Vjernik vs šejtan (1. dio) – Taktika

U životu vjernika dešavaju se svakakve stvari. Ponekad, jedno izvjesno vrijeme, neki vjernik zna živjeti svoju vjeru sa jednom posebnom ispunjenošću, sa tako snažnim zamahom, zanosom, ljepotom…I ništa mu nije mrsko. Ustaje na sabah osvježen, upija ljepotu, upija nur…Uživa u ibadetu.

A onda, nekada poslije, otkrije kako je stao. Stao i odavno stoji.

Vjernik se, u jednom času, trgne i shvati da više nije onaj nekadašnji, da se zanos izgubio, da je snaga splasla, da više nema uživanja u namazu kao nekad, vidi da su se stvari promjenile…I da se sve odvija po nekoj inerciji, po onoj izgubljenoj snazi, po nekoj rutini…I uplaši se svog stanja.

Jedna od prvih stvari koje, u takvom stanju, neki vjernik primjeti je to da se nalazi u statusu mirovanja. Ne napreduje, kako bi želio, ali i ne nazaduje. To ga, na tren, smiri.

Međutim, to, da postoji status quo, je jedna od najbolje i stalno izvođenih varki prokletog šejtana. Postoji samo naprijed ili nazad. Nema mirovanja. Zato šejtan tješi čovjeka pričom o mirovanju sa kojeg uvijek može, kad to poželi, krenuti naprijed.

Jer, čim insan zastane – sustiže ga neki od dušmana. A onda počinju posebni belaji po iman tog insana, belaji koji mogu biti dugotrajni samo iz jednog razloga: sam si stao, sam si kriv. Samo umoran čovjek zastane, a takav, onda, ne predstavlja neki težak zadatak za neprijatelje Allahove…

Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide? (sura Mulk, 22)

U tom stanju kada ga sustignu dušmani, oni ga okupiraju svim i svačim, ne bi li mu sakrili njegovo stvarno stanje, odvukli mu pažnju i usmjerili ga na nešto drugo, kako bi trošio sebe na pogrešne stvari. U tom stanju čovjek je i dalje vjernik, ali je oprhvan, umoran, pritisnut – a da toga i nije toliko svjestan. Ne da više nema radost oka u namazu, kako veli Iskreni, alejhi-selam, nego mu namazi čak postaju teret, što taj vjernik, doduše, nikad ne bi priznao, ali…Može se desiti da teško ustaje na sabah, da češće propusti neki namaz, pa naklanjava…Nema volje da čini stvari koje je prije činio, a neke druge, koje mu nisu bile nekad toliko drage, postale su draže, više im se posvećuje. To je zato što neprijatelj Allahov vrlo dobro vlada jednom vještinom:

…ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem…(sura Hidžr, 39)

Naravno, on kreće sasvim lagano sa uobičajenim, dozvoljenim stvarima kojima se posvećuje više vremena, pa polahko vodi do sumnjivih stvari i preko njih – u harame.