Prilozi posjetitelja

Dok sam uživao u kladionici i kriminalnom životu supruga je dovila za mene

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Djetinjstvo… Samo pomisao na taj period života izaziva u meni tugu. Imao sam teško djetinjstvo. Sa četrnaest godina radio sam na pijaci, istovarao robu, utovarao, tako sam zarađivao, školovao se… Kako sam odrastao, javljala se sve veća želja za ovim nestvarnim dunjalukom. Drugovi stasali, vozili dobre automobile, lijepo se oblačili, izlazili u skupocjene restorane, a ja samo sanjao kad ću i ja to moći jednog dana… Šejtan me uzeo pod svoju kontrolu i počeo sam zarađivati na loš način. Sve je to bilo bajno i krasno, novca sam imao što možda neko neće vidjeti nikada svojim očima, ali onda počinju stizati aferimi. Tjeskoba u grudima, problemi preveliki i ogromna iskušenja.

Jednog dana ušao sam u jednu radnju i ugledao prelijepu ženu, lijepo odjevenu. Radila je u toj radnji. Upoznali smo se i nedugo zatim počeli smo živjeti u vanbračnoj zajednici. Ona pretiha, skromna, dolazi iz vjerske porodice, ali nije uopće slutila šta će se desiti niti je znala čime se ja zapravo bavim u životu. Često me znala pitati zašto neću klanjati, a ja sam uvijek odgovarao isto: “Što bih klanjao, kao da će mi to nešto pomoći.” Da mi Allah oprosti na takvom razmišljanju!

Dok sam uživao u kladionici i kriminalnom životu, nju sam stalno posmatrao dok je klanjala i stalno je plakala. Kad god sam je pitao zašto plače, rekla bi da moli Uzvišenog da me uputi na pravi put, da me promijeni i da budem normalan insan, jer u mojim očima vidi dobrotu i zna da nisam takav kakvim se pokazujem u javnosti. A ja opet to sve pomnožim sa nulom.

Jedne noći pred samo spavanje mi smo se posvađali, jer sam i nju uvukao u neke probleme za koje nije znala. Zaspala je u sobi sama, uplakana, a ja u dnevnom boravku ostao do kasno u noć jer nisam mogao spavati od silnih problema. Taman uhvatim prvi san, kad su se počeli prozori i vrata tresti… Otvorim vrata i imam šta vidjeti: ljudi u crnom (policija) ulijeću u kuću, mene lišavaju slobode, a i moju sadašnju suprugu. Išlo je to unedogled, bez sna, bez jela i pića, ali stisnuo sam zube i stao pred zakon i priznao sve što sam radio, čak sam i krivicu tuđu bio spreman uzeti na sebe samo da nju zaštitim… Nije vrijedilo i sve je uzalud bilo. Mnoge ružne stvari sam vidio, a i nju samo dva puta… Bio sam se pomirio s tim da sam je izgubio kao i sve u životu, ali šta se dešava… Čovjek koji je ležao pored mene u pritvorskoj jedinici isjekao je sebi vene, nastao je ogroman haos, a razlog tog čina bio je što je primio pismo od supruge koja ga je ostavila i zatražila razvod braka. Tada sam bio na rubu živaca da sebi oduzmem život.

 Jedne noći liježem uplakan, nekako zaspah i u snu čujem glasan ezan. Skačem kao iz topa, ali ezan više nisam čuo. Sata nisam imao tu gdje sam bio, ali sam otišao i uzeo abdest i klanjao sabah-namaz… Tako sam danima klanjao i dovio. Nedugo zatim dolazi obavijest da sam pušten na slobodu i izlazim sa jednom kesom stvari, kad imam šta vidjeti ispred kapije: moja sadašnja supruga stoji blijeda, izmorena, uplašena i raširenih ruku trči prema meni, snažno me grli govoreći: “Sve će ovo proći i sve ćemo ovo zaboraviti. Ja vjerujem u tebe i u tvoju promjenu. Rekla sam ti da u tvojim očima vidim dobrotu, ljudskost i vjerujem da ćeš se kad-tad promijeniti...”

Od tada je prošlo šest godina. Sada mi je dvadeset devet godina. Supruga i ja vjenčali smo se odmah po mom izlasku iz zatvora, i općinski i šerijatski. Imam vlastitu firmu koja se bavi završnim građevinskim radovima i jako je uspješna. Sada klanjam svih pet vakat-namaza, postim i moj se život promijenio kako sam se Allahu obratio prije šest godina. Sada ja znam često plakati na sedždi dok me supruga posmatra i smješka se. Kada sam je upitao zašto se sada smješka, odgovorila je: “Smijem se jer sam ponosna na tebe, što nikada nisam sumnjala u tebe, što me nisi iznevjerio.”

Život bez namaza, bez ibadeta, vjerovanja u Allaha, nema nikakvu vrijednost ni smisao. Sada u životu imamo bereket, sve što bismo kupili, brzo bi se trošilo i nestajalo.

Omladini koja još nije na pravome putu želim reći: Probajte praktikovati vjeru. Allah neće pomoći Svome robu ako Mu se on ne obrati dovom. Klonite se bluda i lošeg života. Ja sam Allahu zahvalan što me spasio i počastio najboljom i najljepšom životnom saputnicom na cijelome dunjaluku. Poslao mi je nju da me spasi belaja i, ne daj Bože, kobne završnice moga života. Sada živim skromno i imam dovoljno da sebi priuštim sve ono za čim sam nekada patio, ali većinski dio novca usmjeravam u dobrotvorne svrhe, jer smatram da, kada mi Allah podari nafaku i zaradim, ne želim sve za sebe sačuvati, moram udijeliti i drugima. Direktor sam firme skromne i uspješne. Živim pod kirijom jer ne žudim još za kućama, stanovima svojim, i osjećam se baš ispunjeno i zadovoljno, elhamdulillah. Jedino za čim sada žudim jeste da svoju hanumu, ako Bog da, odvedem na umru. To mi je sada životni cilj.

Mijenjajte se, ljudi, dok još možete!

Brat A.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta