Tekstovi

Dolazim umorna, po ko zna koji put, na šalter u općini. Očekujem da će me s druge strane šaltera dočekati isto tako umorno lice. Možda i neraspoloženo, jer iskušenje je raditi sa ljudima svaki dan, iz dana u dan. Međutim, dočekala me je službenica nasmijanog lica, ljubazna i raspoložena, kao da sam joj ja prvo lice s kojim se susreće. Njena ljubaznost i osmijeh su na trenutak učinile da zaboravim na administrativne teškoće i na sam problem zbog kojeg sam došla po dokumente na šalter u općini. Kao da mi je poklonila dio osmijeha i raspoloženja koje je nosila u sebi. I zbilja jeste, jer je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, rekao: „Vaš osmijeh bratu muslimanu je sadaka.“ (hadis bilježi Tirmizi) U tom trenutku, osmijeh i ljubaznost su bili najljepši i najvrjedniji pokloni koje mi je mogla dati.

Često potcjenjujemo vrijednost lijepe riječi ili osmijeha. Često sami sebi kažemo da „ne možemo nekome ništa dati u datom momentu“. Međutim, istina je da svako od nas može dati lijepu riječ i osmijeh, i da je to dvoje potpuno besplatno.

Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je rekao: „Nemojte potcjenjivati nijedno dobro djelo, makar to bilo da susretneš svoga brata vesela i nasmijana lica.“ (bilježi Muslim)

Lijepa riječ koju nekome kažemo vrijednija je nego što mislimo.

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom govori o vrijednosti lijepih riječi: “Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.” (sura Ibrahim, 24)

„I govorite ljudima lijepe riječi.“ (sura El-Beqare, 83)

„Lijepa riječ i oprost vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje! A Allah je nezavisan od svakoga i blag!“  (sura El-Beqare, 263)

Navedeni ajeti nam ukazuju na vrijednost lijepih riječi, i na utjecaj koji lijepe riječi imaju na druge. Koliko puta smo bili u nekom iskušenju, pa nas je neko saslušao i kazao nam lijepe riječi, riječi utjehe i podrške? Koliko su te riječi imale velik utjecaj na nas? Možda su nekada bile sebeb da u našem srcu nikne klica nade? Ili su nas dovele do ideje kada smo mislili da su sve lađe potonule?

I naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, je bio primjer lijepog ponašanja prema drugima. O tome je rekao: „Uzvišeni Allah mi je naredio da s ljudima lijepo postupam, kao što mi je naredio da farzove izvršavam.“ (hadis bilježi Dejlemi)

Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je, također, bio neko na čijem licu je stalno lebdio osmijeh. A osmijeh na licu je dar od Allaha: „Punoglasan (grohotan) smijeh je od šejtana, a osmijeh je Allahov dar.“ (hadis bilježi Ibn Hibban u svom Sahihu)

Ako pogledamo neka lica, ona su stalno namrgođena. Kao da su prekrivena tminom. Kada sretnemo takve ljude, kao da i nas zahvati to njihovo neraspoloženje. S druge strane, imamo ljude čija lica svijetle radošću i pozitivnom energijom. Možemo biti u najvećem iskušenju ili žalosti, ali njihova radost će nas barem malo zahvatiti. Blistava lica se spominju u Kur’anu kao svojstva džennetlija: „Neka lica toga Dana bit će blistava, nasmijana, radosna.“ (sura ‘Abese, 38-39)

A da su vedra lica dokaz dobrote, ukazuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, rekao: „Tražite dobro kod onih koji su vedra lica i lijepe naravi (jer je to znak da su plemeniti i darežljivi).“ (hadis bilježi Darekutni)

Lijep odnos prema ljudima je izuzetno vrijedan u islamu, a mi često zaboravljamo njegovu važnost: „Štednja i mudro ekonomisanje je polovica nafake, lijep odnos prema ljudima je pola pameti, a lijepo pitanje je pola znanja.“ (hadis bilježi Taberani)

U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je rekao: „Održavanje rodbinskih odnosa, lijepa narav, i lijep odnos sa susjedima, sve to oživljava naselja i produžava ljudski život.“ (hadis bilježi Ahmed)

Navedeni ajeti i hadisi nas podsjećaju na važnost našeg osmijeha, na vrijednost naše ljubaznosti i na potrebu da, umjesto ružnih riječi i namrgođenih lica, s drugima dijelimo osmijeh, vedrinu i lijepe riječi. Molim Allaha da nas učini od onih koji su radost drugima, i od kojih drugi ne osjećaju tegobu. Amin.