Prilozi posjetitelja

Molila sam se ikonama i svecima

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Oduvijek sam vjerovala u Boga i imala veliku želju da osjetim slast vjere. Mnogo puta sam iz tog razloga htjela da saznam više o svojoj vjeri, hrišćanstvu, ali kad god bih započela, vrlo brzo bih odustala. Sve mi je djelovalo previše komplikovano, pogotovo trojstvo, za koje garantujem da većina hrišćana uopšte ne poznaje, kamoli razumije, a vjera bi trebala biti jasna i lako shvatljiva svima. Čovjek ne može zamisliti trojstvo a da mu se tad u glavi ne javi slika tri različite i odvojene ličnosti. Čak i kada odemo kod sveštenog lica da nam pojasni taj koncept, dobijemo odgovor: “Samo vjeruj, to je tako, ne postavljaj pitanja.”

U sobi sam imala ikonu pred kojom bih se molila, vjerovala sam da mi taj svetac može donijeti olakšanje i pomoć. Od njega sam tražila isto ono što bih tražila i od Boga, vjerovala sam da svetac takođe ima moć da mi pomogne. A kada bih otišla u crkvu, iz nekog razloga ništa nisam osjećala iako sam se trudila. Nisam znala kome da se molim jer su svuda razne ikone, iako druga božija zapovjest glasi: “Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj“, a danas su crkve prepune ikona, statua, krstova i njima se ljudi mole. Iako nam sveštena lica govore da nas ikone samo podsjećaju na Boga i da su nam sveci “samo” posrednici, to među vjernicima nije tako, svako se moli tim svetim ljudima i od njih očekuju pomoć. Vjeruju da oni imaju moć i time krše prvu božiju zapovjest jer nekog izjednačavaju s Bogom. To niti jedan božiji poslanik u Bibliji nije radio niti tome pozivao.

Ova praksa se temelji isključivo na crkvenoj tradiciji, a ne na onom u šta je pozivao Isus i ostali božiji poslanici kroz istoriju. Biblija uopšte ne zastupa ideju o posrednicima. Štaviše, Biblija zabranjuje upućivanje molitve bilo kome drugom sem Bogu, čak i anđelima: “Ja, Ivan, (…) padoh ničice pred noge anđelu, koji mi ovo pokaziva, da mu se poklonim. A on mi reče: “Nemoj, jer sam i ja rob kao i ti, i braća tvoja proroci i oni koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se klanja, samo Njega obožavaj.” (Otkrivenje, 22:8-9)

Danas vidimo sve suprotno, danas se obraćamo ljudima koji su već odavno mrtvi, koji ni sebi ne mogu pomoći, kamoli drugima. I zašto bismo uopšte to radili, kada se možemo u svakom trenutku obratiti Onome koji je Živi i Vječni, u čijoj vlasti je sve, koji je uvijek prisutan, koji nas uvijek čuje i vidi. Ne može se osjetiti istinska slast vjere obraćanjem čovjeku koji je bio kao i svi mi, grešan i slabašan, jer nema čovjeka koji nije takav, koliko god da je pobožan. Umjesto toga, imamo Boga koji jeste savršen, ima svo znanje, svu moć i kontrolu nad svim, pa i nad tim ljudima kojima se ljudi mole, a koji ih ni ne čuju. Bog nam nikada nije dao ni naznaku da se njima trebamo obraćati. Dovoljno je Njemu se obratiti, ne trebaju nam posrednici da bismo došli do Njega.

Trenutak koji mi je preokrenuo sve jeste kada sam saznala kakav status Isus ima u islamu. Sve je imalo smisla, sve je bilo tako logično i jednostavno. Tu poruku svako razumije, i malo dijete i odrastao čovjek. Najveći šok i prijatno iznenađenje mi je bilo da muslimani prihvataju i vole Isusa, i to na način koji je tako logičan. To je bilo ono u što sam oduvijek vjerovala, to je ono sa čime se svaki čovjek rađa. Upitaj dijete, ono nikada neće reći da vjeruje u trojstvo, nego u Jednog Boga kojem ništa nije slično. Prosto i jednostavno.

Žao mi je što većina hrišćana ne poznaje Bibliju jer bi čitanjem nje vidjeli koliko svi mi imamo zajedničkog i da sve potiče iz istog izvora. Isus se molio Bogu, ne samome sebi, i to na isti način kao muslimani danas. Nisu potrebni sveci kojima se treba obraćati, nisu potrebne ikone da bismo pričali sa Stvoriteljem, niti brojanice i hamajlije da bismo bili zaštićeni. Imamo Jednog Jedinog Boga, Savršenog, Svemoćnog, Sveznajućeg, Onog koji prašta i koji je Milostiv. Ništa se bez Njegove volje ne može desiti, od Njega sve zavisi i samo se na Njega čovjek može osloniti. On je uvijek tu, samo Mu se treba obratiti. Samo Njemu Jedinome. Jedino tada čovjek postaje smiren i zadovoljan, jer zna u čijim rukama je sve.

Islam je logičan i jednostavan, pruža jednostavnu formulu, svakom razumljivu: Bog je jedan bez ikakvih “primjesa”, i Isus kao čovjek poslat od Boga, kome je Bog omogućio da čini razna čuda i svojim prelijepim manirima poziva ljude u vjeru u jednog Boga. Islam nas uči da postavljamo pitanja i koristimo svoj razum i intelekt. Sama objava božije knjige, Kur’ana, je započela riječima “Čitaj (uči)!” koje nas podstiču da u svim aspektima života težimo ka promišljanju i napredovanju.

Žao mi je što većina nema kompas koji bi ih vodio kroz život, i zato je sve više tuge, briga i besmisla među ljudima. I sama sam bila dio toga, lutala ne znajući kuda idem, zašto sam ovdje, koja je svrha mog postojanja i svega oko mene. Islam mi je dao sve odgovore. Onome ko istinski želi da dođe do istine, samo je potrebno da ostavi emocije i pristrasnosti po strani i upusti se u traganje, a to će ga zasigurno dovesti do islama, vjere koja je univerzalna za svakog čovjeka i koja istinski odgovara njegovoj prirodi.

Sestra 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: