“Kamo sreće da toga i toga nisam za prijatelja uzeo”

Ukoliko imamo neku stvar u kući koja zahtijeva popravku, svaki dan kada je pogledamo kukamo: ’Da samo znam sama ovo riješiti, kamo sreće da za ovo sama imam snage.’ Mi zapravo, sebi povećavamo agoniju.
S druge strane, u trenucima odustnosti, kada nam ta stvar ne skreće pažnju, mi na nju i zaboravimo.
‘Kamo sreće..’, ‘Da bog d’o’ i slična jadikovanja povećavaju čovjekovu brigu i bol.
Na Sudnjem danu djela će nam biti predočena, od njih nećemo moći pobjeći, a, iako uzaludno, čovjek će agoniju povećavati žaleći za onim što je prošlo.
“Na Dan kad zulumćar prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao!” (El-Furkan, 27.)

Gledajući kroz ovosvjetsku i prizmu islama, prijatelj ima veliko mjesto kod čovjeka.
Šejh El-Arifi navodi primjer čovjeka koji kaže da nikada ne jede, te njegovu pojavu definiše kao problem koja zahtijeva liječenje.
Naveo je primjer čovjeka koji nikako ne spava, ili koji stalno posti. Te stvari nisu uobičajene, te zahtijevaju adekvatno rješenje.
Tako je i sa čovjekom koji ne želi da ima prijatelje.
Ona osoba koja ne želi da ima prijatelja, u najmanju ruku ima problem sa ohološću.

Kao i u svemu, najbolji primjer imamo u Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Ako se vratimo na njegov život, vidjet ćemo kako je važne događaje dijelio sa svojim ashabima. Sjetite se dobro poznatog hadisa kada je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…poželio sam svoje ashabe.“

Prenose El-Buhari i Muslim od Amra ibn El-Asa, radijellahu anhu, da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ti je najdraži od ljudi?” Rekao je: ”Aiša.” Pa ga je upitao: “A od muškaraca?” Reče: “Njen otac.”
Nije rekao, dovoljna mi je moja supruga.
Pored nje mi prijatelji nisu potrebni, nego je požurio da ih obraduje pominjući svog najboljeg druga.
Mi možemo reći da nam je muž dovoljan kao prijatelj, ali vidimo da je Poslanik, alejhis-selam, poslije Aiše izabrao za najdražeg čovjeka njenog babu, te nije rekao da nam pored supružnika niko nije potreban.

Prijatelj je ključna karika u našem putovanju od rođenja do Firdewsa.

Danas pronaći pravog prijatelja je izazov, jer živimo u vremenu interesa. To ne mora nužno značiti da je u pitanju dunjalučki interes, već to može biti i ahiretski, međutim taj odnos nije iskren. Pa je danas teško naći dobrog prijatelja, čak i u redovima muslimana.

Birajmo prijatelja koji će nas povući ka Džennetu onda kada smo mi korak unazad od njega.

Hasan el-Basri kaže: “Naša braća muslimani su nam draži od porodica. Naše porodice nas više podsjećaju na dunjaluk, a naša iskrena braća nas podsjećaju na ahiret.”

Prepoznat ćemo ih po stanju duśe nakon druženja sa njima. To su oni od kojih nam iman raste iako sa njima usputno sjednemo. Nakon susreta sa njima, dobijemo volju da napredujemo, ili u najmanju ruku da se ispravnije pokrivamo.

Zašto smo baš spomenuli šerijatski ispravno pokrivanje?

Činjenica je da mi ne postavljamo prave parametre kada biramo prijatelje. Vrlo često, osim kome se Allah smiluje, zadovoljimo se upravo ispravnim pokrivanjem i tu je kraj. Taj komad platna ima veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha i on tu vrijednost ne može izgubiti, ali odjeća nam ne daje potpunu sliku o toj osobi. Ona sestra koja ima nedostatke u pokrivanju, a ne odgovara nam, možda je jača imanski oslonac.
Ona koja mnogo uči, mnogo Allaha spominje, malo griješi, čistog jezika i čednog ponašanja, iako njen hidžab ima nedostatke, preča je našeg društva od one koja će nam srce gibetom zatrovati, a pokriva se jednako kao mi.
Iako ova druga možda više odgovara našem nefsu.
Ili je posrijedi nešto drugo?
Možda zapravo, samo bježimo od osobe koja je u nekom segmentu vjere bolja od nas, pa tražimo nama jednaku kada je u pitanju odjevanje?

Moramo birati prave parametre koji će nas voditi ka Džennetu, jer to nije samo odjeća.

Zapitajmo se da li nama odgovaraju osobe koje su uspješnije od nas?
Mi često kada biramo prijatelje, u većini slučajeva gledamo da li nam ta osoba odgovara, povećava ili smanjuje iman, da li se mi od nje možemo okoristiti ili ne.
Sebični, zaboravljamo da sebe isto pitamo. Možda baš mi budemo uzrokom da našoj prijateljici iman opadne.
Zapitamo li se ikada šta mi uradismo od imana te sestre? Ona nama poklonila svoje vrijeme, a mi njoj dosta grijeha. Zapitajmo se da li smo sa njom zakopčale dobrih djela ili mnoštvo grijeha koje će ona predočiti Allahu?
Budimo one koje traže dobra djela, ali dobrim djelima i pozivaju.
Možda je njoj potreban samo korak do
Ako ovako budemo gledale oko sebe ćemo imati ispravne ljude.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, rekao: “Čovjek je vjere svoga prijatelja, pa zato pazite sa kim se družite!”

Pa isto tako kao što dobar prijatelj donosi dobro, onaj loši donosi zlo. Koliko je dobar koristan, loš je opasan.

