Pokajnici

Dva srbina, ista vjera: Nema boljeg posla od pozivanja u Islam

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Prema mom dosadašnjem iskustvu, nema boljeg posla od pozivanja u islam. To su bile radne obaveze svih Božijih poslanika. Ima li išta ljepše nego pozivati ljude u islam! Kada iskreno iz srca pričam o Allahu, melekima, poslanicima…, nešto mi bude fino u grudima i jezik mi se osladi, ponekad imam osjećaj kao da jedem najbolje slatkiše, tako mi se oslade usta, samo iskrenom pričom….

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!‘” (Fussilet, 33) U prošlom broju Saffa objavili smo priču o Crnogorcu Alhadru Islamu, bivšem Mićku Kadiću, i o njegovom putu u islam. Alhadr Islam danas živi i radi u Londonu. Svoje slobodne aktivnosti Alhadr Islam danas ispunjava pozivanjem u islam. Iskustvo u pozivanju u islam koje ima Alhadr Islam veoma je dragocjeno. Zato smo odlučili sa njim napraviti još jednu priču. Ovaj put Alhadr priča o ljepotama, vrijednostima i metodama pozivanja u islam.

“Moje da’vetske aktivnosti su svakodnevne. Shvatanje da živim u državi gdje su većina nemuslimani podstiče me na dobro ponašanje – djelom i riječju. Zvanično ne pripadam nijednoj organizaciji, ali pomažem svima koji su spremni ili voljni da šire islam, elhamdulillah. Najviše sam u kontaktu sa IERA-om (Islamic Research and Education Academy), tu sam u redovnom kontaktu sa Jusufom Chambersom, Abdurahimom Greenom i ostalim svjetski poznatim daijama. Oni organiziraju i sponzoriraju štampanje besplatnih prijevoda Kur’ana i ostalog islamskog materijala. IERA obično organizira velike da’vetske događaje (kao, naprimjer, događaj Olimpic Da’wah gdje su u toku dvanaest dana sedamdeset dvije osobe primile islam), u kojima učestvujem.

Prema mom dosadašnjem iskustvu, nema boljeg posla od pozivanja u islam. To su bile radne obaveze svih Božijih poslanika. Ima li išta ljepše nego pozivati ljude u islam! Kada iskreno, iz srca pričam o Allahu, melekima, poslanicima…, nešto mi bude fino u grudima i jezik mi se osladi, ponekad imam osjećaj kao da jedem najbolje slatkiše, tako mi se oslade usta, samo iskrenom pričom. A šta znači biti iskren? Iskreno pozivanje u islam jeste vaša lična želja da ta osoba koju pozivate u islam ne uđe u Džehennem – Pakao, i da se spasi vječnih muka. Pa kako mogu da propovijedam ako u srcu nemam ljubav i brigu prema svakom ljudskom biću?

Naravno, bude i loših dana, kad slušaš kako vrijeđaju Pejgambera, alejhisselam, kako omalovažavaju Allahovu moć i vlast, ali i to je dio ovog posla, kao daija moraš biti spreman na sve i da na najljepši način smiriš situaciju. Allah kaže u Kur’anu: ‘A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: -Mir vama!‘ (25:63)

Pa kako bi znao šta je dobra situacija da ne iskusiš lošu situaciju i koliko bi bio zahvalan za slatko da ne postoji gorko! Slava pripada samo Allahu! Svaki musliman ima obavezu da poziva u islam. Znamo da Allah naređuje pozivanje u islam. Šta se dešava sa onima koji ne pozivaju u islam, jednom kad znaju istinu o Božijem jedinstvu i to kriju… Allah kaže u Kur’anu: “One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju!” (2:159)

Lijepo ponašanje, najbolji poziv u islam

Nikada u historiji islama muslimani nisu bili manje aktivni u da’vi – pozivanju u islam nego danas. Toliko smo zavoljeli ovaj dunjaluk da smo zaboravili osnove islama, a Allah u Kur’anu kaže: ‘I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići‘ (3:104). Ako želimo uspjeh , bilo to na ovom svijetu ili ahiretu, mi smo obavezni pozivati ka dobru, a šta je bolje djelo nego obožavati Allaha, kako samo Njemu priliči na način koji je On odabrao.

Kada pozivamo u islam, treba da shvatimo da je sve dobro od Allaha i da je samo On taj koji ljude upućuje na pravi put. Naš nijjet, odnosno naša namjera, mora biti iskrena da to što radimo bude samo radi Allaha i ni zbog čega drugog. Tokom svog da’vetskog rada stekao sam iskustvo da treba izbjegavati debate, tj. raspravu, jer rasprava neminovno vodi u svađu. Osoba sa kojom se stupi u raspravu često se zainati i uvrijedi, pa se radi toga oko te osobe stvara jedna predrasuda da muslimani samo osuđuju ljude koji imaju drukčija shvatanja. Na put Gospodara svoga moramo pozivati mudro i lijepim savjetom. Osim lijepog i mudrog govora, naše ogledalo jeste i naše ponašanje.

Dok sam bio nemusliman, zavolio sam islam samo na osnovu lijepog ponašanja muslimana. Lijepo i ispravno ponašanje jedan je od najbitnijih stubova pozivanja u islam. Kao što sam već rekao, kada pozivam Allahu, osjetim neopisivu slast u grudima. A kada neko primi islam na osnovu tvog poziva u islam, osjećaj je također neopisiv. Ponekad mi oči zasuze od radosti, ponekad mi se duša napuni pa imam osećaj kao da ću poletjeti, ponekad sam u šoku, jer nisam očekivao da bi takva osoba sa kojom sam baš pričao ikad pomislila da prihvati islam, ponekad sam samo zahvalan Allahu što je mene izabrao da budem razlog, a najviše osjetim mješavinu navedenih osjećaja.

Naravno, svako od nas odmah se počne brinuti hoće li novi musliman ustrajati na tom putu. Znamo da ima mnogo rođenih muslimana koji ne klanjaju, tako da ni novom muslimanu nije lahko. Mnogi od tih ljudi su u velikom iskušenju, neki čak napuste islam. Briga za novog muslimana sastavni je dio misije. Sve zasluge pripadaju Allahu, Gospodaru svega viđenog i neviđenog!”

Pripremio: Ezher Beganovć – saff.ba

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: