Allahova milost na druženju sa sestrama u Helsinborgu

O četiri sestre koje su se pokrile na druženju

Tokom nedavnog druženja sa sestrama iz Helsingborga dogodilo se nešto što će sasvim sigurno ostati duboko urezano u sjećanje svih učesnica. S obzirom na to da se ovo druženje održavalo u Helsingborgu, a naredni dan u Landskruni, gdje sam i boravila za vrijeme svoje posjete Švedskoj, prije podne smo se okupile ispred džamije kako bismo zajedno krenule prateći se automobilima zbog sestara koje nisu znale mjesto održavanja skupa…

Ja sam bila u prvom autu zajedno sa još četiri sestre. Vozač je bila sestra Saaida, inače veoma iskusan vozač, što sam uvijek naglašavala u raznim prilikama. Međutim, Allahovom odredbom, ovaj će dan ostati nezaboravan zbog neizmjerne Allahove milosti upravo u tom automobilu… Dok su sestre na zadnjem sjedištu bile zaokupljene razgovorom, Saaida i ja, svaka zaokupljena svojim mislima, šutjele smo i brojale minute do dolaska na predviđenu destinaciju. Veoma brzo smo se našle na velikoj raskrsnici u koju je sestra ušla velikom brzinom, a u susret nam je dolazio, sa bočne strane, automobil koji je imao pravo prvenstva i koji se kretao još većom brzinom… Ne znajući da li ona planira skrenuti bez žmigavca ili uistinu ide pravo, u prvi trenutak nisam reagirala jer sam očekivala da i ona vidi ono što i ja, i da sestre na zadnjem sjedištu, uprkos zaokupljenosti razgovorom, vide put kojim se krećemo.

Kada sam shvatila da ni ona, a ni vozač iz drugog smjera nemaju namjeru stati niti skrenuti, bilo je kasno za reagiranje jer znam da bi zaustavljanje značilo sigurnu smrt… U posljednjim sekundama, ni sama ne znam kako, uz veliku škripu, drugi je vozač ipak uspio zaustaviti automobil i samo Allahovom milošću sve završilo na jednoj velikoj opomeni od Allaha i ukazivanju na Njegovu milost i blizinu. Zahvalile smo Mu na tome i šutke nastavile ostatak puta… Moje je razmišljanje prekinula sestra Saaida koja me upitala zbog čega samo šutim, zar sam se toiliko uplašila… Objasnila sam čime su mi zaokupljene misli i rekla da sada analiziram da sam danas poginula da li bih bila među sretnima ili nesretnima, da li ima nešto što bi me spriječilo od ulaska u Džennet.

Pitala sam se da li sam na vidljivom mjestu ostavila vasijet u kojem su savjeti za moju djecu, porodicu, informacije o dugovanjima, želje, strahovi… Zamislile su se i moje sestre tako da smo pod tim emocijama stigle do mjesta održavanja predavanja. U posljednjem trenutku odlučila sam da promijenim temu jer sam bila sigurna da se iz svega preživljenog krije još neka Allahova mudrost.

Ulazak među moje sestre bio je, kao i uvijek, najbolja terapija. Sa divljenjem sam gledala sestre koje su se prošle godine pokrile u toku našeg druženja u Landskroni. Gledala sam ih u novom sjaju, tako jake, ustrajne… Zadovoljstvo im je blistalo sa lica… Prelijepo iznenađenje pripremile su mi moje sestre iz mog rodnog mjesta koje su prešle stotine kilometara kako bismo se vidjele i zajedno uživale u ovodunjalučkoj džennetskoj bašti.

Sa nestrpljenjem se čekao početak predavanja, pa sam ih bez odugovlačenja, sa svježim emocijama, obavijestila da sam temu predavanja promijenila u posljednjem trenutku i da sam sigurna da se u novim temama krije poruka za sve nas, a za nekog posebno. U tom trenutku ni slutila nisam za koliko njih će ta tema biti uzrok apsolutnih promjena pogleda na život na ovom svijetu, a još manje da će njih četiri upravo toga dana staviti krunu svoje časti i to baš iz grupe onih koje su stotine kilometara prešle da bi stigle na svoje krunisanje.Dok sam pričala o vaganju imana, analizi odnosa prema Allahu i prema drugim ljudima, prema bezvrijednom dunjaluku općenito… većina je sestara plakala.

