Prilozi posjetitelja

Kako sam počela klanjati

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Radost koju čovjek doživi tokom mjeseca Ramazana i nisam baš mogla razumjeti. Gotovo svake godine, kada bih na društvenim mrežama vidjela poruke koje govore o radosti pojedinaca koji željno iščekuju mjesec Ramazan, vješto sam izbjegavala i, mogu reći, čudno doživljavala. Vjerovatno iz razloga što se nikada nisam usudila ispostiti cijeli mjesec, do ove godine. Takvu odluku od sebe, iskrena da budem, nisam očekivala. Ranije, za post i namaz uvijek sam pronalazila izgovore (nastava u školi, predavanja i ostale obaveze na fakultetu, kasnije obaveze na poslu).

Doduše, okružena sam ljudima koji uglavnom ne praktikuju vjeru, tako da izostavljanje navedenog nisam toliko tragično doživljavala. Ramazan sam uglavnom provodila kao i svaki drugi dan u godini, jedino što bih osjećala grižu savjesti za vrijeme ispijanja kafe, ručka dok ne nastupi vrijeme iftara. Nakon nastupanja iftara bi mi bilo lakše. O namazu sam često razmišljala i čekala ”pravi” trenutak da počnem klanjati ne shvatajući da će kasnije biti vjerovatno teže. Nekad bih osjećala određenu dozu straha da me ne zadesi smrt, a namaz sam zapostavila. U tim trenucima bih se loše osjećala, ali nikako nisam mogla prelomiti, jednostavno uzeti abdest i početi da klanjam.

     Situacija koja je zadesila svijet ove godine uticala je na važne odluke u mom životu. Dva ili tri mjeseca prije mjeseca Ramazana nisam ni sanjala da ću odlučiti da postim cijeli mjesec i uz to da klanjam svih pet namaza. Kako sam donijela tu odluku? Period koji smo svi proveli u svojim domovima naveo me je na razmišljanje o tome. Pitanje koje sam sebi postavila bilo je: ”Korona je, kod kuće si, onemogućen je izlazak svima, sve je stalo, pa kakav izgovor ove godine imaš?” Zaista igovora nije bilo. Razmišljala sam danima samo o postu, ali se onda nametalo i pitanje obavljanja namaza, jer, koliko sam bila upućena, post nije potpun bez namaza.

Nekoliko dana prije nastupanja Ramazana donijela sam odluku da ću postiti i klanjati svih pet namaza, samo farzove (iako nisam bila upućena u konkretne razlike između suneta i farzova, ali sam znala da su farzovi kraći i neće mi ”oduzeti” previše vremena). Svoju odluku saopštila sam samo jednoj osobi iz razloga što sam se plašila da ako kažem još nekom, da će se moja odluka izjaloviti. Dakle, ni tada nisam bila u potpunosti sigurna da će biti tako kako sam planirala.

     Nastupio je Ramazan…uz namaz…čudan osjećaj. Vrijeme iftara donosi prvu radost. Pokušala sam naći na internetu kako se klanja farz namaz, ali se nisam uspjela snaći. Na početku sam klanjala uz jednog ukućana, a onda samostalno, pomoću snimka sa you tube-a. Većinu dova sam već znala (kao mlađa pohađala sam mekteb), ali šta se konkretno kada uči, nisam znala. Prolazili su dani, nekada je bilo lako, nekada teško, pa sam u tim ”teškim” trenucima brojala još koliko je dana ostalo do ramazanskog Bajrama (planirala sam da klanjam svih pet namaza samo dok traje Ramazan). Koliko god da mi je bilo teško u nekim trenucima, nisam odustajala, postila sam i klanjala ponavljajući sebi da moram, da je to moja obaveza!

     Nastupio je ramazanski Bajram. Radost kakvu nisam doživjela tokom prethodnih! Nisam mogla ostaviti namaz dok traje Bajram, grizla me je savjest, ali sam planirala da nakon Bajrama klanjam jedan ili dva namaza vodeći se time da ranije nisam klanjala nijedan, a nakon Ramazana biće ”dovoljno” i toliko, za početak, sve do nekog ”pogodnog trenutka” koji svi čekamo da bismo se posvetili vjeri. Ako čekamo taj trenutak samo smo u zabludi! Treći dan Bajrama, a moje razmišljanje usmjereno je samo na to koje namaze da nastavim da klanjam. Estagfirullah! Nakon jacije namaza ne sjećam se da li sam planirala da klanjam sabah namaz. Vrijeme je prolazilo, nisam mogla zaspati. (Tokom Ramazana sam uvijek čekala sufur, pa nakon sabaha spavala, koliko je to ispravno, nisam sigurna). Nastupilo je vrijeme zore. Ustala sam, uzela abdest i klanjala sabah namaz i nastavila sa praktikovanjem svih pet namaza do danas (već je septembar). Elhamdulillah!

Brzo sam naučila klanjati bez korištenja snimka, iako je na početku izgledalo gotovo nemoguće. I ustajanje na sabah me je naročito opterećivalo. Dok je zora natupala okvirno do tri sata iza ponoći, čekala sam budna, jer sam bila opterećena razmišljajem da treba da se probudim na sabah. To je u mojoj glavi izgledalo ”prezahtjevno”. Kako je zora poslednjih nekoliko dana u četiri sata iza ponoći, dugo za čekati, zaspem i hvala Allahu probudim se (gotovo uvijek) na sabah. Bez probema! Zahvala priprada samo Allahu, velika je njegova milost! Ono što nas ”opterećuje” u glavi treba da ignorišemo i rasteretimo se. Za istrajnost u postu i namazu sam se vodila mišlju da je to moja OBAVEZA koju MORAM izvršavati.

Sve prođe, prolazi dan za danom, prolazi život. Vodim se time da uz namaz imam čemu da se nadam, kada sve prođe, a bez namaza baš i nemam. Ne nosim hidžab, Allah da mi se smiluje i oprosti i svjesna sam da griješim vjerovatno po mnogim pitanjima. Video koji je naročito uticao na moju odluku da ne odustajem od namaza jeste kratko predavanje u kom se govori o tome da namaz odvraća od loših djela i da, koliko god grješni bili, ne smijemo odustati od namaza, jer je upravo namaz naša veza sa  Uzvišenim Allahom. Slična video predavanja i tekstovi pomogli su mi da istrajem na putu kojim sam krenula (potražim ih kada sam god u iskušenju da ostavim namaz, iz lijenosti, drugih obaveza  sl).

     Svi dolazimo u različita iskušenja, ali je bitno da ih na vrijeme prevaziđemo i da znamo da kroz njih ne prolazimo samo mi (sva iskušenja prođu). Stoga se nadam da će mnogi iz ovog teksta shvatiti da ne prolaze sami kroz različite faze i različita iskušenja prilikom praktikovanja namaza. Društvene mreže i različiti you tube kanali  mogu nam biti od koristi kada nas zadesi osjećaj nemoći, kada mislimo da ćemo odustati. Bitno je da znamo da moramo ustrajati u toj namjeri, da je sve prolazno i da je to jedina odluka za koju se sigurno nećemo kajati što smo je donijeli.

P.S. Voljela bih da braća i sestre koji se nalaze u sličnoj situaciji ili su je prevazišli pišu od tome, da bismo jedni drugima na taj način dali podršku i da bi se okoristili korisnim savjetima.

Sestra M.
________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com / ili  putem naše FB stranice

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: