Moja sestra je prešla na islam 1,5 godinu prije mene. Ona je oduvijek bila tražitelj. Osjetila je da je Islam prava vjera, bez iskrivljenja i proturječnosti. Shvatila je da je islam od Stvoritelja svjetova i nikog drugog i da niko ne zaslužuje obožavanje osim jednog Boga, Allaha. Bila sam s njom kad je izgovorila riječi sehadeta i prešla na islam, i bila sam sretna zbog nje. Stavila je hidzab odmah po prelasku na islam i nije je bilo briga šta će ljudi reći, već ju je brinulo kako će pred Allaha ako ne bude nosila hidzab. Kad god bi se sreli ona mi je pričala o islamu, pa mi je ponekad bilo dosadno i naporno slušati, ali kako je vrijeme prolazilo počela sam shvaćati da je istina ono što mi ona govori, i da je to, zaista, smisao života.

Osjećala sam se kao da sam pronašla Knjigu života i da nisam mogla naći neku grešku u njoj koliko god da sam čitala. U aprilu mjesecu sam osjetila da je došlo vrijeme i da ja učinim taj veliki korak, tj. da izgovorim sehadet i potvrdim moju pripadnost islamu. Moja sestra je bila sa mnom kada sam u mesdžidu prešla na islam. Ja vjerujem da mi, ni dan danas, nismo potpuno svjene sa kakvim poklonom smo darivane, da je upravo nas Uzvišeni Allah odabrao od toliko ljudi, da je otvorio naša srca i usadio u njih zrno vjerovanja, da nam je dao šansu za ulazak u Dzennet, inshaAllah. Sada treba da samo sljedimo onog koga je On poslao kao putovođu, Poslanika Muhammeda, saws, i nadomak smo cilja, inshaAllah.

Od rodbine je najviše majka reagovala na nas prelazak na islam, čak je pozvala jednog svećenika da ubjedi moju sestru da je izabrala pogrešan put. Sjedili smo u sofi i sveštenik je samo potvrđivao da je istina ono što je moja sestra govorila, pa je na kraju sveštenik rekao da je Muhammed, saws, bio svet čovjek. Majka je ostala šokirana kada je čula ove sveštenikove riječi i od ljutnje je ustala od nas i počela zalijevati cvijeci po kući. Posle ovog nikada više nije zvala sveštenike kući.

I poslije svih ovih godina, ona još uvijek ima svoje negativno mišljenje o islamu, uopšte ne želi da sasluša šta mi imamo reči, ali vjerujem da je barem malo promjenila svoje mišljenje. Možda se boji da nas sasluša jer zna da smo u pravu – ona pjeva u crkvenom horu, ali sama kaže joj je nejasno ono u što ona vjeruje. Također vjerujem da je, na neki čudan način, ponosna na nas, zato što mi otvoreno pokazujemo šta mislimo i što volimo našeg Stvoritelja.

Inače obično najveći problemi budu sa familijom, ispočetka bude oluja, ali svremenom se to smiri. Posebno je teško u početku kada čovjek ne zna mnogo islamu, pa onda rodbina pita kako možeš prihvatiti drugu vjeru a tako malo znaš o njoj, ali obično im odgovorim sa pitanjem da mi kažu tri rečenice iz svoje svete knjige, pa poslije toga ušute.

Mora se imati puno strpljenja na početku, a pogotovo je dobro imati nekog drugog muslimana u blizini, koji insana može podržati i pomoći. Nije ni čudo da naše porodice toliko teško prihvataju kada neko pređe na islam jer mediji stalno pokušavaju ocrniti islam. Ono malo sto ljudi znaju o islamu to su naučili sa televizije. No, unatoč činjenici da Allahovi neprijatelji pokušavaju ugasiti svjetlo islama, ono gori na području Švedske kao nikad prije. Ljudi su znatiželjni i počinju čitati o islamu i sve više i više je onih koji prihvataju islam.

Savjet konvertitima (novim muslimanima)

Moj savjet onima koji su novi u islamu je da prvo čitaju o tewhidu – islamskom monoteizmu. To je temelj. Mnoge stvari će biti lakše shvaćene kada se upozna ova osnova. Zatim, kada se prihvati islam postaje obaveza obavljanja molitve (klanjanje), i ne bi trebalo da se čeka sa ovim, jer namaz (molitva) je ono što nas odvaja od nevjernika. Islam nisu samo riječi, tu je i akcija (radnje). Dakle, predlažem vam također da čitate o molitvi i da temeljito naučite kako se uzima abdest i obavlja molitva. Prvo što će mo biti pitani na Sudnjem danu je namaz, pa iz ovog vidimo kolika je važnost namaza (molitve).

Nešto što povećava ubjeđenje čitanje o ashabima i sljedbenicima Poslanika (savs), oni su morali proći kroz velike kušnje kao što su mučenja, radi svog prihvatanja islama, pa ako mi ponekad dobijemo poneku ružnu riječ od nekog, to je beznačajno u usporedbi sa onim kroz šta su oni prolazili.

Druga stvar je ako neka djevojka smatra da je teško odmah početi sa nošenjem hidzaba, savjetujem je da joj to ne bude razlog da ne prelazi na islam. Ne kažem sa ovim da je ok ne nositi šal (hidzab), nego da je bolje izgoviriti sehadet, a poslije može sa sestrama u islamu da pomalo “vježba” sa nošenjem hidzaba, to je nešto, što će doći samo od sebe, inshaAllah. Poznajem mnogo sestara koj su nosile hidzab nekoliko puta na druženju sa drugim sestrama u islamu i tada su shvatile da to nije tako teško kao što se čovjeku može činiti u početku.

Ako je čovjek stvarno iskren i slijedi učenja islama u svakodnevnom životu pronaći će sebe kao ponovo rođen čovjek. Život je test za sve nas. Koga Allah voli, On ga stavi na iskusnenja, i i mi ćemo biti testirani sve dok živimo. Za svako iskušenje bićeš očišćen od grijeha ili ćeš za to dobiti nagradu, pa zato budi strpljiv i budi zahvalan Allahu. Dzennet je preljepo mjesto i za njega se treba boriti, a stvari koje će nam mnogo pomoći na putu do Dzenneta su zahvalnost, strpljivost i bogobojaznost.

Sestra u islamu