Nakon završetka prvog predavanja, uslijedili su tekbiri jedan za drugim. Četiri naše sestre, četiri naše mirisne ruže postale su kraljice i okitile se krunom časti, krunom koja svjedoči pokornost Allahu. Izabrale su Džennet, elhamdulillah, i otele se šejtanu prokletom koji ih je raznim lažnim obećanjima, prevarama, udaljavao od Allahovog zadovoljstva u nadi da će ih u tim spletkama preduhitriti Melek smrti. Izabrale su moje kraljice put Allahovog zadovoljstva, a ne Njegove srdžbe. Prihvatile su Allahovu ljubav i milost sa radošću i čistih prsa udahnule punim plućima bez poteškoća koje su ranije pritiskale njihove grudi. Odmah su dobile najljepši dar na svojim licima koji im je poklonio Milostivi od Svoje svjetlosti koja je odlika čestitih, čistih, pokornih, a nikako nepokornih koji biraju bezvrijedni dunjaluk odbijajući vječni Džennet. Allah hoće da se vidi razlika između onih koji vjeruju i to potvrđuju riječima i djelima i onih koji svoje vjerovanje sa miješaju nevjerovanjem čekajući trenutak stajanja pred Pravednim Sudijom kojem je sve znano.

Na ovom našem druženju ponovo se potvrdila neprocjenjiva vrijednost ljubavi u ime Allaha. Cjelokupna atmosfera odisala je radošću, srećom… Suze radosnice i smijeh blistali su na svakom licu, a na kraju i tuga za onima koje su i dalje šejtanovi pratioci u lažnim obećanjima.

Kada se savjetujemo, radimo to zato što se volimo i želimo jedna drugoj i bolje nego sebi. Kada zamislimo Džennet sa svim njegovim ljepotama koje su nam malim dijelom opisane, tada želimo da u njemu vidimo svaku onu koja u sebi ima i trun dobra i nikako ne smijemo da zamislimo trenutak da jednu od njih potražimo u Džennetu, a ne nađemo je tamo jer je odbila na način kako je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da će u Džennet ući svi osim onih koji to odbiju: “Svi moji sljedbenici ući u će Džennet, osim onih koji to odbiju.” Neko upita: “A ko će odbiti da uđe u Džennet, Allahov Poslaniče?” “Onaj ko bude slijedio moj put, ući će u Džennet, a ko ne bude, taj odbija da uđe”, reče Poslanik. (Buhari)
_______________

Ovim tekstom ujedno pozivam svaku sestru koja u sebi ima trun imana da iskoristi Allahovo obećanje, jer možda joj je to posljednje što je na ovom dunjaluku uradila… Možda će se baš sljedeći trenutak između tebe i Dženneta ispriječiti prepreka koju više nećeš moći prijeći. Pogledaj mezaristane, groblja, pogledaj smrtovnice i crne hronike, pogledaj vijesti, mila, pomisli na svoju dušu koja će i ove noći izaći iz tijela, a ne znaš hoće li se vratiti… Budi od onih koji su sretno okončali svoj dunjalučki život, počeli uživati u berzahu i sa nestrpljenjem čekaju vječnu naplatu i uživanje u društvu odabranih. Ne veži se za most koji ostaje iza tebe ili koji si već prešla. On će svakako ostati iz tebe i ništa preko njega nećeš ponijeti, osim svojih djela.

Molim te, ružo moja, osjeti slast koju su osjetile ove naše sestre, koju je osjetila svaka ona koja je potvrdila svoj iman i okusila slast istinskog robovanja Onome koji obećava: “Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti.” (Et-Tevba, 72)

Iskrenom tevbom pretvori sva svoja loša djela u dobra i počni novi život, iako si nebrojeno puta do sada posrnula. Allahovom milošću, postani vlasnica edenskih džennetskih vrtova! Nije tebi mjesto među nepokornima i nemarnima! Ne odgađaj, mila, već učvrsti svoje korake ka pobjedi!

U hadisu koji bilježi Muslim navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musa je upitao: ‘Koji je najniži stupanj stanovnika Dženneta?’ Reče: ‘Nakon što uvedem stanovnike Dženneta u Džennet, doći će čovjek pa će mu se reći da uđe u Džennet, a on će reći: ‘Gospodaru, ljudi su zauzeli svoja mjesta?’ Reći će mu se: ‘Da li bi bio zadovoljan da ti bude dato onoliko koliko je imao kralj od zemaljskih kraljeva?’ On će reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru.’ Pa će mu reći: ‘Tebi pripada to, i još toliko, i još toliko, i još toliko.’ A kada mu bude rečeno peti put, reći će: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru.’ Reći će mu se: ‘Tebi pripada to i deset puta toliko. Tebi pripada šta ti duša poželi, šta ti oko uživa.’ I on će reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru.’

Musa je opet upitao: ‘Gospodaru, koji je onda najveći stupanj?’ Allah će odgovoriti: ‘To su oni koje sam odabrao. Njihovu plemenitost sam zasadio Svojom rukom, zatim sam je zapečatio. U njemu je ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je čovjeku naumpalo.’” (Muslim, Sahih)

Nađa Dizdarević