Prilozi posjetitelja

Iz pakla droge do upute

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

I po imenu i po prezimenu sam muslimanka. Moji roditelji, moja familija su muslimani. Rijetko ko od nas se pridržava vjere. Većinom svi žive kako žele, malo je onih koji su stavili Allaha na prvo mjesto i koji idu pravim putem.Dok sam bila mala djevojčica, nisam razmišljala o vjeri, samo mi je bilo do igranja, a kasnije do škole. Došlo je vrijeme da upišem fakultet. Upisala sam jako dobar fakultet i otišla od kuće u nadi da ću se kući vratiti kao gospođa, međutim, zalutala sam, Bog neka mi oprosti.

Dolazak u veliki grad, novo društvo, nova okolina, mnoštvo kafića, alkohola, kasnije će doći i droga, gubljenje nevinosti… Sve sam to bila ja. Nevinost sam izgubila, počela sam piti, a uz to sam se i družila s jednom djevojkom koja je već uživala u drogama. Pušila je travu, vukla spid i koristila bobe. U početku sam počela pušiti travu s njom i bilo je “lijepo”, kasnije mi je uvijek govorila kako ne želi da se ja drogiram, ali se ona preda mnom, svejedno, drogirala. Upoznala me s mračnim krugom ljudi, te sam na kraju i ja uzela i bobu i spid i zalila ih alkoholom. Osjećaj je bio izvanredan, barem sam tako mislila.

Međutim, kada me popuštalo, bilo je loše. Sljedeća tri mjeseca provodim s njima, uzimajući ogromne količine droge, bez spavanja, bez ijedne pomisli na Allaha, neka mi oprosti. Nakon tri mjeseca nespavanja i droge, pokušavam da se saberem i odem iz tog pakla ljudi. Ne uspijeva mi, ipak ostajem tu. Sad više ne idem ni na fakultet, radim u kafiću, kao koktel majstor. Koktel nadrogirani majstor. Izbjegavam kontakt sa svojima, rijetko odlazim kući, jer me je stid onog što sam postala, drogerašica obična, stid me je i sram doći kući i pogledati svoje koje lažem mjesecima, ali svejedno ne mijenjam ništa.
_________________________

Sedam je sati ujutro, pijemo kafu neki crtaju nove linije, a neki piju alkohol. Već je devedeset i neki dan od drogiranja i nespavanja. U mom mozgu nešto se dešava. Ne pričam ni s kim. Gasim cigaretu, odlazim u sobu, presvlačim se, povučem još jednu liniju i kažem ostalima u kući: “Vidimo se” i izlazim napolje. Živjeli smo tako da nikog nije zanimalo ko gdje ide, pa me niko nije ni upitao gdje idem, što je bila dobra stvar jer im ne bih znala odgovoriti. Sjela sam na tramvaj i otišla u jedne naselje u gradu. Bilo je tu jedno udruženje u kojem sam prije povremeno radila prodajući markice. Rano je jutro, a oni piju kafu prije odlaska na teren. Ulazim u jednu slastičarnu i pronalazim direktora. Kažem mu da mi treba pomoć, da se drogiram i da nisam dobro. Ispričala mu sve od početka do trenutka kada sam ulašla u slastičarnu.

Pomogao mi je tako što mi je dao tri dana zaredom najbolje lokacije da bih mogla zaraditi što više procenta od prodaje kako bih iznajmila stan. Ne daje mi pare u ruke, nego ih čuva, tek na dan kada sam pronašla smještaj daje mi pare uplatim. I ja sam se preselila u drugi stan, natjerao me je da promijenim broj i da se odmaknem od tih ljudi. Svaki dan terenska prodaja markica. Buđenje u šest, dolazak na posao u sedam, kafa od osam i odlazak na teren. Dok se vratimo s terena, već je jako kasno i jedino što mi je na pameti jeste krevet i spavanje. Naporno radim mjesecima, ali i dalje pušim travu i pijem alkohol, krišom, da niko ne zna, jer sam samo s tom djevojkom nastavila kontakt i rekla joj da ne želim uživati u drogama, da želim biti ponovo ja, ona stara, koja ide na konferencije, koja poznaje uspješne ljude i s njima pije kafe, koja gostuje na televiziji. Kamo sreće da sam se i nje riješila odmah. Živjela bih mirnijim životom, ali Allah zna najbolje zašto je ona baš ostala u mom životu.

Opet mijenjam stan, sad živim na drugoj lokaciji, radim svoj posao i šutim. Međutim, kroz priču s cimerkom otkrivam da i ona puši travu, pa sad kad dođem, kući zapalim s njom. Ona dovodi neko društvo kući, ja ulazim u kuću, oni se drogiraju i ja pušim travu s njima. Oni crtaju linije, a mene to privuče i ja počnem ponovo da se drogiram. Međutim, s njima je to bilo jednom mjesečno dva dana drogiranja i to je to, ostalo se samo svodilo na pušenje trave, svaku noć. Šest mjeseci živimo skupa i ja sam se već ponovo duboko zaplela u svoje laži. Laži drugih ljudi i laži same sebe.

Direktor udruženja je to shvatio. Vidio je da se ponovo drogiram. Maltretirao me samo kako bih prestala s drogama, ja sam ga lagala da se ne drogiram. Ali, on je znao da sam ponovo na istom putu. Maltretirao me je, čak me je jednom prilikom i izudarao, Bog neka mu oprosti. Nisam smjela iz kuće izaći tri dana misleći da me čeka ispred kuće da me još više izudara. Oduzeo mi je mobitel. Nakon tri dana ga je vratio, ali ja sam već strahovala od njega i nisam smjela sama otići po mobitel. Otišla sam s jednom djevojkom po svoj mobitel, ali prije toga ga prijavila policiji. Samo mi je bila moja majka tada u glavi, jer sam taman bila ponovo izgradila lijep odnos s njom, a onda oduzimanje mobitela na tri dana, bez kontakta s njom. Morala sam je opet lagati. Imala sam nešto para, ali sitno. Sabrala sam se.

Otišla za drugo udruženje na prodaju markica, prodavala nekoliko dana dok nisam skupila dovoljno da dam za kiriju, jer sam odlučila da kažem cimerki da odlazim, pa sam htjela makar svoj dio kirije da joj dam, da sljedeći mjesec ne izvisi napolju dok ne nađe sebi drugi smještaj ili cimerku. Spakovala sam svoje stvari, nazvala daidžu i rekla mu da dođe po njih. On je došao, preuzeo stvari i odvezao ih u moj rodni kraj. Ja sam došla nekoliko dana poslije, dok sam se psihički pripremila.

_________________

Sljedeći period života živjela sam pokušavajući raditi i čisteći se od droge. Donekle je uspjelo, donekle ne. U svom rodnom gradu upoznajem, koga nego mračni krug ljudi. Sad u svom gradu uživam u drogama, ali pametnije, mislila sam, međutim uživanje u drogama nikada nije bilo pametno. Već su tri godine moje borbe s tim problemom.

Nije mi padalo na pamet da nađem momka da se zabavljam s njim, ne, samo sam željela noći i dane biti nadrogirana.  Sve je isto mjesecima. Malo bježim od droge, malo joj se dajem. Međutim, izlazim s posla i ispred radnje prilazi mi muškarac. Znam ga dobro. Stariji je godinu dana od mene. Ponekad bismo progovorili koju i to je to. Nisam ga dugo vidjela. Prilazi mi i grli me. Meni jako čudno. Nikada nismo bili bliski. Ja sam bliska s njegovim rođakom i s njim se drogiram i pijem, ali on mi prilazi i grli me, a ja ne znam zbog čega. Progovorih dvije-tri s njim i odjurim na bus. Počnem se dopisivati s njim, nakon mjesec možda. Dođe po mene na posao i izađemo jednom, dva put, treći put.

Tako mi Allaha, ja sam njega zavoljela. On je radio u stranoj zemlji i nije bio tako često kod kuće. Kad god bi došao, provodili smo dane skupa. Upoznala sam ga sa svojima kod kuće. I oni su ga zavoljeli i ja ga volim svim srcem i dušom. I on je mene upoznao sa svojima. Na Bajram me je odveo kod svojih i neki su otišli klanjati, njega nije bilo za stolom gdje smo sjedili. Upitala sam njegovog oca da nije i on otišao klanjati i tada mi je njegov otac rekao da nije sigurno i održao lekciju o tome kako bih ja trebala početi klanjati pa da se on ugleda na mene.