Pominjući virtuelna prijateljstva kojima isto tako poklanjamo svoje vrijeme, moramo napomenuti da mi svoje mišljenje gradimo na osnovu imena i prezime te osobe i onoga što ona nama plasira, pa se vrlo često razočaramo kada je upoznamo uživo. I ovdje, kao i u svakodnevnom životu, moramo paziti sa kime se družimo.

Ukbe b. Ebi Mu’it. Čovjek za koga je bilo nade. Slušao je Allahove ajete, koji su ga potresali i bio je blizu da prihvati Islam. Ali, nije bio siguran. Njegov problem je bio njegov drug, koga je mnogo volio, ali za koga nije bilo nade. On se zvao Ebu Džehl.
Jednom prilikom, dok je Ebu Džehl bio odsutan iz Mekke i nije mogao vršiti utjecaj na Ukbu, ovaj je otišao kod Allahovog Poslanika, a.s., te nakon što mu je Muhammed, alejhisselam, predstavio Islam, reče: ”Da (prihvatam Islam), ali sačekaj do sutra ujutro.” U međuvremenu se Ebu Džehl vratio sa puta, te mu Ukbe reče: ”Ja ću sutra otići kod Muhammeda i prihvatiti Islam.” Ebu Džehl mu odgovori: ”Kunem te našim prijateljstvom da se danas vratiš i pljuneš Muhammeda u lice!” Pred Ukbom se pojavila dilema. Šta uraditi? Koga odabrati?
Ukbe je, nažalost, napravio pogrešan izbor. Iako je bio nadomak spasa i Pravoga Puta, ipak je izabrao zabludu. Dao je prednost Ebu Džehlu u odnosu na Muhammeda, alejhisselam I ne samo to, umjesto da postane musliman, postao je jedan od najgorih protivnika Islama, koji je na razne načine provocirao Muhammeda, alejhisselam i ostale muslimane.
Tada je objavljen Kur’anski ajet: “Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo!” (El-Furkan, 28.) Pa vidimo da loš prijatelj može biti razlogom skončanja u džehennemu.

Kako odabrati dobrog prijatelja ili kako biti dobar prijatelj?

1. Vjera

Poznanik nam može biti svako, ali prijatelj ne može. Ljudi koji ne praktikuju vjeru, ne mogu biti naši iskreni prijatelji. Oni mogu biti samo naše kolegice, drugarice, i jedini prioritet prilikom druženja sa njima treba biti da im dostavimo vjeru, te su zbog toga oni potrebni našeg društva. Ili ću ja nju približiti Allahu, ili će ona mene udaljiti od Allaha.

Učenjaci su govorili: “Nikada za iskrenog prijatelja ne uzimaj onoga ko ne obavlja namaz. Iznevjerio je Allaha, iznevjerit će i tebe.”

Bez vjere, ništa ne može biti lijepo.

2. Iskrenost

“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tewbe, 119)

Ne možemo sebi dopustiti da se družimo sa onima kojima svjesno istinu izbjegavaju. Također, niti sa ljudima kojima pričamo o svom životu a oni samo šute, jer da su iskreni ispričali bi nešto o sebi što je uobičajeno da se dijeli.

3. Savjetovanje

Poslanik, alejhisselam, opisujući iskrenog prijatelja je rekao: “Prijatelj je ogledalo prijatelju, ukazuje mu na mahane i otkriva mu vidike, bez varanja, pretvaranja i ulagivanja.“

Omer, radijallahu anhu, je govorio:” Nema nikakvog dobra u onima koji ne savjetuju, kao što nema dobra u onima koji ne prihvataju savjet. “

Kada nam neko ispriča događaj iz svog života, potrebno je dati povratnu informaciju, jer ćemo ga na taj način pomoći. Savjetovanje je naređivanje dobra i odvraćanje od zla.

“A vjernici i vjernice prijatelji i zaštitnici su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je, doista, silan i mudar.” (Et-Tewbe, 71.)

Birajmo prijatelje koji će nas podstaći na dobro. Onu koja će mi otvoreno ukazati na grešku koja me udaljava od Allaha, pa da se osjećam lijepo jer imam nekoga pored sebe koji nas prvo na Allaha podsjeća. Nije nam dobra prijateljica ona koja klima glavom potvrdno na sve što kažemo. Isto tako, kada mi vidimo grijeh treba da upozorimo. Ako u datom trenutku nemamo rješenje trebamo se truditi da ga nađemo.

Uzvišeni Allah opisujući munafike kaže: “…i ruke su im stisnute..” (Et-Tewbe, 67.)

Bitno pravilo jeste da ono što tražimo trebamo i sami nuditi.

Uzvišeni Allah opisujući one koji će naslijediti Džennet kaže: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu – kapije njegove već širom otvorene – čuvari će im njegovi reći: bSelam vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u njega, u njemu ćete vječno boraviti!” (Ez-Zummer, 73.)

Ibnul Qajjim komentarišući ajet kaže: “Allah odbija da vjernici uđu u džennet pojedinačno, pa će prijatelji zajedno ući u Džennet.”

Ovo je nama dovoljan podstrek da biramo ljude koji se boje Allaha, podsjećaju na dobro a odvraćaju od zla, te da volimo one koji nas ponekad naljute, ali volimo ih i dalje jer oni vole Allaha.

Mi imamo prijatelje, ali je malo onih koji nas vode u Džennet.

Imam Šafija je rekao: “Družim se sa dobrim iako nisam od njih, ali se nadam da ću zaslužiti njihov šefa’at (zauzimanje kome Allah dozvoli) na Sudnjem danu.”

Sa predavanja: “Kamo sreće da toga i toga za prijatelja nisam uzeo”
Predavač: Amina Hadžić Jahić, prof.
Zapisala: Merima Struga