Obraćenje duše

Sjećam se tačno tog trenutka kada mi se cijeli život promijenio, kada sam shvatila da više ne razmišljam “ako prihvatim islam”, nego da sam u jednom trenutku počela razmišljati “kada prihvatim islam”. Za mene to više nije bilo upitno. Postalo je neizbježno.

Kad me to „obuzelo“, bio je to kao onaj trenutak kada shvatite da ste zaboravili nešto važno kod kuće, a želudac vam se savija i ne možete disati. U tom sam trenutku shvatila da više nisam ona osoba kakvom sam sebe htjela uvjeriti da jesam, odnosno da to već dugo nisam. Sjećam se sunca toga momenta i sjećam se ceste ispred sebe. Sjećam se da sam na trenutak zaboravila kamo sam se vozila. I sjećam se da me bilo strah, nedvosmisleno i to je bio iracionalan strah.

Kada vjera kaže – da smo mi rođeni muslimani, odnosno da smo rođeni u čistoj vjeri voljom Božjom, ja u to ne sumnjam. Zasigurno jesam i znala sam da jesam, iako u to vrijeme nisam znala točno što sam.

Ipak sam znala što nisam. Nisam bila svim srcem katolkinja kršćanka, bez obzira koliko sam zdravo Marija izmolila ili križeva i kipića u kući imala ili na koliko crkvenih službi išla na koje me majka dovodila i nagovarala. Učila sam i molila i tražila odgovore na pitanja koja su me mučila. Postojao je niz događaja kroz moj život, događaja, vlastitih sjećanja i snova koji nisu imali smisla u trenutku kada sam ih sanjala, a bili su urezani u moje sjećanje…no vremenom su mi postali jasniji.

Moje prvo kratko upoznavanje s islamom došlo je u obliku knjige pod nazivom „Kralj vjetra“ , autorice Marguerite Henry, koja opisuje priču o malom marokanskom konjušaru i njegovom posebnom ždrijebu. Bila sam strastveni čitač u mladosti. Iako se ne sjećam koliko sam tada imala godina, odlično se sjećam dijela o njegovom postu u mjesecu ramazanu. Nekako smatram da je ovo izvorno buđenje mog srca i kretanje u ono što sam zaista bila, ali bez ikakvog drugog ozbiljnog izlaganja islamu u godinama nakon čitanja te knjige, sve sam ponovno izgubila.

Nešto kasnije, pretpostavljajući da sam imala oko osam godina kada sam čitala Kralja vjetra, kada sam imala oko dvanaest godina – mučili su me tajanstveni snovi koje nisam sasvim razumjela. Bili su o stvarima oko kojih ništa nisam znala. Nisu bili strašni, ali su djelovali tako stvarno…onaj kojeg se najslikovitije sjećam bio je san u kojem sam stajala u savršeno četvrtastoj sobi obloženoj drvom s tepihom s uzorkom koji je bio postavljen u jednom smjeru. Za osvjetljavanje sobe gorjele su svjetiljke.

S moje lijeve strane bio je izrezbareni drveni paravan iza kojeg je bila još jedna soba, soba za koju sam u ovom snu znala da je soba koju koriste žene. Također sam znala da netko poput mene ne smije biti u sobi u kojoj sam stajala. Ne samo da sam stajala u ovoj zabranjenoj sobi, sobi za muškarce, nego sam također stajala tamo bez ičega što mi je pokrivalo glavu.

Kao dvanaestogodišnjoj kršćanskoj djevojčici, koncept odvojenih soba za muškarce i žene i koncept pokrivanja glave bio je nešto o čemu mi doslovno nikada nisu govorili niti sam bila izložena. Ipak, u ovom sam snu znala i osjećala šta radim krivo, šta trebam učiniti kako treba i u mom srcu nije bilo pitanja zašto.

Osjetila sam ljubav i brigu milosrdnog Boga koji me gledao kako stojim u sobi i osjećala sam se kao da sam iznevjerila svog Stvoritelja. Taj osjećaj srama i tuge ono je što mi se čini najživljim u snu, iako bih i sada mogla nacrtati sobu i izrezbarenu ploču. Tako ih se dobro sjećam.

Sjećam se i duge haljine koju sam nosila. Iako u snu nisam ulazila u to, čak se sjećam kako je izgledao ženski dio. Smatram da je ovaj san razlog zbog kojeg toliko snažno osjećam želju da nosim hidžab, osjećam se kao da me Bog priprema za stvari koje ću učiniti samo jedno desetljeće kasnije. Bilo je i drugih snova s pogledom na stvari kao što su nošenje brade kod muškaraca, koji mi u to vrijeme nisu imali smisla. Prošlo je desetljeće kasnije i možda pet mjeseci prije nego što sam se obratila, usnila sam još jedan san.
______________

Upravo sam bila završila telefonski razgovor sa svojim poznanikom muslimanom u kojem me je zadirkivao vezano za moje prihvatanje islama. Bila sam uporna u tome da iako poštujem islam i neke stvari mi imaju smisla, ne vjerujem u njega toliko da bih primila islam. Snažno sam se borila da ostanem u poricanju. Bila sam toliko uplašena da nisam htjela priznati ono što sam zapravo u srcu već bila. Ali Bog je imao drugačiju ideju i plan za mene.

Trenutak nakon što sam završila poziv, legla sam na krevet, zatvorila oči i odmah sam bila podignuta na drugu razinu. Ispred mene je stajala žena prekrivena od glave do pete, a na licu joj je bilo nešto što je izgledalo kao maska: veo koji je prekrivao donju polovicu njezina lica, tako da sam joj mogla vidjeti samo oči i polovinu nosa/lica.

Bila sam njome istovremeno fascinirana i prestravljena. Prišla sam bliže da pogledam i u tom trenutku sam shvatila da sam to bila ja iza tog vela i da sam gledala sebe. Užasnuto sam ustuknula, iskočila iz kreveta i bacila telefon preko sobe. Bila sam prestravljena, bila sam šokirana…Ipak sam osjećala da sam vidjela tračak vlastite budućnosti…

Osjećaj u meni trenutak nakon što sam izgovorila šehadet je osjećaj koji nikada neću moći opisati riječima.

Činilo mi se kao da tako jako svijetlim iznutra da ću eksplodirati u sitne komadiće svjetlosti. Osjećala sam kako Bog uzima sa mene sve moje grijehe i čini me novom, kao da sam progledala nakon toliko godina sljepila ili kao sam se napokon probudila nakon dugog sna. Mir i sreća tog trenutka živjet će u meni zauvijek, osjećaj je neopisiv…

Sjećam se trenutka kad sam znala da se sve promijenilo. Tijekom svog života uvijek sam bila osoba koja sam sada, voljom Božjom, samo mi je trebalo 22 godine da dođem do mjesta gdje sam to mogla shvatiti i prihvatiti. Od tog dana, nikad se nisam osvrnula. Nikad nisam požalila šta sam učinila jer sam u proteklih godinu i pol dana pronašla više smisla, sreće i više zadovoljstva u svom životu nego u 22 godine koje su prethodile.

Nikada ne bih bila nitko drugi osim onoga što sam sada. I to je, prijatelji moji, pravo obraćenje moje duše.

Izvor: Discovering islam