Da li je hifz Kur’ana za mene?

Ništa nije tako divno kao Allahov govor, dat nama kao neizmjerna Milost Njegova. Ništa na ovom svijetu ne veže čovjeka za njegovog Gospodara, kao Kur’an. Čak i namaz bez Kur’ana ne možemo obavljati. Kako li je samo Kur’an divan poklon nama od našeg Gospodara! Naši grješni jezici, naše oči- kadri su učiti Allahov govor. Nije li to čast ovom čovječanstvu?! Nije li to privilegija? Nije li to emanet i iskušenje za sve nas?!

„Najbolji su od vas oni koji uče Kur’an i druge njemu poučavaju.“– rekao je Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem. I uputio nas da svoje živote Kur’anom uljepšamo. Da svoja srca za njega vežemo. Da budemo od koristi sebi i drugima- Kur’anom.

Obaveza svakog od nas je da nauči čitati/ učiti Kur’an na arapskom. Nisu bitne naše godine, bitna je naša volja. Poznato mi je da su ljudi i žene, čak i u sedamdesetim godinama, uspješno savladavali kur’ansko pismo i počinjali učiti Kur’an. Tajna njihovog uspjeha je bila iskrena ljubav prema Kur’anu, i snažna želja da ga uče onako kako je objavljen. Na izvornom arapskom jeziku, koji niti jedan drugi jezik ne može zamijeniti.

Dan bez Kur’ana je uistinu prazan dan. Neispunjen. Um bez Kur’ana je prazan um. Srce bez Kur’ana je prazno srce. Jer, najljepši ukras jednog Allahovog stvorenja jeste Kur’an. Kada je Aiša, radijallahu anha, opisivala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellam, rekla je: „Njegovo ponašanje je bilo živi Kur’an.“ A ima li ljepšeg ponašanja od toga?!

Koji je način da se što više približimo Kur’anu?

Najbolji način jeste učenje Kur’ana napamet, odnosno pamćenje. Svakodnevno učenje Kur’ana sa namjerom da jedan dio memorišemo. Nije bitno da li je taj dio jedan ajet, dva, pet, pola stranice ili stranica- bitno je da ustrajemo na tom putu i da naš dan bude ispunjen Kur’anom, naše oči osvijetljene Kur’anom, naš um pročišćen Kur’anom, naš jezik, naše srce, naša duša…

Da li je hifz Kur’ana za mene?

Hafizi Kur’ana nisu nadprosječno inteligentni ljudi. Hafizi Kur’ana mogu biti svi oni koji su uporni, ustrajni, strpljivi, svi oni koji svoje srce žele vezati za Kur’an.

Hafizi Kur’ana nisu bezgrješni ljudi. Oni griješe, spotiču se. Ali i ustaju- i vraćaju se ispravnom putu slijedeći upute Kur’ana, jer, Kur’an je njihov saputnik, prijatelj- stalni korektor koji ih upozorava, opominje, savjetuje. Njihove greške su njihova ljudska priroda. A sve ono lijepo što vidimo kod hafiza- blagodat je Kur’ana.

Zašto hifz ne bi bio za tebe? Možda ćeš baš ti biti uzoran hafiz/ hafiza. Možda će pamćenje Kur’ana poboljšati tvoju memoriju. (A sigurno hoće.) Možda će tvoje druženje sa Kur’anom popraviti tebe kao osobu. Pomoći ti da se izboriš sa svojim nefsom. (A sigurno hoće.)

Možda ćeš prije uviđati svoje greške, prije tewbu činiti. Možda ćeš napustiti društvo, ostaviti haram. Ili ćeš biti sebeb promjene na bolje tvoga društva.

Najlakše što možeš učiniti jeste da kažeš: „Hifz nije za mene.“ A ja te pitam: „Za koga je onda? Zar Kur’an nije objavljen svakom od nas podjednako?“

Nema ljubomore. Svima Kur’an podjednako pripada, imaju isto pravo na njega. Da ga uče, pamte, slijede. Sve je do nas samih, naše želje, volje, truda. Podjednako imamo šansi za uspjeh u našem prijateljstvu prema Kur’anu. Nema potrebe za ljubomorom, jer, ukoliko ne želimo- nisu nam krivi oni koji žele i koji su svoje srce, svoj um i svoj život vezali za Kur’an.

U vremenu kada nam sa svih strana napadaju na Kur’an- dužni smo da ga čuvamo u svojoj memoriji. Jednu suru- jednu suru. Jedan džuz- jedan džuz. Da Kur’an nije nešto posebno, uzvišeno- zar bi ga neprijatelji islama napadali?

Hifz Kur’ana je za tebe. I tvoj emanet. I tvoj doprinos u očuvanju Allahove garancije: „Mi uistinu Kur’an objavljujemo, i Mi ćemo ga zaista čuvati.“ (Kur’an)

Budi od onih koji će reći: „Gospodaru, učini me dijelom Svoje garancije. Učini me dijelom Svoga obećanja.“ A zatim se naoružati strpljenjem i krenuti na najljepše putovanje- put Hifza.

Halima Lj.