Godine provedene u namazu velika su blagodat. Ali jesmo li ikada zastali i provjerili ono što svakodnevno ponavljamo? Jedan susret s Allahovim Poslanikom, alejhi selam, podsjeća nas koliko je važno ostati spreman učiti.

Jedan čovjek ušao je u džamiju i klanjao namaz. Kada je završio, prišao je Allahovom Poslaniku, alejhi selam, i nazvao mu selam. Poslanik mu je uzvratio i rekao:

„Vrati se i ponovo klanjaj, jer ti nisi klanjao.“

Čovjek se vratio i ponovo klanjao onako kako je znao. Međutim, kada je opet prišao Poslaniku, alejhi selam, čuo je iste riječi. Nakon što se to ponovilo tri puta, rekao je:

„Tako mi Onoga Koji te poslao s Istinom, ja ne znam bolje od ovoga. Zato me poduči.“

Poslanik, alejhi selam, tada ga je podučio namazu, naglašavajući smirenost na rukuu, nakon uspravljanja, na sedždi i između sedždi. (Sahihul-Buhari, hadis br. 757)

Navika može sakriti ono što trebamo naučiti

Zastanimo pred ovim događajem. Čovjek je obavio namaz onako kako je znao, ali bilo je potrebno da ga neko poduči i ispravi.

U tome je pouka koja se tiče i nas.

Mnogi su naučili klanjati od roditelja, u mektebu ili posmatrajući druge. To su dragocjeni počeci. Ipak, ono što smo usvojili kao djeca trebamo nastaviti razumijevati, provjeravati i upotpunjavati.

Rečenica: „Klanjam još od djetinjstva“ govori o dugoj navici i ustrajnosti. Ostaje pitanje: jesmo li tokom tih godina nekome ko ima znanje dali priliku da pogleda naš namaz i ukaže nam na ono što možemo popraviti?

Smirenost zaslužuje našu pažnju

U ovom hadisu Poslanik, alejhi selam, posebno naglašava smirenost u namaskim položajima. Ruku i sedžda nisu samo pokreti koje trebamo obaviti prije nego što nastavimo dalje.

U svakodnevnoj žurbi lahko se dogodi da i namaz počnemo obavljati ubrzano. Tijelo prelazi iz jednog položaja u drugi, dok misli već odlaze obavezama koje nas čekaju.

Zato je korisno zastati i razmotriti vlastiti namaz: smirujemo li se na rukuu i sedždi? Uspravimo li se nakon rukua? Sjednemo li smireno između dvije sedžde?

Ako nešto ne znamo ili nismo sigurni kako postupamo, možemo zamoliti pouzdanog imama ili učitelja da nas poduči.

Ispravka je prilika za napredak

Ovaj događaj ne treba pretvoriti u razlog za stalni strah i sumnju u sve ranije namaze. Njegov završetak otvara vrata učenju.

Čovjek je priznao granicu svoga znanja i zatražio pomoć. Poslanik, alejhi selam, odgovorio je jasnom poukom o tome kako da klanja.

Koliko bi nam koristila ista spremnost da kažemo:

„Pogledaj kako klanjam. Ako griješim, poduči me.“

Takva molba pokazuje koliko nam je stalo do namaza. Onaj ko želi napredovati prihvata savjet i onda kada godinama radi nešto na isti način.

Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao je:

„Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam.“
(Sahihul-Buhari, hadis br. 631)

To je poziv da svoj namaz učimo i usavršavamo prema njegovoj uputi.

Od slušanja do razumijevanja

Danas su nam predavanja, knjige i kratki vjerski sadržaji dostupni gotovo u svakom trenutku. Mnogo toga možemo saznati, obnoviti i naučiti.

Ipak, slušanje pouke i njena pravilna primjena nisu uvijek isto. Video može objasniti kako se obavlja neki dio namaza, dok nam razgovor s učiteljem omogućava da postavimo pitanje i dobijemo savjet o vlastitoj praksi.

Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao je:

„Kome Allah želi dobro, podari mu razumijevanje vjere.“
(Sahihul-Buhari, hadis br. 71)

Traženje tog razumijevanja traje cijelog života. Ono uključuje spremnost da provjerimo ono što mislimo da već znamo.

Dvije riječi koje otvaraju vrata učenju

„Zato me poduči.“

Tom molbom čovjek iz hadisa otvorio je vrata znanju koje mu je bilo potrebno.

I mi možemo napraviti sličan korak: obnoviti znanje o namazu, pažljivo proučiti njegov opis i zamoliti stručnu osobu da nas ispravi gdje je potrebno. Isto vrijedi za abdest i druge ibadete koje svakodnevno obavljamo.

Neka nas ovaj hadis podstakne da namazu posvetimo više pažnje i učenju pristupimo s poniznošću.

Kada smo posljednji put nekome rekli: „Poduči me“?