Rekaik

Allah uslišava dove za roditelje / Osam laži moje majke

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ovo mi se desilo prvoga dana Ramazana. Moj otac je imao srčani udar, u džamiji. Odvezli su ga u bolnicu, a ja sam požurila da stignem tamo što prije. Kada sam stigla, gledala sam u svoga oca, bio je tako lijep, pa čak iako je bio starac. To je bio čovjek koji se brinuo o meni, mijenjao moje pelena kada sam bila dijete. Vodio me je u školu, trudio se oko mene što je najbolje mogao, udovaljao je svim mojim dječijim željama. Međutim, toga dana sam shvatila da sam bila grozna kćerka! Tada sam donijela dovu Uzvišenome Allahu, i rekla sam:…

‘O Allahu, molim te da mu produžiš život kako bi ja mogla da mu uzvratim svo ono dobričinstvo koje je on meni pružio!’ Uzvišeni Allah mi je uslišao tu dovu, moj otac se je probudio Allahovom voljom. Živio je još četiri mjeseca. U ova četiri mjeseca njegovog života, trudila sam se da što više učinim za njega. Kuhala sam mu, čistila sam njegov stan, vozila sam ga kod doktora, ispunjavala sam njegovu svaku želju, sve sam mu udovoljavala.

Međutim, nakon četiri mjeseca sam shvatila, subhanAllah, da je mom ocu život jako otežan. Nije mogao samostalno otići u kupatilo, nije čak mogao da diše sam bez pomoći aparata. Iako sam bila sretna što je on živ i tu samnom, bilo mi je teško jer je to bila nepravda prema njemu da ga održavam u životu a da se on toliko pati. Tada sam ponovo podigla svoje ruke u dovi Uzvišenome Allahu:’O Allahu molim te da moj otac ne napusti ovaj svijet osim u stanju pokornosti Tebi.“

Četiri mjeseca kasnije je došao dan džumme, petak. Odveli su ga na džummu, a nakon toga, doveli su ga kući članovi porodice i prijatelji. Moj otac je izgledao tako dobro, kao da je bio potpuno zdrav, ništa mu nije falilo. Proveo je cijeli dan u krugu porodice i prijatelja. Kada su htjeli da klanjaju jaciju namaz, on se izvinuo i rekao da je veoma umoran. Odvela sam ga na sprat u njegovu sobu. I nije prošlo pet minuta od toga, počela sam da vrištim i da dozivam sviju da brzo dođu na sprat. Svi su hitro došli na sprat, u njegovu sobu.

I zamislite, kako ulazite u sobu, a u toj sobi leži vaš otac, čije tijelo napušta njegova duša. Njegove oči su bile širom otvorene, a njegova duša je napuštala tijelo. Dok se sve to dešavalo, on je govorio: „Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti….“ i to je ponavljao…Preselio je s tim riječima na usnama.

YouTube Kanal –The Merciful Servant
Prijevod i obrada: Selma K.

________________________________________

Osam laži moje majke

Moja mati nije uvijek govorila istinu…. slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici… siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a nekamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući… Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ”Jedi, sine, ja nisam gladna.”

Ovo je bila njena prva laž.

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Allahu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: ”Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.”

Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ”Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!” Ona se nasmijala i rekla: ”Sine moj, ja nisam umorna.”

Ovo je bila njena treća laž.

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, doveći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ”Majko, pij”, a ona reče: ”Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.”

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj amidža, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ”Ja nemam potrebe za ljubavlju.”

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ”Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.”

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ”Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.”

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao hizmetiti. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao…. Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši: ”Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.”

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem: Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom. Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem: Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Allaha da joj oprosti i da joj se smiluje.

Autor: Dr. Mustafa Akkad

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: