Smrt i sudnji dan

Spas sa parobroda “Salim Express”

Ovo je priča čovjeka kojeg je Allah spasio od utapanja s parobroda “Salim Express”. On nam prenosi priču o svojoj ženi koja se utopila na povratku s hadždža.

„Svi su vikali: ‘Parobrod tone!’ Pa sam i ja njoj rekao: ‘Hajde, izlazi!’ Rekla je: ‘Tako mi Allaha, neću izaći dok se propisno ne obučem.’ Rekoh joj: ‘Izlazi! Propast ćemo!’ Rekla je: ‘Tako mi Gospodara, neću izaći dok potpuno hidžab ne obučem, pa ako umrem – da bar Gospodara svoga sretnem u pokornosti.’”

Obukla je svoju odjeću i izašla sa svojim mužem. Kada su svi vidjeli da se utapaju, ona se pripila uz muža i rekla:
„Zaklinjem te Allahom, da li si zadovoljan sa mnom?”
Muž je zaplakao, a ona je ponovo pitala: „Da li si zadovoljan sa mnom?” On je opet zaplakao. Kazala je: „Hoću to da čujem.”
Odgovorio je: „Tako mi Allaha, zadovoljan sam tobom.”

Zaplakala je mlada žena i rekla: „Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.” Ponavljala je šehadet sve dok se nije utopila. Talasi mora i morske dubine rastavili su ih. Nakon što je spašen, njen muž je plakao govoreći: „Molim Allaha da nas spoji na Ahiretu u džennetskim baščama.”

---

Mladi Amerikanac koji je preselio na sedždi

Mladi Amerikanac španjolskog porijekla ušao je u jednu od džamija u Njujorku, u Brooklynu, poslije sabah-namaza i rekao prisutnim vjernicima:
„Želim prihvatiti islam.”
Upitali su ga: „Ko si ti?”
Odgovorio je: „Uputite me, a ne pitajte.”

Očistio se i izgovorio šehadet. Prisutni su ga naučili obaviti namaz, pa je klanjao s tolikom skrušenošću koja je zadivila sve prisutne u mesdžidu.

Trećeg dana, jedan od klanjača se odvojio s njim i upitao: „Brate, tako ti Allaha, ispričaj mi nešto o sebi.”
Rekao mu je: „Odrastao sam kao kršćanin i moje srce je prionulo za Isaa, a.s., ali kada sam pogledao u stanja ljudi i vidio da su se potpuno okrenuli od njegovog puta, istraživao sam vjere i čitao o njima, nakon čega mi je Allah prsa rasprostranio prema islamu.

Noć prije nego što ću doći kod vas, zaspao sam poslije dubokog razmišljanja tražeći istinu. U snu mi je došao Isa, a.s., i pokazao mi kažiprstom, ovako, kao da me upućuje, te mi rekao: ‘Budi Muhammedanac (sljedbenik vjere Muhammeda, s.a.v.s.)!’ Nakon toga izašao sam kako bih našao neki mesdžid i Allah me je uputio u ovaj mesdžid pa sam u njega i ušao.”

Poslije ove kratke priče oglasio se mujezin za jaciju-namaz. Stupio je u namaz s ostalim klanjačima i učinio sedždu prvog rekata za imamom. Imam se poslije sedžde vratio, ali se naš dragi brat nije podigao, već je i dalje ostao na sedždi u blizini svog Gospodara. Čineći sedždu preselio je svome Gospodaru.

---

Mujezin koji je predao dušu uz ezan

Ovo je priča o čovjeku koji je bio mujezin 40 godina. Učeći ezane nije tražio ništa osim Allahovog zadovoljstva. Obolio je od teške bolesti koja ga je oborila na postelju i oduzela mu glas, tako da nije mogao više učiti ezan u mesdžidu.

Kada se stanje još više pogoršalo, zaplakao je, a oni oko njega vidjeli su na njegovom licu tugu i potištenost. Kao da je govorio samom sebi: „Bože, četrdeset godina pozivao sam Tebi i znaš da time nisam htio ništa osim Tvoje nagrade, a sada sam spriječen od ezana u zadnjim trenucima života.”

Nakon toga, na njegovom licu se pojavio izraz radosti i vedrine. Kada je došlo vrijeme ezana, ustao je, okrenuo se prema kibli i, na iznenađenje svih, počeo učiti ezan u svojoj sobi. Došao je do zadnjih riječi ezana „La ilahe illallah”, kada se srušio na postelju. Sinovi su pritrčali, ali on je već predao svoju dušu plemenitom Gospodaru.

---

Smrt šejha Abdul-Hamida Kiška

Pobožni, učeni i u svijetu poznati hatib, slijepi šejh Abdul-Hamid Kišk posebno je žurio u danu kojeg je volio svim srcem – bio je to petak. Spremao se za džuma-namaz. Okupao se, obukao bijelu čistu odjeću, namirisao se i klanjao dva rekata abdeskih sunneta. Na drugom rekatu, na ruku’u, pao je. Djeca i porodica su mu pritrčali i našli ga da je već preselio u okrilje milosti svoga Gospodara kojem je cijeli život težio.

---

Poruka

Plemeniti brate i plemenita sestro, poznato je da kako je ko živio, tako i umire, a kako ko umre tako bude proživljen. Spremajmo se za dan rastanka s našim najmilijim i svim ljepotama i ukrasima ovog prolaznog svijeta.