Savjeti

Facebook i omladina

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pročitajte ovaj zanimljivi članak, a ispod njega pogledajte video, na ovu temu, koji će vas zaprepastiti

U Februaru 2004. student Mark Zuckerberg sa svojim cimerima na Harvardu pokrenuo je Facebook, najveću društvenu mrežu na svijetu sa preko milijardu korisnika. Iako mu je samo bio cilj da olakša komunikaciju među studentima, tada nije mogao ni sanjati da će upravo njegova ideja povezivati danas stotine miliona ljudi. Da će ući u skoro svačiju kuću koja ima Internet konekciju, a tu ni naša zemlja nije izuzetak. Tipična priča o američkom snu…

sve počne ni od kud, sasvim slučajno. Par prijatelja se se dogovore da uđu u posao sa svojom idejom i sa par dolara u džepu i na kraju sve preraste u nešto što nisu mogli ni sanjati. Prilično providno! Da li je zaista to moglo biti tako? Postavimo sebi pitanje da li je sve moglo biti samo vrlo dobro planirano i zamišljeno na nekom drugom mjestu, da bi neko drugi imao pristup nečemu čemu inače nikad ne bi mogao, da bi imao kontrolu nad mnogo toga i to na najjeftiniji mogući način a da toga nismo ni svjesni!?

Jedina dobra strana Facebook-a (ako ga uopšte ima), jeste da možete pronaći prijatelje koje niste vidjeli godinama. Za naše sredovječne generacije to bi i imalo smisla. Međutim, danas skoro da nema osnovno i srednjo školca koji nema svoj Facebook profil. Dodaju na stotine i hiljade „prijatelja“ – virtualnih, tako da se mladi sve više druže u virtualnom svijetu, a zaboravljaju na žive prijatelje i druženje kao i normalno ponašanje u realnom svijetu.

Drugi, ogroman problem facebook-a jeste, što većina korisnika postavlja na stotine svojih, ličnih fotografija, često vrlo intimnih. Kreiraju se foto-albumi koje dijele sa svojim „prijateljima“. Međutim, facebook ima jednu „grešku“ – sigurnost. Na ovo većina korisnika ne obraća pažnju. Kako sigurnosna pravila mijenjaju svako malo a da javnost o tome nije ni obavještena, tako čak i oni koji obraćaju pažnju na sigurnosne dozvole ne budu svjesni promjena da su njhive slike i tekstovi upravo postali vidljivi nekom na koga nisu ni pomislili. Pa tako često možete čuti kako je neko vidio nečije slike iako tu osobu nema u prijateljima, a da ta osoba pojma nema. Ili ako neko komentariše ili uradi „recommend“ nekog članka.

Ako ja imam „prijatelja“ Johna Johnsona u SAD, a on ima stotine „prijatelja“ koje ja ne poznajem, ja mogu vidjeti njegove slike i on moje. Međutim, ako ja komentarišem slike moga „prijatelja“ Mehe iz Doboja, automatski John koji nema pojma ko je Meho, može ući u njegov foto-album i pregledati sasvim normalno sve njegove slike. Naravno može ih i uredno snimiti na svoj računar i poslati nekom trećem. Ovo se zove zloupotreba podataka. Da ne govorim o tome da mnogo korisnika napiše i punu adresu gdje živi, ili kad ode na putovanje, obavezno se mora staviti obavijest da je na putu prema XY gradu i da to „raja“ masovno „lajkuje“. Pa onda odjednom sazna da su mu lopovi provalili u kuću. Suludo. Ili o tome, koliko pedofila vreba na internetu i traži slike djevojčica i dječaka.

Preko 90% korisnika sigurno i ne razmišlja da čim postave svoje slike na „besplatne“ računare-servere Facebook-a, oni više nisu vlasnici svojih podataka. Makar ih i obrisali, ti podaci će sigurno ostati pohranjeni na backup-serverima Facebook-a, i ne samo njega. Znači što ste jednom objavili na Internetu, ostaje trajno vlasništvo nekoga drugog, a da mu niste dali pravo za to. Ovo su činjenice koje malo ljudi uopšte zna, iako se nalaze u zakonima mnogih država!

Razmislite o samo jednom aspektu – obavještajne službe širom svijeta! Ima li jeftinijeg načina da dođete do informacija o nekom, pri čemu taj neko drage volje vam daje ono što nikom ne bi trebao!? Zaista, upitajmo se: zašto svoje slike ne stavimo na stub ulične rasvjete ili na zid zgrade da ih svak može vidjeti? Da li bi vas bilo stid, kako bismo se osjećali tada? Kada vam neko nešto daje džaba, dobro razmislite zašto vam to daje!!!

Zapitajte se prije nego što postavite vašu sliku, sliku vaših prijatelja iz razreda, sliku vašeg nastavnika, nastavnice, da li imate pravo na to!? Je li vam neko dao odobrenje da postavite moju sliku, ili da skinete i printate moju sliku!?
Ovo nije preporuka za ukidanje Interneta, niti nekorištenje Facebook-a, već da se dobro razmisli i da se i Internet i Facebook i slične stranice, koriste oprezno, bez postavljanja ličnih podataka i slika.

A sada malo o finansijama. Usput, da li ste znali da cijena Facebook-ovog podatkovnog centra kojeg upravo gradi u Altooni (država Iowa) iznosi oko 1,5 milijardi američkih dolara? A već ih ima nekoliko. A koliki su tek operativni troškovi jedne tolike firme. Kako je jedan student došao do tolikog kapitala? Sad se vratimo na početak teksta – ko uopšte želi da investira toliki novac samo da bi, iz svog merhameta, ljudima omogućio jednostavnu komunikaciju i pronalaženje prijatelja?

Pogledajte sljedeći video:

Autor: Miralem Isić, dipl. ing. Inf.
Prilagodila: Fondacija Daru-l-Kur’an Mostar

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: