„Vjernici su kao jedna čvrsta građevina…“

“Vjernici su kao jedna čvrsta građevina, svaki dio građevine podupire drugi dio“. (Hadis bilježi Buharija)

Ovaj hadis mi već nekoliko dana ne napušta misli. Pisati i pričati o vjeri je mnogo lakše nego živjeti napisano i potvrditi djelima izrečeno.

Prije nekoliko godina imadoh jedan musibet zajedno sa svojom porodicom. Imajući povjerenja u jednog insana pojadah mu se. Trebao mi je neko ko će me iskreno saslušati i uputiti mi neki savjet, lijepu riječ ili utjehu. Na moje veliko iznenađenje, taj insan mi ponudi pomoć u svakom smislu. Obradovah se mnogo i u nevjerici se radovah da na ovom svijetu postoje ljudi koji žive sunnet. Oni čije riječi nisu samo izrečene i u vjetru izgubljene, već oni koji čvrsto stoje iza svake svoje riječi. Međutim, nedugo iza toga zamolih za ispunjenje jednog dijela obećanog, i umjesto ispunjenja dobih pregršt „opravdanja“ i isprika za nemogućnost ispunjenja obećanog.

Neizmjerna hvala Allahu koji je dao rješenje i bez tog insana, ali, tako mi Allaha, takav postupak brata ili sestre u vjeri zaista boli. Da se neko poigrao sa obećanjem ko nije u vjeri- bilo bi donekle i razumljivo. Ali kako da bude razumljivo od onih koji znaju za ajet: “I koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju.” (El-Bekare, 177)
___________________

U skorije vrijeme radeći na jednom projektu uvidjeh koliko malo vjernik biva vjerniku podrška. Koliko malo su mu vjernici vjetar u leđa i koliko malo ih zanima napredak Ummeta a koliko mnogo lični napredak. Strah me je da smo ummet koji priča. I to mnogo priča, bez djela koja prate tu priču, bez djela za kolektivnu dobrobit. Strah me je što često svoj korak vidimo kao velik poduhvat, a koraku brata u vjeri se cinično smijemo.

O riječima koje djela ne prate Uzvišeni Allah kaže: ”O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Es-Saff, 2-3)

I zbilja je ružno kada nam jezici pričaju a djela izostaju. Kada jezikom govorimo o podršci jedni drugima, a onda pri prvom ispitu zakažemo i padnemo. Kao vjernici, koliko puta smo jedni drugima bili podrška? Koliko smo puta pohvalili nečiji uspjeh? Koliko puta smo pomogli bratu/sestri u vjeri, čisto i samo zarad Allahovog zadovoljstva, bez da želimo da se za nas čuje i da „pokažemo svoju veličinu.“

Podupiremo li je jedni druge? I kako se osjećamo kada je u pitanju uspjeh nekog drugog a ne nas samih? Osjećamo li bol drugih kao svoju bol, iskušenje drugih kao svoje iskušenje? Jesmo li jedna građevina sa drugima ili smo samo „svoja cigla u građevini“? Jesmo li spremni uništiti uspjeh drugih samo kako bi naš uspjeh došao do izražaja?

**

U ovoj zadnjoj trećini mubarek Ramazana, razmisli o sebi u kontekstu navedenog hadisa. Razmisli o svom odnosu prema drugim muslimanima. Tako mi Allaha, nećeš pomoći drugog radi Njegovog zadovoljstva, a da On neće pomoći tebe. Nećeš biti podrška nekome a da On tebi neće poslati podršku kada ti bude najpotrebnije. Nećeš biti utjeha bratu ili sestri u vjeri, a da se Uzvišeni neće pobrinuti da tebe utješi u tvojim teškim trenucima.

Udjeljivanja ima više vrsta: imetkom, znanjem, lijepom riječju… Udijeli bratu i sestri riječi podrške. Podrži ih. Podrži njihove ideje, budi vjetar u leđa drugima. Uspjeh svakog vjernika je uspjeh cijelog Ummeta.I ne dozvoli da ti riječi budu sav domet vjere. Vjera su djela ukrašena riječima ili riječi poduprijete djelima. Vjera je životni moto. I neka tvoj karakter i tvoj ahlak budu sebeb da drugi zavole vjeru. Da se zadive ljepoti islama i muslimana.