Tekstovi

Navodimo nekoliko najboljih vrsta nafake u životu. Ako ih posjeduješ ili posjeduješ neke od njih, onda si najsretnija osoba na svijetu.

Broj jedan su mir i smirenost duše.

Broj dva čistoća tvog srca.

Broj tri bistrina tvog uma, tvojih misli.

Broj četiri zdravlje tvoga tijela.

Broj pet, mentalno zdravlje.

Broj šest, brižni roditelji koji te vole, koji dove Allahu za tebe. Majka i otac koji imaju saosjećanja.

Broj sedam, nafaka koja dolazi u obliku sreće su brat i/ili sestra koji te vole i kojima je stalo do tebe.

Broj osam, djeca koja su čestita i puna ljubavi, potomci koji ti se osmjehnu.

Broj devet, supružnik koji te voli.

Broj deset je iskren prijatelj, pravi prijatelj koji je zaista dobra nafaka.

Broj jedanaest je iman, tvoje duhovno zdravlje.

Broj dvanaest su znanje i mudrost.

Broj trinaest, materijalno bogatstvo i novac.

Broj četrnaest, prirodno poštovanje od ljudi i to da si prihvaćen/a, radi svog lijepog karaktera koji ti je Allah podario i radi svoje osobnosti. Kada uviđaš da su te ljudi poštuju i drag si im, ali pod uvjetom da si ista osoba javno i privatno, tada je to dobar znak i nafaka.

Dakle ako posjeduješ ovo ili dio toga, onda znaj, elhamdulillah, da posjeduješ bogatstvo blagodati koje ti je Uzvišeni Allah podario.

Jedan od učenjaka je ispričao priču o dvojici braće.  Jedan brat, zvat ćemo ga „lijenim“. U arapskom postoji riječ „tawakul“, koja znači osloniti se na Allaha. Ovaj dječak je posjedovao tawaku ali uz lijenost i nemar, oslanjao se na druge ljude, znači „ne raditi ništa i oslanjati se na druge“.

 Njegov drugi brat, je sušta suprotnost. On je proaktivan i ima tawakul ali za Allaha, dakle radi i oslanja se na Stvoritelja. Ovaj „vrijedni“ brat je rekao svom bratu „ustaj s kauča, počni raditi, nećeš dostići svoju opskrbu ukoliko se ne trudiš“. On mu je odgovorio „Ne. Šta god mi je Allah odredio doći će do mene čak i ako sjedim ovdje na svom kauču.

Dakle, brat koji vjeruje da mora raditi i tražiti opskrbu na putu je vidio granu drveta punu jabuka izvan nečijeg dvorišta. Po islamu, ako je nešto na javnom putu, šta god da padne sa te grane može se uzeti.

Bilo je jabuka koje su pale i nekoliko na grani, uzeo ih je i stavio u svoju košaru i donio kući 50ak jabuka. Pogledao je svog brata i rekao „Vidi ovaj jadan slučaj mog brata“ i dobacio mu jabuku. Ovaj ju je uzeo da jede, a brat mu kaže „Rekao sam ti da ne možeš dobiti jabuku bez rada. Morao sam izaći van i zato sam dobio jabuke.“ A ovaj „lijeni“ brat se nasmiješi i kaže „Čini se da ne razumiješ. Ja sam sjedio ovdje i jabuka je došla do mene.“

Sada je pitanje tko je u pravu, a tko nije?

Dakle, ako je Allah odredio opskrbu za tebe, dobit ćeš je sigurno za života. Nitko od ljudi neće umrijeti dok ne dobije što je zapisano. Ali činjenica je da su oba ova brata upravu napola. Hajde da spojimo to dvoje. Postoje dva načina na koje nam Uzvišeni Allah daje opskrbu. Jedno je rizq (opskrba) sa trudom, a drugo je opskrba bez truda. Onaj čovjek koji ode tražiti opskrbu radom, dobiva nagradu za to od Allaha i to na oba svijeta. To je poanta i kaže se da je osoba koja daje bolja od osobe koja prima, osoba koja podržava je bolja od one koja je ovisna o drugima.

Brat koji je sjedio je dobio svoju jabuku, ali šta misliš koliko često će se to dogoditi?

Ima mnogo manju šansu imati koliko i njegov brat jer je Allah također napravio takav sistem života da većina opskrbe dolazi kroz trud i rad. Zašto? Jer Uzvišeni Gospodar želi da radiš i da se trudiš, stvoren si da se krećeš, da radiš, da budeš u pokretu i za to ćeš biti nagrađen.  Radi ispravnu stvar, pomaži drugima. Zaključno, tvoja opskrba je iz dva smjera, jedan je Allahova odluka koliko ti On želi dati, a drugi tvoje traženje opskrbe i trud.

Izvor: „Tawakkul vs. Laziness – the real meaning of rizq & effort in Islam, sh. Belaal Assad“