati koje bi drugi poželjeli. Na taj način ćemo im pomoći da odrastu u dobre, vrijedne i zahvalne osobe, uz Allahovu pomoć. Na taj način ćemo ih naučiti balansu koji će im vrijediti kao putokaz kroz život, kada god budu nečim nezadovoljni.

Molim Allaha da nam olakša najveći emanet ovog vremena – odgoj djece, i da uputi našu djecu na Pravi put. Amin.