Tekstovi

„Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (Ez-Zarijat, 58)

Materijalizam koji vlada svijetom često nam nameće pitanja koja nesvjesno počnemo i sami živjeti: Kako ću zaraditi novac? Šta će biti sutra? Kako ću pokriti sve troškove života? Kako ću djeci obezbijediti budućnost? Tačno je da čovjek treba na ovom svijetu raditi, truditi se i boriti, ali to nikako ne smije dovesti do toga da on izgubi svoj smisao života na ovom svijetu i da zaboravi na Onoga koji je sve stvorio i koji opskrbu daje.

Postoje dvije vrste opskrbe kojima On daruje čovjeka:

1. Opća opskrba, koja obuhvata sve ono što koristi čovjeku.
2. Posebna opskrba, koja se odnosi na vjersko (duševno) stanje čovjeka, kao što je iman, korisno znanje, dobra djela i slično.

Mi možemo tražiti posao, ali koju ćemo poslovnu priliku dobiti to je opskrba od našeg Gospodara. Možemo učiti, ali da li ćemo i koliko naučiti to je opskrba od našeg Gospodara. I supružnik je opskrba. I djeca. I bereket sa malo. Koliko puta opskrba jednog čovjeka dođe drugom, pa se tome iznenadimo. Neko je odustao od nekog posla. Neko je umro. Neko našao bolji. I, odjednom, nama se ukaže neka neočekivana prilika. Zapravo, to nije slučajnost. To je plan Uzvišenog Allaha i Njegova opskrba nama.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.“ (sura En-Nahl, 53)

I zadovoljstvo duše je opskrba. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, prenoseći od Uzvišenog Gospodara, rekao: „O čovječe, mnogo Mi ibadet čini, napunit ću ti dušu bogatstvom, a otkloniti od tebe siromaštvo, u protivnom, ako ne budeš tako radio, okupirat ću ti dušu brigom i prepustiti te siromaštvu.“ (hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madže)

Često mislimo da što smo više posvećeni dunjaluku, da će naša opskrba biti veća, bolja. Da ćemo više stvari ostvariti na ovom svijetu. Možda ćemo ostvariti opskrbu, ali u njoj neće biti bereket, nafaka i blagostanje. U našem narodu se često kaže: „Kako došlo, tako i otišlo.“

S druge strane, ako ne zaboravimo na Stvoritelja i Opskrbitelja, i ako sve ono što nam On daje vidimo kao priliku za ibadet i službu Njemu, čak i malo može biti sa bereketom i može nam biti dovoljno.
__________________

Jednom prilikom nam je jedan profesor na fakultetu pričao kako svaki korak možemo pretvoriti u ibadet. Dok idemo na posao, šta nas sprečava da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo na prilici koju nam je darovao i opskrbi kojom nas je počastio? Dok spremamo hranu za svoju porodicu, isto to možemo činiti. Dok učimo. Dok gledamo članove svoje porodice ili bilo koju blagodat koju uživamo.

Naša zahvalnost Allahu, naše zadovoljstvo Njime, naša pokornost Njemu, zapravo je najveći ključ otvaranja vrata bereketa i opskrbe. Jer, jedino nam On sve daje.

„O ljudi, vi ste siromašni, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.“ (sura Fatir, 15)

To što ćemo brinuti, neće nam otvoriti vrata opskrbe. Ali dova Njemu sigurno hoće.

„A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.“ (sura Ez-Zarijat, 22)

Onaj koji jedini spušta kišu jedini je kadar dati nam opskrbu. Nije li to dovoljno kao pouka za razumom obdarene? Od Njega tražimo. U Njega se pouzdajmo. I Njemu budimo zahvalni i pokorni.