Ja sam mu priznala da ne znam klanjati. Otišli su ponovo u stranu zemlju. Pretpostavljam da je i on razgovarao sa svojim ocem jer mi je jedan dan rekao da ćemo, ako naučim klanjati kad on dođe u Bosnu, ići gdje god želim. I ja sam uzela mobitel i puštala na YouTubeu klanjanje svakog namaza dok nisam naučila klanjati. Sjećam se da sam svim srcem željela da naučim klanjati, ne zbog toga što će mi želju ispuniti nego zbog toga što želim da ja njegovu želju ispunim i da vidi da ga volim i da ću učiniti sve što želi. Došao je dan jednog posta, on je postio tamo, ja ovamo.

Navečer, za vrijeme iftara, ne mogu vam opisati ispunjenost u srcu zbog tog dana i zbog toga što smo oboje uspjeli da ispostimo. Međutim, moje klanjanje se svelo na to da danas klanjam, tri dana ne, pa opet klanjam… Na početku veze, koja je tad bila bez obaveze, rekao mi je da ne želi djevojku koja pije, koja se drogira. Nikad više nisam uzela nijedno od to dvoje. I hvala njemu i Allahu i dan-danas sam čista od toga. Samo ljubav prema nekom me je natjerala da bacim te sve loše osobine od sebe.

Nakon deset mjeseci moje preobrazbe s njim, zavoljela sam ga još više i jače u ime Allaha dragog. Prekinuli smo. Tolika bol u mom srcu i duši. Suze od jutra do mraka pet dana zaredom. Šesto jutro sam ustala, uzela abdest i klanjala svaki vakat moleći dragog Allaha da mi olakša i da mi ga vrati, da budemo jedno drugom svjetlo i put ka Džennetu. To je drugi put da sam osjetila istinsku povezanost sa Allahom. Mnogo sam razmišljala o Allahu. Počela sam da čitam Kur’an. Sada na mom FB profilu stoje većinom učeni ljudi, hafizi i stranice o vjeri, jer želim da moj život bude moja vjera, a ne nevjera.
________________

Bez obzira na to što sam izgubila tog momka, koji mi je toliko značio na izvođenju s krivog puta, ja i dalje klanjam, bolje nego ikad, i dalje se molim i tek sada vjerujem u Allaha. Kada mi se mama razboljela, prvi put sam osjetila da postoji Bog jer sam vjerovala da će je On vratiti u život. I vratio ju je. Hvala Mu, ali nisam klanjala, nisam više razmišljala o Njemu dok nije došao on u moj život. Tek me je on izveo iz svih šejtanluka s kojima sam živjela i pokazao ono dobro u ovom svijetu. Njegova porodica je porodica kakva bih željela da moja bude. Gledala sam njegovu majku, ona posti, ona čisti kuću, ona radi sve što se zahtijeva od nje, ali svoju vjeru ne ispušta iz srca.

I, tako mi Allaha, i ja sam poželjela biti ta žena. Mnogo mi je teško pisati o ovome, jer shvatam koliko sam bila zalutala, ali mi je Allah poslao njega da me upozna sa svojim roditeljima i njihovim načinom života i da shvatim da ja želim biti kao i oni. Bog neka mi oprosti moje grijehe, a sve ljude koji su mi pomogli neka nagradi. Nisu mi pričali o vjeri, dovoljno je bilo da ih gledam i da shvatim da su to pravi ljudi.
__

Nisam ovo pisala ni zbog nagrade, ni zbog toga da izađe tekst na stranici. Pisala sam da olakšam svoju dušu, jer nikada ni s kim ne pričam u vezi s ovim. To je nešto samo moje, o čemu šutim pred svijetom koji me poznaje. Sad sa čudom gledaju u mene kako odjednom klanjam i naklanjavam propuštene namaze. Gledaju me s čudom dok čitam Knjigu, a ne znaju da je to jedini ispravni put. Put nafake i put dobra. Put na kojem sam zahvalna dragom Allahu, elhamdulillah.

Sestra Z. M.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: