Prelijepe priče o prelasku na islam u Hrvatskoj

Osobno svjedočim dokaze kako Allah, dž.š., upućuje u islam one Svoje robove koje On, Uzvišeni, želi. Ima ih, hvala Allahu, dž.š., sve više. Sada ću vam ukratko prepričati jednu zanimljivu životnu priču. Prošle se godine na vjeronauku za odrasle u Zagrebačkoj džamiji pojavi jedna naša sestra sa željom da uči o islamu, s ciljem da postane muslimanka. Iskreno, nekako sa skepsom dočekam takve zahtjeve, posebno kada inzistiraju da to obave što prije. Do sada sam upoznao puno avanturista, koji su nakon prihvaćanja islama dolazili u džamiju nekoliko mjeseci, a poslije od njih ni traga ni glasa. Ali, ova je sestra doista fenomen, da joj Allah, dž.š. podari svaki hajr i učvrsti je na pravome putu. Odgojena kao katolkinja, bila udana za muslimana, koji ju je, nažalost, matletirao i od koga se na kraju morala rastati. I ova naša sestra, nakon razvoda od ovog “muslimana”, umjesto da bježi od islama i muslimana što dalje, ona je počela detaljno proučavati islam, i na kraju ga čvrsto odlučila prihvati.

I to ne bi bilo toliko čudno da, prije nego je upoznala islam, nije upoznala i pravoslaca za koga se željno željela udati. Ali, sada to nije bilo moguće, jer se muslimanka ne može udati za nemuslimana dok ovaj ne prihvati islam. Takav je propis. Sestra bez razmišljanja pred svog novog izabranika postavlja ultimatum. Zbog ljubavi, ili uvjerenja, (ja sam uvjeren da je zbog uvjerenja) brat pravoslavac je javno izgovorio šehadet. Nakon toga smo ih isti dan i šerijatski i službeno vjenčali (u Hrvatskoj šerijatsko vjenčanje automatski ima učinak građanskog braka).  Naša je sestra odmah odlučila staviti i hidžab, s kojim ponosno hoda po Zagrebu, a sada uspješno završava i tečaj kur’anskog pisma. Eto, to je kada Allah, dž.š., uputi na pravi put koga On želi. Neka Mu je hvala, mi ne bismo bili na Uputi, da nas On uputio nije!

_______________________________

I tako mene prije nekoliko godina nazva jedan Banjalučanin i sočno me pozdravi riječima “merhaba efendija” 🙂 . I kaza mi da ima sina koji bi trebao putovati u Qatar i kojem bi ja kao efendija po preporuci, eto, trebao malo približiti arapsku kulturu i običaje, jer njegov sin nema pojma o tom svijetu, a ne bi želio išta krivo napraviti kada se susretne s bogatim arapskim poslodavcima i novom sredinom koja je bitno drugačija od Zagorja gdje se Banjalučanin skrasio kada je izbjegao iz svoga grada 93′ sa svojom suprugom nemuslimankom i troje malodobne djece. Naravno, rekao sam mu da nije problem i neka sin dođe na razgovor. Prvi susret sa sinom ostat će mi uvijek u sjećanju: “Hvala vam što ste me primili na razgovor, ja sam kršćanin, i nemojte me pokušavati prevoditi na islam” – uz čvrst, rekao bih, prijeteći stisak ruke, upoznah ja naočitog mladića iz mješovitog braka kojeg je otac musliman poslao na katolički vjeronauk kako bi se dijete lakše uklopilo u sredinu koja u vrijeme sukoba Bošnjaka i Hrvata u Bosni i nije bila baš naklonjena muslimanima, i koji je sada pretpostavljo da će ga jedan imam pokušati obrlatiti i uvesti u islam.

Dobro, majka je katolkinja, pa se nekako i očekivalo se da će dolaskom u Hrvatsku dijete pohađati katolički vjeronauk u vrijeme kada nije bilo baš lahko javno kazati da ste musliman, pogotove ne u prigradskoj sredini koja je bila 99 % kršćanska. No, dobro, sin je sada htio putovati u jednu tipičnu muslimansku zemlju radi posla. I tako sam ja dao sve od sebe da mu dočaram Qatar u kojem dotada nikada nisam bio. No, mladić je počeo propitivati i o vjeri, jer ipak putuje u jednu islamsku zemlju u kojoj su na snazi i šerijatski zakoni. I kolikogod sam pokušavao izbjeći direktan govor o vjeri, jer sam obećao, mladić je počeo inzistirati da mu u kratkim crtama ipak napravim i usporedbu islamskog i kršćanskog učenja.

Kada je saznao da su Isus i Marija spomenuti u Kur’anu, i da ih mi muslimani volimo kao što volimo i Muhammeda, s.a.v.s., momčina je navaljivao da se ponovno susretnemo, jer mu tek sada ništa nije bilo jasno. I tako nekoliko puta. Razgovori više nisu bili o Qatru i običajima Arapa, nego samo o islamu. Kunem se da je to sam inicirao i inzistirao. I šta? Da skratim, on koji nikada dotada nije čuo ni za jedan islamski propis, pojma o pojmu nije imao kada je u pitanju islam, počinje izučavati islam i na kraju ga prihvaća. Danas ovaj mladić svaki namaz obavlja u džematu, naučio je i kur’ansko pismo, oženio se hairli ženom koja nosi hidžab i dobio s njom prekrasnog sina. MašaAllah. U Qatar, hvala Allahu, nikada nije otišao.

I s ovim slučajem ništa čudno, jer ljudi po rođenju imaju slobodu i mogućnost izbora, da ostanu u svojoj vjeri, ili da je promijene, da i njegova majka nije slijedila sinove stope. Mašallah, Elhamdulillah. Da, majka rođena kršćanka uz sina prihati islam, i postade redovna džematlinka, međutim, babo, rođeni musliman, iz tipične banjalučke komunističke porodice zasada ni mukajet, usprkos svom sinovljevom i supruginom nagovaranju.

FB profil: Mirza Mešić