Moju priča se odnosi na borbu sa našim najvećim neprijateljem – šejtanom i neizmjerno velikoj pomoći i milosti Svemogućeg Allaha, koji nas sigurno neće ostaviti. Čak ni onda kad odustanemo od sebe.

Ja dugo godina nisam bila “sva svoja” ako bi se tako moglo reći. Godinama sam bila bezvoljna, skrhana, plašljiva i sa propalim brakom, iz kojeg imam djecu koja žive sa mnom. Ja sam se godinama borila “sa sobom” (tad ne znajući mogući razlog toga). Željela da uspostavim redovne namaze i što sam se više trudila i molila Allaha da me učvrsti u vjeri, meni su se dešavale neke tužne i ružne stvari. Na primer: okupam se i želim klanjati, meni bi se zavrtelo u glavi ili se počnem preznojavati, kašljati, otežano disati…Ali nisam odustajala.

Dešavalo mi se nekoliko puta, od prošle godine, da počnem klanjati i nakon namaza bih prokrvarila. Iako nije vrijeme za menstruaciju. Čudilo me to, jer bi to krvarenje trajalo sve dok bih ja imala nijet da klanjam. A prestajalo bi, kad bih “zaboravila” klanjati. Zatim sam jedne prilike sva uplakana pala na sedždu Allahu moleći ga da mi uzme dušu, pitajući Ga šta je sa mnom, stideći se mnogo pred Allahom zbog svoje nemarnosti. Govorila sam: ,, Allahu, ne znam šta mi je, ali Ti znaš. Uputi me, spasi me, ne ostavljaj me, Allahu moj, ova djeca i ja imamo samo Tebe.”

Ja se nisam pitala sa svojom pameću, a i ono malo što jesam, kad bih navila alarm da klanjam Sabah, alarm uopšte ne bih čula. Krvarenje koje je počelo prošle godine, bilo se odužilo na skoro 3 mjeseca. I tad sam sva siva izblijedjela, smršala i sa stalnim vrtoglavicama počela piti terapiju za popravljanje krvne slike. Tražila sam odgovore i mišljenje za moje stanje i kod psihoterapeuta, međutim sa te strane je sve u redu. A onda sam jednom listajući YT kanal, naišla na rukju u kojoj imaju ajeti koji Allahovom voljom liječe sihir ludila i rukju protiv zaljubljenog džina. Nakon što sam preslušala prvu rukju, Allah mi je svjedok da sam “progledala”i počela bolje da čujem. I tad nakon rukje, pogledala svoje dijete, koje do tad nešto nisam podnosila. Allah da mi se smiluje i oprosti za svaku njegovu suzicu. Nerviralo me moje dijete kad me gleda i dok priča, a drugo nije. I tog momenta, nakon rukje, sam shvatila da bolujem od sihira.

Nastavila sam Allaha moliti za oproštaj, da budem bolja majka djeci, da me izliječi i sačuva mene i moju djecu od svakog zla vidljivog i nevidljivog svijeta. Počela sam redovno (kad imam) skoro svakog petka dijeliti sadaku za zdravlje mene i djece, moleći Allaha da primi od mene moju sadaku. Allah mi je mnogostruko uzvraćao, hvala Svemogućem! A onda opet kad bih se trudila ustrajati u namazu, opet prokrvarim.Toliko me to izjedalo, da vam ne umijem opisati. Onda sam opet nastavila slušati rukju. Nakon jedne rukje je nešto dolje puklo iz mene, kao balon kad se probuši, i prokrvarila sam. Ali nastavila sam redovno zikriti, moleći Allaha da me ne prepušta sebi samoj jer ja sama sebi ne mogu pomoći.

I što sam više slušala rukju, moji simptomi su se pojačavali, počela sam ostajati “bez pameti” slušajući glasove u sebi koji govore : ,,Djetetu znaš da ne smiješ nauditi” i “Ne mogu joj ništa ona stalno dovi” i druge ružne prijeteće glasove. Na javi sam sve više uviđala da mi slabi pamćenje i koncentracija. Počela sam naglo zamuckivati, da sam previše razdražljiva i počela sam kupovati i piti tablete za smirenje na biljnoj bazi. Prestala sam plakati, ali nisam prestala doviti Allahu. Samo Allah zna koliko ga obožavam i dozivam.

Prije mjesec i po dana osjetih se malo bolje i počeh opet klanjati. Ali sam opet prokrvarila. Otišla kod doktora i nalazi su pokazali tešku predkancerozu grlića materice. Doktor me sažaljivo pogledala, kao da već umirem. Tu sam konačno shvatila šta je ili šta je posljedica sihira. A Allah najbolje zna. Ovaj Ramazan sam bila zanijetila da čitav ispostim, jer su mi doktori pred sami Ramazan dali terapiju hormonskim tabletama, nakon koje mi je stalo krvarenje. Iako moram ići na operaciju. I drugi dan Ramazana sam prekinula tablete i ispostila taj dan. Međutim sledeća tri dana nisam mogla zapostiti zbog šejtanskih vesvesa. Jedan dan sam preslušala 4 rukje i sutradan nakon rukji, opet prokrvarila. Ali ovaj put je kroz moje krvarenje izašao komadić odvojenog mesa. Ličilo je na neki zametak, unutra sa krvnim odvojenim kapilarima i oblika kao dva spojena šiljka ili zmijske glave. Nakon izlaženja toga iz mene, osjetila sam neopisivu lahkoću i radost. Osjećaj kao da sam oslobođena od nekog velikog tereta.

Krvarim još uvijek, ali oskudno. U međuvremenu sam, za svaki slučaj, ako ne prestanem krvariti, platila “otkup” pred Allahom za post u mjesecu Ramazanu. I molim Allaha da primi moj otkup, a ja bih najviše voljela da mogu postiti. I molim Allaha da me izliječi i uputi, jer sam u čudu. Ne mogu 100% prihvatiti da su mi džinni nanijeli ovoliku štetu mozgu i zdravlju. Zaplakati mogu samo kad Allaha spomenem, moje srce tad odreaguje. Za sve ostalo, osjećam i želim, ali suza nema

Imam osjećaj kao da sam poražena, plašim se i molim Allaha da me spasi od njihovog zla. Otkako sam opet prokrvarila, nakon 4 odslušane Rukje, ja imam još i veliku vrtoglavicu uz koju mi slike trepere pred očima. Na granici sam svakodnevno da padnem i onesvjestim se. Molim Allaha da mi pomogne i da pomogne svakom insanu, koji je nemoćan. Jer mi smo nemoćni, a Allah je Svemoguć. I molim Allaha da vama postačima ukabuli post i da vam oprosti grijehe, poboljša zdravlje, starima da olakša starost i zaštiti vas i vaše porodice od prokletog šejtana i sihira. Amin, ya Rabbi!